Aktualnosti

Uzoriti kardinale, cijenjeni i poštovani nadbiskupe Josipe!

Zapala me velika čast što Vam mogu u ime Župnog vijeća, Župe Uzvišenja Svetog  Križa Dugo Selo uputiti nekoliko riječi zahvale ali moram odmah reći da je zapravo velika čast zapala i sve ovdje nazočne koji su prisustvovali veličanstvenoj liturgiji posvete crkve, tu čast ima samo jedna generacija. Ova liturgija nam pokazuje kako se prelijevaju  i idu zajedno zahvaljivanje i slavljenje samo ih mala nijansa razlikuje. Hvala vam za ovu ljepotu.

Posveta crkve je povijesni i jedinstveni događaj kako za svaku tako i za ovu našu župnu zajednicu, za sav vjernički narod,  za cijelo mjesto i grad. Gradnji i posveti crkve se raduju i gradski oci i građani a posebno vjernici koji su Vam zahvalni na svemu… Ovo  crkveno zdanje mijenja i uljepšava istočni dio našeg grada Dugog Sela. Ova prekrasna crkva već kao građevina a još više kao duhovna zajednica okupljat će oko sebe  sve oblike života… Ovaj hram je mjesto u kojem će mnoge generacije započeti i dovršiti svoj put prema nebeskoj domovini…

Poštovani Nadbiskupe Josipe poznato je da je ova Crkva Uzvišenja Svetog Križa niknula na Vašu odluku o njezinoj gradnji, te ste na samom početku gradnju pomogli velikim nepovratnim financijskim sredstvima. Sjećamo se, kao da je bilo jučer, kako ste nas u pred Božićno vrijeme sakupili u ovoj crkvi; bilo je iznimno hladno, crkva ispunjena, vjernici su došli pozdraviti i izbliza pogledati svojeg Nadbiskupa, čovjeka koji je, po Božjem naumu, inicirao ovu gradnju. Riječi koje ste tog dana izgovorili još i sada odzvanjaju u našim ušima: „Sada vama predajem ovu crkvu da je dovršite, ona je vaša, za  vas je ; shvativši vaše riječi prihvatili smo i obgrlili je zajedno sa novo imenovanim mladim svećenikom Josipom, sposobnim svećenikom koji se nije odlikovao samo graditeljskim vještinama nego još više duhovnošću i čovještvom i koji je s velikom  ljubavlju brinuo o izgradnji crkve. Naš nas je župnik obavještavao o svemu, a posebno o tome da se naš nadbiskup Josip, to jest vi, zanima za izgradnju crkve, da prati svaki detalj, raduje se što izgradnja napreduje. Slali ste nam stručnjake: inženjere, arhitekte, liturgijske stručnjake – sve što je potrebno za izgradnju Božjeg doma. Župnik Josip nam je govorio: „Nadbiskup se raduje uspješnoj izgradnji, te danu da opet budemo zajedno, danu posvete crkve; i eto stigao je dan posvete i Vaš dolazak..

(Tvoje lice Gospodine utjeha su  meni…) Mi ljudi  gledamo lice čovjeka, u njemu prepoznajemo, naziremo dubinu duše, ljubav; tako i  mi danas gledamo Vaše lice, nadbiskupe Josipe i u njemu  vidimo da se unatoč velikim brigama radujete zajedno s nama ovoj građevinskoj ljepotici, koju ste danas posvetili. Vidimo  vašu pastirsku vjeru, nadu i ljubav.

Ali i mi  pratimo Vas! Molitva prije svega! Pratimo vaš rad; vidimo Vas u političkim susretima na raznim državnim i međudržavnim razinama ali i u susretima sa visokim crkvenim uglednicima, prelatima i ponosni smo što  ste uvaženi i zastupate interese čovjeka i vjernika; ali vidimo vas među narodom koji je potresom pogođen, pred ranjenom katedralom u molitvi, u  Markuševcu, u Granešini  pred razorenim objektima grada Zagreba, molitve pred kamenitim vratima, jučer na Mariji Bistrici. Slušamo vas i mi vjernici razmišljamo o vašim porukama. Rado ću ponoviti  jednu Vašu misao izgovorenu za vrijeme mise na Dan Hrvatske Državnosti pred državnim vrhom u crkvi Sv. Blaža: “ Sve što u životu ima najveću vrijednost, koju ne mogu obezvrijediti ni velike kušnje, živi  od ljubavi, za ono što se voli, žrtvuje se! Ono što se voli ne uništava se, brani se. Onoga koga se voli ne vara se. Samo se ljubavlju može oblikovati postojana obitelj, zajednica Crkve, i solidna domovina. Zato Hrvatsku grade samo oni koji je vole“. Tu je izrečena sva dijagnoza zašto nema željenog uspjeha u našoj domovini. Vi ste izabrani da nam to kažete. Da,  dragi Nadbiskupe, Vama je, ne bilo tko, već Svemogući i Sveznajući Bog povjerio svoje remek djelo čovjeka, svoju baštinu, svoj narod! Koji je to narod? To je narod koji Bog voli! A što se voli ne povjerava se neprovjerenome!  A taj  narod to smo i mi koji stojimo pred vama. Bog Vam je povjerio nas, a vi ste to s ljubavlju prihvatili! To je časno i uzvišeno ali teško i odgovorno i bez Duha Svetoga neostvarivo. Zahvaljujemo Bogu što nas je povjerio Vama. Veseli nas kada Vas vidimo u kardinalskom ruhu, grimiznom, u crvenom pojasu; znamo da je ta crvena boja znak da nas ljubite, ljubite do žrtve. Ovim riječima i mi želimo Vas osokoliti kada vam je teško. Sjetite se svoje župe Uzvišenja Svetog Križa, Dugo Selo koja zna, da vas je tu postavio, Bog!

Veliki dio vjernika ove župe ima iskustvo vjere i živi vjeru iskustveno, mnogi su prošli  u Domovinskom  ratu velike nevolje, te je ova župna zajednica sposobna ljubiti i razumjeti boli drugoga; i s velikom ljubavlju vjernički puk uspio je u kratkom vremenskom roku (po onom narodnom „zrno po zrno pogača kamen po kamen  palača") sagraditi ovaj Božji Dom kojeg ste posvetili. Ovaj dar što vam ga uručujemo ne može se nigdje kupiti.  On je izrađen rukama naših župljana; rukama i ljubavlju!

Poštovani  Kardinale, teško je izabrati riječi kojima bismo vam izrazili zahvalnost. No najbolja je zahvala molitva za Vas, koju cijeli vjernički puk od srca izgovara za vrijeme svete mise kad se spominje  Vaše ime - molimo za našeg nadbiskupa  Josipa!
 
Neka ova zahvala bude poziv na još veće zajedništvo između Vas i nas!

A ovaj aplauz neka vam uđe u srce te da poželite doći opet među nas. Čekamo Vas! HVALA!