Aktualnosti

Za mlade Trešnjevačkog dekanata održana je u petak, 25. studenog duhovna obnova koju je predvodio vlč. Matija Knok. Duhovna obnova započela je euharistijskim slavljem koje je predvodio također vlč. Matija osvrnuvši se pritom na evanđelje – Kristove riječi nikada neće uminuti, one ostaju.

Zato sve što nam se čini privlačno i sve ono što nam svijet predstavlja kao dobro i kao dobitak, samo je prolazno i kratkotrajno zadovoljstvo i sreća. Ono vječno je ukorijenjeno u Kristu i baš zato trebamo Njega nasljedovati i Njegove riječi živjeti. U takvom razmišljanju nastavili smo u euharistijskom klanjanju predajući sve Isusu – naše živote i živote naših bližnjih. Molitvu za vrijeme klanjanja predvodio je don Ivan Terze.



Nakon onog najbitnijeg i najuzvišenijeg – svete mise i klanjanja, vlč. Matija Knok imao je kratki nagovor. Njegove riječi i šaljivi primjeri bili su poticaj da se odlučimo konkretnije živjeti odluke koje donosimo i da budemo hrabriji u odlučivanju. Isusove odluke su u ljudskim očima često “pogrešne” odluke, osobito Njegovim suvremenicima – npr. odabir nestalnih i grešnih apostola ili prihvaćanje izrugivanja, muke i smrti… Ljudska bi logika ovdje pretpostavila i prepisala Spasitelju svijeta drugačije i “razumnije” odluke…  ali na kraju ipak gledamo na svjetlo uskrsnuća koje obznanjuje da su Kristove odluke bile najbolje i prave.

Bitno je zato da donosimo odluke bez obzira na to što se one ponekad ne poklapaju s idealima svijeta, bez obzira na to što nam ljudski obziri ili nedostatak samopouzdanja govore suprotno. Najgore ćemo proći ako budemo mlaki.

No, ono što je još bitnije, jest da unatoč poteškoćama i izgovorima budemo ustrajni u provođenju i življenju naših odluka. Najčešće nas u tome sprječava strah od neuspjeha i odgađanje. Kao vjernici, pozvani smo to nadvladati. Pozvani smo odlučiti se za Krista.



Vlč. Matija se tako osvrnuo i na došašće potičući nas da budemo ustrajni u odlukama, posebno u onim malim, svakidašnjim i da se tako pripremimo za Isusov rođendan, ali i za Njegov drugi dolazak.

Potaknuo nas je isto tako da uljepšamo drugima dan i život svojim osmijehom i čineći male znakove pažnje kako bi stvorili jedan prikladan “adventski ugođaj”, baš poput onog izvanjskog ugođaja kad padne snijeg za Božić.

Susret je završen druženjem u oratoriju.