Aktualnosti

„Put u vječnost“ naziv je izložbe u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori, svečano otvorene 26. kolovoza u nazočnosti brojnih posjetitelja, a javnosti predstavljene na poticaj udruge „Posmrtna pripomoć“ koja ove godine obilježava 85. godišnjicu osnutka.

Sugestivan poetski naslov izložbe uvodi u nezaobilaznu činjenicu i fenomen završne faze ljudskoga života – smrt, koja je posjetiteljima približena kroz umjetnost i odabrana djela ponajboljih hrvatskih umjetnika, fotografije i dokumentaciju te različite devocionalije i popratne premete različitih vjerskih zajednica koji su stojećima sastavni dio čovječjeg odnosa pri ispraćaju pokojnika i sjećanju na voljene i značajne osobe.

O razlozima postavljanje izložbe, kao i svoje poglede na nezaobilaznu temu smrti, predstavljenu na izložbi, izrekli su: ravnatelj Galerije Klovićevi Antonio Picukarić, autor izložbe prof. dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik udruge „Posmrtna pripomoć“ Boris Kozjak, zamjenica gradonačelnika Vesna Kusin i zamjenica ministra kulture Ana Lederer, koja je ujedno i otvorila izložbu.

Naslov izložbe „Put u vječnost“ izabran je prema nazivu slike poznatog hrvatskoga slikara kršćanskog nadahnuća Gabriela Jurkića iz 1918. godine na kojoj simboličkim načinom predstavlja alegoriju smrti.

Govoreći o počecima „Posmrtne pripomoći“ prije 85 godina, predsjednik udruge „Posmrtna pripomoć“ Boris Kozjak podsjetio je da su 21. kolovoza 1931. godine Nadbiskupski duhovni stol, Karitas i dio zagrebačkih obrtnika osnovali socijalno-karitativnu organizaciju pod nazivom 'Posmrtna zadruga sv. Josipa' te da je od tada Udruga više puta mijenjala ime, ali je tradicija solidarne posmrtne pripomoći bila i ostala temeljna svrha njezina postojanja.

„Dva su temeljna načela krasila njezino djelovanje u prvim godinama nakon osnivanja – čista ljubav prema bližnjem i rad za opće dobro. Mijenjale su se države, politički režimi, sustavi vrijednosti, ali je usprkos svim tim promjenama 'Posmrtna pripomoć' ne samo opstala nego i neprekidno rasla“, rekao je predsjednik Kozjak, napomenuvši da bez vrednota koje njeguju i učvršćuju u svakodnevnom radu ne bi doživjeli ovakvu dugovječnost: jednakost svih članova bez obzira na njihovo socijalno porijeklo, nacionalnu, političku i vjersku pripadnost, povjerljivost i poštovanje privatnosti, solidarnost u najtežim ljudskim i obiteljskim situacijama, profesionalnost u odnosu sa poslovnim partnerima, odgovornost prema članovima, zaposlenicima i društvu u cjelini te učinkovito gospodarenje resursima Udruge.

Istaknuvši humanost, njegovanje pijeteta i pravo na dostojan ispraćaj, kao i činjenicu da se nikada nije dogodilo u povijesti njihove Udruge da pravo člana ostane neostvareno, predsjednik Kozjak je zahvalio svim socijalnim i poslovnim parterima na njihovom doprinosu u vršenju odgovorne uloge Udruge, posebice rimokatoličkim župama.

Navevši misao njemačkoj filozofa Eugena Finka da je „jedino čovjek taj koji se pita o smislu vlastite egzistencije i čemu je on na zemlji, jer životinja to ne može, a Bog ne treba“, predsjednik Kozjak je zaželio da izložba potakne posjetitelje da nađu bar neke odgovore na takva pitanja, u čemu im može pomoći i izložba koja je učinila „dostupnim ono najbolje, najljepše i najvrjednije što postoji u hrvatskoj umjetnosti u tematskom okviru odnosa čovjeka prema smrti“.

Za izložbu je prikupljena građa iz muzeja i privatnih zbirki i izložena su umjetnička djela nastala od kraja 19. stoljeća do danas, odabrana iz korpusa hrvatske moderne i suvremene umjetnosti. Izložena su djela Gabrijela Jurkića, Bele Čikoša Sesije, Vlahe Bukovca, Otona Ivekovića, Miroslava Kraljevića, Mirka Račkoga, Ljube Babića, Krste Hegedušića, Ivana Generalića, Ive Gattina, Ede Murtića, Miljenka Stančića, Julija Knifera, Vanje Radauša, Roberta Frangeša Mihanovića, Rudolfa Valdeca, Mile Wood, Ivana Faktora, Alema Korkuta, Ante Rašića, Damira Sokića i mnogih drugih.

Osim slika, crteža i skulptura, izložba donosi niz fotografija, maketa nadgrobnih spomenika te predmeta vezanih uz temu smrti i religijske obrede, od nakita, odjeće, posmrtnih maski (Stjepana Radića, blaženog Alojzija Stepinca), relikvije, knjige za evidenciju umrlih i članske iskaznice pri Posmrtnoj pripomoći, fotografski printovi nekih od najljepših hrvatskih groblja te izloške koje pripadaju različitim vjerskim konfesijama. 　

Zagrebačka nadbiskupija posudila je za izložbu: Relikvijar betlehemskog djetešca, drvenu skulpturu lubanje na knjizi, atribuciju jednog sveca s nepoznatog oltara, zavjetnu sliku iz proštenjarske crkve Majke Božje Jeruzalemske na Trškom vrhu u Krapini, sliku Leopolda Layera "Svećenik na samrtnoj postelji bolesnika", sliku „Smrt sv. Josipa" , posmrtnu masku bl. Alojzija Stepinca kiparice Mile Wood te pretisak Rituala rimskoga po Bartolu Kašiću.

Kustosica izložbe je Danijela Marković, a postav potpisuje Nikolina Jelavić - Mitrović. Izložbu prati istoimeni katalog na 144. stranice s tekstovima Zvonka Makovića, Lovorke Magaš Bilandžić, Dragana Damjanovića, Marije Gačić i Ivana Markešića.

Izložba će biti otvorena do 6. studenog.

Uz izložbu, Udruga „Posmrtna pripomoć“ u suradnji s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar i Hrvatskim katoličkim sveučilištem organiziraju trodnevni znanstveno-stručni skup „Čovjek i smrt“ u dvorani Galerije Klovićevi dvori. Skup počinje u srijedu 14. rujna u 18 sati i traje do poslijepodnevnih sati petka 16. rujna. (NP)