Objavljeno: 24.09.2013.
Na audijenciji pape Franje za predstavnike Međunarodnog saveza katoličkih liječničkih udruga, koja je održana u Vatikanu u petak, 20. rujna 2013., u svojstvu dopredsjednika Talijanske udruge katoličkih ginekologa i opstetričara (AIGOC) sudjelovao je i dr. Antonio Salvatore Maria Oriente, koji je prošle godine u organizaciji građanske udruge Vigilare u Hrvatskoj sudjelovao na nizu tribina o pitanju umjetne oplodnje.
Dr. Oriente je tijekom audijencije Svetom Ocu predao instrumente kojima je prije mnogo godina osobno obavljao abortuse, a papa Franjo ga je blagoslovio i rekao mu: „Hrabro, sada radi za Život!“.
Talijanska udruga katoličkih ginekologa i opstetričara tom je prigodom na svojoj Facebook stranici objavila: „Jutros prigodom audijencije koju je Papa udijelio katoličkim ginekolozima i liječnicima (MATER CARE INTERNATIONAL, AMCI, AIGOC), dr. Antonio Oriente (dopredsjednik AIGOC-a) u ruke pape Franje predao je kirurške instrumente smrti koje je koristio dok je vršio abortuse, sa značenjem pročistiti, s nakanom otkupljenja, ne samo svoju prošlost, nego i prošlosti svih onih liječnika koji su susrevši Božju milost promijenili svoje ponašanje smrti i postali 'branitelji života'. Čitava Talijanska udruga katoličkih ginekologa i opstetričara se zbog toga raduje, jer ovo svjedočanstvo pokazuje da je Božje milosrđe za sve, te da tamo gdje se više napušta grijeh, to više izobiluje milost!!“
O svom susretu s Papom, dr. Oriente je na svom Facebook profilu ostavio nekoliko objava:
„Tata Franjo je položio ruke na mene i blagoslovio me davši mi mandat evangelizirati Pro-Vita. Predao sam mu kirurške instrumente kojima sam vršio abortuse prije mog obraćenja. Uzeo ih je obećavši mi da će nad njima moliti, te mi je zahvalio“.
„Mandati u sveopćoj Crkvi kao i svi zadaci i službe povjereni bilo kojem naslovu i razini, zadaci su služenja i želim to ponoviti, samo i isključivo „SLUŽENJA“, i daju se da bi se služilo upravo Gospodinu i braći, svatko sa svojim prepoznatim karizmama i vlastitim osobitostima, a ne da bi se uzoholilo, steklo odobravanja ili se "NADIMALO" poput pauna; isto vrijedi i za mene, poniznog služitelja Života.“
„Radost katoličkih ginekologa što nas je papa Franjo primio na privatnoj audijenciji i moja osobna što sam bio s njim, kao i to što smo dobili potvrdu za službu koju zajedno s braćom katoličkim liječnicima AIGOC-a svakodnevno činimo na nacionalnoj i međunarodnoj razini sa svim stvarnosti koje daju vlastiti doprinos ovom poslanju. Hvala, papa Franjo.“
Verica Kraš Villa
Foto: Facebook
Papin govor na audijenciji za predstavnike Međunarodnog saveza katoličkih liječničkih udruga donosimo u cijelosti:
Oprostite na kašnjenju, jer danas… ovo jutro je prekomplicirano, za audijencije… Oprostite.
1. Prvo razmišljanje koje bih želio podijeliti s vama je ovo: danas smo svjedoci jedne paradoksalne situacije, koja se odnosi na liječničku profesiju. S jedne strane utvrđujemo – i zahvaljujemo Bogu – napredak u medicini, zahvaljujući radu znanstvenika koji se, zanosno i ne štedeći sebe, posvećuju traženju novih mogućnosti liječenja. S druge strane, međutim, uočavamo i opasnost da liječnik izgubi vlastiti identitet služitelja života. Kulturna dezorijentacija zahvatila je i ono što se činilo nedodirljivim područjem: vaše, medicinu! Iako su po svojoj prirodi u službi života, zdravstvena su zanimanja ponekad navedena ne poštivati sam život. Naprotiv, kako nas podsjeća enciklika Caritas in veritate, «otvorenost životu je u središtu istinskog razvoja”. Nema pravog razvoja bez te otvorenosti životu. “Ako se gubi osobna i društvena osjetljivost prema prihvaćanju novog života, i drugi oblici prihvaćanja korisni društvenom životu iščezavaju. Prihvaćanje života jača moralne snage i osposobljuje za uzajamno pomaganje» (br. 28). Paradoksalna situacija je vidljiva u činjenici da se, dok se osobama pripisuju nova prava, ponekad i tobožnja prava, život ne štiti uvijek kao glavnu vrijednost i prvobitno pravo svakog čovjeka. Krajnji cilj liječnikovog djelovanja uvijek ostaje obrana i promicanje života.
