Aktualnosti

Brojnim sadržajima kojima Caritas nastoji korisno popuniti slobodno vrijeme korisnika Kuće za mlade »Da život imaju!«, u subotu 29. svibnja pridružio je i hodočašće u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke.

Hodočasnicima iz Caritasa Zagrebačke nadbiskupije bistrički župnik i rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević posvetio je posebnu pažnju od dolaska do odlaska.

Prečasni Matošević pokazao im je Svetište i upoznao ih s njegovom poviješću. Zatim ih je u bazilici Majke Božje Bistričke na svetoj misi za hodočasnike u 11:00 sati postavio blizu oltara i posebno pozdravio. Na toj misi ujedno je i ministrirao mladi Patrik, jedan od stanara Kuće za mlade. Gostoljubivi Rektor naposlijetku ih je sve počastio ukusnim objedom u jednom od bistričkih restorana.

»Kada nam je rektor Matošević protumačio simboliku bistričkog crnog kipa Blažene Djevice Marije, to me je jako dirnulo jer nas je na jednostavan način podsjetio što za nas vjernike znači Majka Božja. Drago mi je da smo imali i pobožnost križnoga puta na Kalvariji te da smo za vrijeme objeda mogli popričati o vlastitim dojmovima.

Moje iskustvo ovoga hodočašća je jako lijepo, posebice zato što sam prvi puta posjetila ovo Gospino svetišts. Sve mi je bilo jako poučno i zabavno u isto vrijeme. Zahvalna sam svima koji su nas lijepo ugostili te nam tako priuštili ovo iskustvo«, kaže Josipa (21) jedna od hodočasnika.

U pratnji korisnika Kuće za mlade »Da život imaju!« bili su voditeljica Kuće Daniela Petković i psiholog Matija Trupinić.
 

U subotu 29. svibnja Gospa Trsatska primila je u posjet pun autobus svoje djece iz Brezovice. Cjelodnevni program za korisnike Kuće za zbrinjavanje djece i odraslih osoba s tjelesnim i mentalnim oštećenjem »Bl. Alojzije Stepinac« započeo je i završio u hodočasničkom ozračju - molitvom krunice i pjevanjem crkvenih pjesmama - a uz duhovni program u drevnom Svetištu Majke Božje Trsatske, Brezovčani su se i osvježili kupanjem u moru u Jadranovu.

Caritasova stručna zaposlenica Sabrina Smetko, prof. teologije, uložila je poseban trud u organizaciji ovog hodočašća u suradnji s povjerenikom za pastoral osoba s posebnim potrebama Zagrebačke nadbiskupije i duhovnikom zagrebačkog Caritasa vlč. Dragutinom Goričancem, župnikom župe Uzvišenja Svetoga Križa u Završju. On je bio duhovni voditelj hodočašća te ujedno i vozač posebnog autobusa prilagođenog za osobe koje se kreću pomoću invalidskih kolica.

»Velečasni Goričanec bio je naš duhovnik, vozač i pomoćnik - uvijek kada nam je to zatrebalo. Gurao je djecu u kolicima, bio vodič na putu i kroz Trsatsko svetište, ispovijedao Caritasove korisnike i održao za sve nas svetu misu. Bio je sve u jednom - divna podrška i potpora na našem hodočašću, na našem duhovnom putu obnove«, sa zahvalnošću naglašava Ivana Kokić Ajazaj, voditeljica Kuće bl. Alojzija Stepinca.

Na upit kako su duhovni dio programa prihvatila djeca s tjelesnim i mentalnim oštećenjem, voditeljica Caritasove kuće odgovara: »Djeca su svim srcem sudjelovala u molitvi krunice, predvodila molitvu, sudjelovala u misi i pjevali iz dubine dječjeg srca. Primijetila sam da je sveta ispovijed bila je nešto što je svakoga od njih na jedan poseban način dirnulo i ispunilo srce - a ispovjedili su se oni koji su to mogli, u skladu sa svojim mogućnostima. Osmijeh s kojim su dolazili s ispovjedi bio je jedan od najdirljivijih trenutaka hodočašća. A bilo ih je zaista mnogo.«

Drugi dio programa, onaj zabavno-rekreativni, također je bio pogođen jer su toga dana neki Caritasovi korisnici prvi puta doživjeli susret s morem, nakon objeda u Jadranovu.



Voditeljica Kokić Ajazaj opisuje i te radosne trenutke osvježenja u moru, igara na plaži, uživanja u sladoledu: »Zaista je bilo prelijepo vidjeti koliko je sreće na dječjim licima izazvao sam pogled na more! Među djecom koja su na poseban način doživjela kupanje bio je i dječak Miljenko, kojega svi od milja zovemo Miljac. On se kreće pomoću invalidskih kolica. Prvi puta je danas uz pomoć naših vrijednih odgajatelja i njegovateljica ušao u more. Nemoguće je opisati toliku sreću u jednom mladom ljudskom biću, koja se rijetko može vidjeti.« 

Stjepan Moškatelo