Objavljeno: 23.01.2025.
Misno slavlje druge srijede Velike pobožnosti svetom Josipu 22. siječnja 2025. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu predvodio je mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije. Koncelebrirali su preč. Nikola Majcen, glinski dekan i župnik Župe sv. Franje Ksaverskog u Viduševcu, vlč. Antun Kolić, župnik Župe Sveta Tri Kralja u Baniji, vlč. Dragutin Šengula, župnik Župe sv. Martina Hrnetić, te mons. Antun Sente rektor Josipovog svetišta i karlovački dekan. Hodočasnike su predvodili župljani Župe sv. Martina iz Hrnetića čiji su predstavnici sudjelovali u svetoj misi čitanjem i pjevanjem pod ravnanjem vjeroučiteljice i orguljašice Andreje Kirinčić.
U prigodnoj homiliji tumačeći ulomak iz evanđelja u kojem Isus u sinagogi oduzetom u subotu ozdravlja ruku, mons. Mlakić je između ostalog kazao da je "svrha subote i sinagoge da se Boga upozna, da ga se pravo uzljubi i da se Boga ispravno štuje. Jer samo onda kada upoznamo Boga, kada Boga ispravno štujemo i kada živimo po Božjoj ljubavi, tek onda istinski i pravo živimo svoj ljudski život. Poremećaji u životu ili iskrivljeni načini života uvijek u korijenu imaju činjenicu krivoga pogleda na Boga i njegovu ljubav, kao i na Božje zakone."
"U sinagogi se nalazi čovjek usahle ruke. Ruka je ljudski organ koji čovjeku omogućuje osnovno djelovanje. Bez ruke je čovjek uskraćen u svojoj najelementarnijoj potrebi da radi i stvara, da se svojim radom uzdržava i sudjeluje u Božjem djelu stvaranja. Ovaj čovjek tako predstavlja nas ljude u našoj grješnoj hendikepiranosti, u slabosti i ograničenosti da sami sebi priskrbimo dostojanstven život djece Božje. I zato nam treba Bog i zato je Isus Krist sišao s nebesa, utjelovio se da bi nas oslobodio od grijeha i naše slabosti i otvorio nam oči da vidimo da smo djeca Božja i kako je lijepo uzvišeno i dostojanstveno biti čovjek, ali samo onda kada svoje čovještvo živimo u ozračju Božje ljubavi", istaknuo je mons. Mlakić.
"Srce postaje tvrdo i okorjelo onda kada se vjernik ne bori protiv grijeha, zabluda i slaboća, kada se ne trudi rasti u spoznaji i ljubavi prema Bogu. Kada ne ispituje svoju savjest, kada u sebi ne gaji iskrenu poniznost pred Bogom i spremnost da Boga uvijek sluša, nego svoje misli i pravila stavlja iznad Božjih. Okorjelost je doista ozbiljna i teška bolest taštog i sebičnog srca koja uvijek vreba vjernike. Svako protivljenje Bogu i njegovoj volji koju je Bog izrazio po Isusu Kristu, a nama je Crkva tumači, uvijek na kraju dovede do toga da stanemo na protivnu stranu Bogu, da postanemo Božji protivnici. Pogledajte samo kako se danas u ime ljudskih prava, u ime prava žena, opravdava ubijanje nerođene djece. To je samo jedan primjer koji to dokazuje", kazao je propovjednik.
"Stoga nam današnje evanđelje govori o ozdravljenju bolesnoga, ali još više o ozdravljenju našega odnosa prema Bogu i koliko je opasno kada vjernik dopusti da njegovo srce otvrdne od taštine i sebičnosti. Odgovor, odnosno riješene je u krajnjoj, potpunoj i iskrenoj poslušnosti Bogu. Samo nas takva poslušnost može potpuno izliječiti od taštine, pohlepe i licemjerja i učiniti, kako to molimo u molitvama, naše srce po srcu Božjem", zaključio je mons. Mlakić dodavši kako nam primjer i uzor mogu biti sveti Josip i Blažena Djevica Marija.
Vjeru je posvjedočila odvjetnica dr. sc. Nada Mikulandra. Voditeljica je župnog zbora u Župi Uznesenja Marijina u Šibeniku, a kao odvjetnica pored drugih predmeta zastupa i Šibensku biskupiju u nekim predmetima. Govoreći o svojoj dugogodišnjoj karijeri ističe da se bavila kaznenim ili krivičnim pravom. "Slučajevi na kojima sam radila uključivali su vrlo ozbiljne i najozbiljnije oblike teških kaznenih djela. Uzimajući u obzir moje iskustvo rada sa zatvorenicima spoznala sam kako daleko čovjek može ići ako se udalji od Crkve, od Boga, od vjere. Na temelju tog mog iskustva mogu reći da je, osim spleta nesretnih okolnosti, počinjenje ozbiljna i teških kaznena djela posljedica života bez vjere i bez Boga."
Posebna je situacija kada po službenoj dužnosti, kao odvjetnik nemate pravo bez opravdanog razloga, odbiti braniti okrivljenika, odnosno maknuti se s tog predmeta. Dužni ste to odraditi savjesno i pošteno kao da branite, ja ću reći, pravednika. Najednom se nađete u situaciji da se morate susretati i s najtežim oblicima, najtežih kaznenih djela", istaknula je dodavši kako je u njenoj vjeri vrlo važan lik svetog Josipa. "Gledam svetog Josipa kao nekoga tko mi pomaže doći do Isusa i biti tako blizu jer on je ne samo od rođenja nego i prije rođenja i od rođenja i kroz djetinjstvo i prvi dio Isusovog života, koji zovu skroviti život ili prije javnog djelovanja, netko tko je stalno bio uz Isusa. I zbog toga je meni osobno sveti Josip osoba koja mi pomaže biti i ostati uz Isusa", zaključila je.
Nacionalno svetište svetog Josipa u Karlovcu
Foto: Josip Vuković