HR
"Dođi na izvor žive vode" bio je naziv korizmene duhovne obnove za obitelji održane u četvrtak, 28. veljače u župi Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom, a koju je vodio vlč. Domagoj Matošević, rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati.
„Iako je suvremenom čovjeku u životu teško zastati jer se pred njega stalno stavljaju nove zadaće poput uspjeha na poslu te raznih očekivanja od obitelji, osjećamo da nam je to sve potrebnije“, naglasio je na samome početku vlč. Matošević. „Ponekad nam se možda čini da čak i u Crkvi još i Bog nešto od nas očekuje, a od posla, djece, obitelji i prijatelja ne možemo pobjeći dok od Boga možemo, međutim to je kriva slika koju imamo o Bogu. Važno je posvijestiti si što sve Bog za nas čini i tada će biti normalno da želimo živjeti za njega“, rekao je.
U duhu korizmenog vremena u kojemu se nalazimo, vlč. Domagoj pojasnio je i temeljne pojmove koji se vežu uz korizmu – grijeh i obraćenje. „U izvornom značenju, grčka riječ hamartia znači 'promašiti cilj', a metanoia 'vrati se'. Tako nam Isus zapravo kroz prvu rečenicu koju je izrekao na početku svoga javnoga djelovanja: 'Obrati se i vjeruj evanđelju!' želi bez osuđivanja reći: 'promašio si cilj, izgubit ćeš snagu života, nećeš biti sretan, stoga se vrati u zajedništvo, želim ti pokazati kako je život sa mnom lijep'. Korizma je tako vrijeme u kojem nam Bog neprestano govori 'vrati se na pravi put', a mi njemu uvijek možemo reći 'žao mi je, oprosti'“, istaknuo je.
U drugome dijelu ove kratke duhovne obnove, u središtu promišljanja bio je evanđeoski ulomak koji govori o Isusovom susretu sa Samarijankom. Vlč. Matošević je tumačenjem ovoga ulomka pokazao kako Isus zapravo ruši društvene stereotipe i u središte svega stavlja prvenstveno dostojanstvo svake ljudske osobe.
„U povijesnom kontekstu neprijateljstva između Židova i Samarijanaca, Isus čini svojevrsni presedan – prolazeći kroz Samariju (kako su ju Židovi shvaćali, neprijateljsko područje), zaustavlja se i priča sa ženom (iako Židovi na javnim mjestima nisu smjeli razgovarati niti sa svojom vlastitom ženom) te traži od nje piti iz njezina vrča (iako je to značilo prema židovskom zakonu da postaje nečist). Međutim, onkraj pustih zakona, Isus joj pristupa ne osuđujući je, daje joj do znanja da je poznaje i da zna da ne čezne samo za vodom nego za nečim dubljim. Iskazujući joj poštovanje, prihvaćanje i stavljajući u prvi plan njezino dostojanstvo, Isus čini u njoj radikalnu promjenu zbog koje ona svima kreće svjedočiti o Isusovim čudesnim djelima“, zaključio je vlč. Matošević.
Po završetku duhovne obnove postavljeno je pitanje koje može biti temelj daljnjih osobnih promišljanja i preispitivanja kroz ovo korizmeno vrijeme: "Što je za nas danas živa voda, za čime žeđamo?".
Nikola Jurković
