Aktualnosti

U Godini posvećenog života, na poticaj župnika Norberta Ivana Koprivca, vjernici Župe Navještenja BDM u Velikoj Gorici nastavljaju upoznavati muške i ženske redovničke zajednice. Nakon braće Karmelićana, sestara Klanjateljica Krvi Kristove, Isusovaca, sestara Dominikanki i Uršulinki u subotu 7. studenog predstavili su im se braća Kapucini.

Fra Željko Cestar je prisutnim župljanima u Pastoralnom centru Nazaret prezentacijom približio svoju redovničku zajednicu. Franjevci kapucini treći su ogranak franjevačkog Reda čiji je osnivač sv. Franjo Asiški.

Red je nastao 1525. godine, a za njegovo osnivanje zaslužni su Matej iz Basciae te braća Ljudevit i Rafael. Oni su željeli iznova obnoviti ideale kojima se zanosio i koje je živio sv. Franjo Asiški – a to je život u materijalnom siromaštvu, u putujućem načinu propovijedanja i u jednostavnom načinu odijevanja. Godine 1528. papa Klement VII. dao im je punu autonomiju. Svojom strogoćom i skromnošću života, povučenošću i molitvenim životom, nastojanjem oko duhovnog i tjelesnog dobra priprostog puka s kojim su bratski dijelili dobro i zlo, braća su osvajala naklonost i duboko poštovanje naroda.

Zato su odmah pritjecala i brojna duhovna zvanja, mnoga i iz plemićkih obitelji. Kapucini imaju 15 svetaca, među kojima su sv. Pio iz Pietrelcine i naš sv. Leopold Bogdan Mandić - obojica nadaleko poznati kao ispovjednici, 45 blaženika i 139 slugu Božjih.

Danas kapucini u Hrvatskoj djeluju u župnom pastoralu u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Rijeci, Karlobagu i Splitu. Vode brigu o Gospinim svetištima - Gospe od Pojišana u Splitu i Gospe od Milosrđa u Dubrovniku, a u Osijeku o prvom Leopoldovom svetištu u Hrvatskoj.

Uz župni pastoral održavaju pučke pobožnosti, pučke misije, vode duhovne vježbe i obnove, ispovijedaju i propovijedaju, bave se znanstvenim radom, poučavaju na teološkom fakultetu, predaju vjeronauk u školama, rade s ministrantima, članovima Franjevačkog svjetovnog reda i Frame, duhovno skrbe za bolesnike, stare, nemoćne i zatvorenike.



Nakon predstavljanja susret je nastavljen u župnoj crkvi Navještenja Marijina. Euharistijsko slavlje predslavio je fra Željko uz koncelebraciju župnika i župnog vikara Josipa Mudronje, a pjesmom obogatio zbor mladih župe. Kapucinski sjemeništarac i postulanti koji su došli u pratnji fra Željka u Euharistiju su se uključili čitanjem Božje riječi i molitvom vjernika.
               
U homiliji, osvrćući se na Evanđelje 32. nedjelje kroz godinu, fra Željko je istaknuo kako nam Isus želi skrenuti pažnju na našu sebičnost, a jedino nam Bog treba biti na prvom mjestu. Isus spočitava pismoznancima tu sebičnost. Možemo li se i mi tu pronaći? Okrenuti smo sebi, stavljamo sebe na prvo mjesto, namećemo i želimo provesti svoju volju. Isus nam kaže da je njegov put - put poniznosti, samozataje, poslušnosti. Ako je to Isusov put koliko bismo tek mi trebali biti ponizni i otvoreni jedni drugima. Isus prelazi na sliku udovice koja baca zadnji novčić koji ima jer zna da daje u sigurnost.

Moramo se zapitati što i koliko mi Bogu dajemo? Dajemo li od suviška ili dajemo sve što imamo? Imamo puno toga što možemo dati Bogu i bližnjima. Što mogu dati u obitelji? Brigu za djecu, muža, roditelje… Bogu je najveće bogatstvo ljubav. Ne možemo reći da ne posjedujemo to bogatstvo. Njegove raspete ruke su raširene da može obuhvatiti čitav svijet.

On šalje apostole da ponesu njegovu ljubav. Danas smo mi ti apostoli koji moraju ponijeti ljubav i radost u svijet. Naša djeca, obitelji i starci traže našu ljubav i prisutnost i to je ljubav koju su prenosili sveci.

Pozvani smo potaknuti primjerom udovica, one koja je Iliji spremila kolačić od posljednjeg brašna i ulja i one koja je u riznicu ubacila sve što je imala, da prepustimo Bogu da vodi naše živote. I vidjet ćemo koliko smo sretniji ako se damo voditi rukom Božjom. Udovice su se pouzdale u Božju volju. Budimo spremni gledati čovjeka u dubinu srca i dati ono što je Isus svima nama dao, a to je milosrdna ljubav – zaključio je propovijed fra Cestar.

               
Na kraju Euharistije, za uspomenu na ovaj susret, napravljena je zajednička fotografija ispred oltara. Potom je uslijedio nastavak druženja u župnom pastoralnom centru Nazaret.