Aktualnosti

Poštovani gospodine Dekane,
zahvaljujem Vam na pozivu da i ove godine uputim prigodnu pozdravnu riječ u povodu 66. Teološko-pastoralnog tjedna.

Pozdravljam Vašu Eminenciju, braću u biskupstvu i svećeništvu, profesore, studente i sve sudionike koji će ovih dana razmišljati o vrlo aktualnoj temi: Suvremeni čovjek pred ponudom spasenja.

Živimo u vremenu zapanjujućeg ubrzanja života i snažnih proturječja. Današnji muškarci i žene, uronjeni u neprekidan tok podražaja i informacija, ipak u srcu čuvaju temeljna pitanja svih vremena: o smislu života, o smjeru hoda, o mogućnosti spasenja koje nije iluzorno ili prolazno.

Odgovori se na ta pitanja umnožavaju, a prodavača „istina” ima posvuda.

Što možemo učiniti da naša ponuda zasja? I, nadasve, kako je učiniti vjerodostojnom?

U svijetu koji je sve više rascjepkan i polariziran, nije li možda Krist, Pomiritelj, onaj kojega tražimo? Nije li On i nadalje naš pravi mir, on koji od dvoga učini jedno? (Ef 2,14) Pred stalnom prijetnjom ratova i izbijanjem novih sukoba koji bi mogli dovesti do uništenja planeta, ne bi li aktualnija nego ikad trebala biti poruka Crkve koja naviješta Onoga koji ponovno povezuje, koji ujedinjuje, koji gradi zajedništvo?

Ako se naša ponuda spasenja ne shvati u svojoj izvanrednoj aktualnosti, nego se promatra samo kao nasljeđe prošlosti ili kao apstraktni nauk, ili pak još samo kao jednostavan odgovor na neku psihološku potrebu, onda se ona iskrivljuje i gubi u moru bezbrojnih primamljivih ponuda koje nas okružuju sa svih strana.

Originalnost i privlačnost kršćanske ponude uvijek jesu i ostaju isti. Ona nije samo rješenje naših problema različite naravi: ona je susret s Osobom Isusa Krista, koji za sebe kaže: Ja sam put, istina i život (Iv 14,6). On je konačna Božja ponuda čovjeku, on je Onaj koji je došao potražiti i spasiti izgubljeno! (Lk 19,10).

Naš je, a posebno vaš, izazov učiniti ovaj navještaj značajnim i privlačnim suvremenom čovjeku, koji je često užurban i rastrgan „uzmi i ostavi" odgovorima. Privući njegovu pažnju sada, u sadašnjem trenutku, učiniti da u trenutku shvati kako samo osobni susret s Kristom, Vječno Prisutnim, ispunjava očekivanja čovječanstva.

U toj je perspektivi ključni zadatak teološko-pastoralnog promišljanja pokazati da ponuda spasenja nije samo razumna, već i lijepa i dobra, odnosno privlačna. Ona uključuje slobodu i ispunjava je, osvjetljujući ljudski život u njegovoj najdubljoj biti.

Ovih ćete dana razmatrati ključna pitanja: od neopelagijanizma, koji svodi spasenje na ljudski napor, do dijaloga s drugim duhovnim tradicijama, od društvene dimenzije otkupljenja do vjerodostojnosti pastoralne službe. To su složene teme koje zahtijevaju teološku jasnoću, ali i pastoralnu osjetljivost.

 
U svakom slučaju, da bi prijedlog spasenja bio vjerodostojan suvremenom čovjeku, nužno je svjedočanstvo, jer ne možemo dati ono što nemamo. Ne možemo govoriti o susretu s Kristom, jedinim Spasiteljem, ako ga sami ne iskusimo u svojem životu.

Sveti Franjo Asiški je lijepo govorio: Uvijek propovijedajte Evanđelje te, ako je potrebno, i riječima.

Uvjerljivo je samo svjedočanstvo života obilježenog autentičnom radošću, onom koja nije površna, koja nije prividna. Radošću ukorijenjenom u nutarnjem miru. Onom razoružanom i razoružavajućem miru o kojem često govori papa Lav XIV.

To su ista radost i mir koje je Krist darovao učenicima: I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina (usp. Iv 20,20). Ako nas susret s Kristom ne mijenja iznutra, ako se u našem govoru i življenju ne vidi svjetlo života preobraženog Evanđeljem, ne možemo se mjeriti s mnogim prorocima koji, sredstvima i sposobnostima koja nadmašuju naša, nude druga rješenja za čovjekovu neprekidnu potrebu za spasenjem.

Duhu Svetomu povjeravam rad ovoga Tjedna te svima želim plodonosan i radostan tijek susreta. Neka vas Gospodin blagoslovi i neka vas prati u vašem služenju Evanđelju, također i riječima!