Aktualnosti

HRT
Dokumentarni program HTV-a
Dokumentarni film ''Rimski san''
Trajanje: 45 min
Autorica i scenaristica: Antonia Hrvatin Roth
Redateljica: Katarina Lukec
Direktor fotografije: Miran Krčadinac Flock
Montažerka: Irena Korpes
Skladatelj: Tomislav Mrduljaš
Tonski snimatelj: Niko Gulam
 
EMITIRANJE: 11. 2. 2026. u 20.15 HTV1; 12. 2. 2026. u 14.45 HTV1

RIMSKI SAN

Dokumentarni film Hrvatske radiotelevizije ''Rimski san'' prikazuje kako nada i vjera ne nestaju unatoč teškoj, gotovo bezizlaznoj životnoj situaciji. Glavne protagonistice filma su majka i kćer - Elizabeta i Mia koje svjedoče svojim primjerom kako im je vjera u Boga pomogla da prežive najteže životne trenutke. Godine 2009. Elizabeta Kurtz Hranilović iz Zagreba rodila je sina Pavla. Nakon uredne trudnoće, uslijedio je šok kada je doznala da je njezin sin liječničkom pogreškom zamalo izgubio život te da je njezin život ugrožen. Pavao je jedva preživio posljedice poroda te je zbog njih trpio cijeli svoj život, potpuno ovisan o roditeljskoj i liječničkoj skrbi. Njegova starija sestra Mia odrastala je u bolnici zajedno s bratom gdje je često boravila sa svojim roditeljima. Svaka infekcija, bakterija, virus životno su ugrožavali Pavlov život, no njegova se majka borila i brinula za njegovo zdravlje, njegova prava i pokušavala mu omogućiti dostojanstven život unatoč teškoj patnji koju je zbog svojega stanja proživljavao. Sve je to utjecalo na cjelokupni život obitelji Hranilović, na Mijin odgoj i odrastanje, ali i na zdravlje roditelja.

Samo 32 dana prije Pavlove smrti, godine 2022., od posljedica bolesti umro je njegov otac Marko. U samo mjesec dana Hranilovići su ostali bez svojih dečkiju, oca Marka i sina Pavla. Elizabeta, po struci vjeroučiteljica, svjedoči da joj je u tim trenucima samo vjera u Boga pomogla te da je iz nje crpila snagu da nastavi živjeti i brinuti se o svojoj Miji, koja je odlučila nakon završene gimnazije upisati studij medicine i nastaviti pomagati ljudima, baš kao što su liječnici pomagali njezinom bratu. Tijekom Pavlove bolesti, molitva je nosila obitelj koja je za tu prigodu napravila džepne sličice na kojima je uz Pavlovu sliku bio i lik svetog Ivana Pavla II., omiljenog obiteljskog sveca kojemu su se utjecali u svojim molitvama. Nakon smrti ostala je želja da majka i kći posjete njegov grob u Bazilici sv. Petra u Vatikanu tijekom Jubilejske godine koja je posvećena nadi.
Nakon ovako teških trenutaka, ostaje pitanje gdje i kako pronaći snage za dalje, za nadu? One će reći snaga je u molitvi i vjeri.

''Ideja za film nastala je spontano. Sasvim slučajno doznala sam za tragediju obitelji Hranilović te sam je željela prikazati u dokumentarnom obliku jer sam zaista vjerovala da su ovakva hrabrost, snaga i vjera gđe Elizabete i njezine kćeri Mije zaslužuju biti primjer drugima, posebice roditeljima koji su u sličnoj situaciji i trpe zbog bolesti svoje djece. Nadam se da će ovaj film ostaviti dobar trag i biti poticaj ljudima da vide da i u najtežim trenucima postoji nada i vjera, koliko god nas neke životne situacije navode na besmisao i pesimizam'' istaknula je scenaristica Antonia Hrvatin Roth.

Priča nas vodi u Rim gdje se one kao hodočasnice pridružuju ostalim hodočasnicima iz Hrvatske koji su se tih listopadskih dana nalazili na Nacionalnom jubilejskom hodočašću, na kojem će se susresti i s papom Lavom XIV. Jedan od najvažnijih događaja tih dana bila je sveta misa koju je na Trgu sv. Petra predvodio zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, koji u filmu govori o nadi i vjeri kao osloncu u teškim danima njihova života.

U filmu upoznajemo i najvažnije i najljepše rimske lokalitete; bazilike, fontane i trgove, a najdirljiviji trenutak događa se ispred groba sv. Ivana Pavla II., kojemu majka i kćer zahvaljuju što ih je pratio u najtežim trenucima života te im pomaže nositi i dalje teško životno breme.

Redateljica Katarina Lukec o filmu ističe: "Motivacija za režiranje ovog filma ležala je upravo u njegovoj izazovnosti - povezati putopis i izrazito intimnu priču. Upoznavanje protagonistice prije početka snimanja dodatno me motiviralo jer sam zajedno sa scenaristicom te autoricom projekta Antoniom Hrvatin Roth duboko vjerovala da Elizabeta kao glavni lik može nositi ovaj film, da je autentična, iskrena i zanimljiva. Jedna od ključnih odluka koje smo donijele na početku bila je da film neće imati naratora (tj. naratoricu), odnosno da će sav tekst filma nastajati u slici, a kojim ćemo onda, kako to obično i biva, "manipulirati" u montaži. Također, željele smo da je naš putopis bliži putopisima malih ljudi, više stihijski, stoga većinu turističkog vodstva u filmu "obavljaju" upravo naše protagonistice. Kroz svoj rad na filmu željela sam doprinijeti prenošenju jedne divne priče o ženskoj i ljudskoj snazi te u gledateljima probuditi svojevrsnu lepezu osjećaja dok gledaju ovaj film. Naravno, ako će film nekome pomoći da nađe potrebnu snagu u vlastitom životu, bit će to velik uspjeh za sve nas."

Film je sniman na području Zagreba, Velike Gorice, Kutine te Rima i Vatikana. Za tu je prigodu poznati hrvatski skladatelj Tomislav Mrduljaš skladao glazbu, ali i pjesmu pod nazivom "Dječak u bijelom" koju je otpjevao mladi splitski pjevač Lovre Lučin. Autor stihova je Vedran Matošić, aranžmana Luka Pekas i Tomislav Mrduljaš.

Film potpisuju autorica i scenaristica Antonia Hrvatin Roth, redateljica Katarina Lukec, direktor fotografije Miran Krčadinac Flock, tonski snimatelj Niko Gulam, montažerka Irena Korpes i producentica Sanja Knez.