2. Druga točka: u tom kontradiktornom kontekstu, Crkva apelira na savjesti, na savjesti svih zdravstvenih profesionalaca i volontera, na poseban način vas ginekologa, koji ste pozvani surađivati u rađanju novih ljudskih života. Jedinstveno je vaše zvanje i poslanje, kojemu je potrebno proučavanje, savjest i čovječnost. Nekad smo žene koje su pomagale pri porođaju nazivali „domajke“: ona je poput majke s drugom, s pravom majkom. I vi ste „domajke“ i „doočevi“, i vi.
Raširen mentalitet korisnoga, “kultura odbacivanja”, koja danas porobljuje srca i umove mnogih, ima previsoku cijenu: zahtijeva uklanjanje ljudskih bića, posebno ako su tjelesno ili društveno slabija. Naš odgovor tom mentalitetu jest odlučno i bez zadrške “da” životu. «Prvo pravo ljudske osobe je njezin život. Ona ima drugih dobara i neka od njih su vrednija; ali život je temeljno dobro, uvjet za sva druga» (Kongregacija za nauk vjere, Izjava o namjernom pobačaju, 18. studenoga 1974., 11). Stvari imaju cijenu i mogu se prodavati, ali osobe imaju dostojanstvo, vrijede više od stvari i nemaju cijene. Mnogo puta se nalazimo u situacijama gdje vidimo da ono što najmanje košta jest život. Zbog toga je pozornost prema ljudskom životu u njegovoj cjelokupnosti u posljednje vrijeme postala pravim i istinskim prioritetom Crkvenog učiteljstva, osobito prema onom kojeg je u najvećoj mjeri nebranjen, tj. prema osobi s posebnim potrebama, bolesnom, nerođenom, djetetu, starcu, a koji predstavljaju život kojeg se u najvećoj mjeri ne brani.
U krhkom ljudskom biću svatko je od nas pozvan prepoznati Gospodinovo lice, koji je u svom ljudskom tijelu iskusio ravnodušnost i samoću na koje često osuđujemo najsiromašnije, bilo u Zemljama u razvoju, bilo u društvima blagostanja. Svako nerođeno dijete, nepravedno osuđeno biti abortirano, ima Gospodinovo lice, koji je prije nego je bio rođen, a onda i čim je bio rođen iskusio odbacivanje od svijeta. I svaki starac, a – govorio sam o djetetu: pređimo na starce, drugu stranu! I svaki starac, makar bolestan ili na kraju svojih dana, nosi u sebi Kristovo lice. Ne može ih se odbacivati, kako nam predlaže “kultura odbacivanja”! Ne može ih se odbacivati!
3. Treći aspekt je poslanje: budite svjedoci i širitelji te “kulture života”. To što ste katolici nosi sa sobom veću odgovornost: prije svega prema vama samima, po zauzimanju u skladu s kršćanskim pozivom; a onda prema suvremenoj kulturi, doprinoseći da se u ljudskom životu prepoznaje transcendentalna dimenzija, traga Božjeg stvarateljskog djela, od prvog početka njegovog začeća. To je zadatak nove evangelizacije koji često traži ići protiv struje, plaćajući osobno. Gospodin računa i na vas u širenju “evanđelja života”.
U toj su vidu ginekološki odjeli u bolnicama povlaštena mjesta svjedočenja i evangelizacije, jer tako gdje je Crkva «sredstvo nazočnosti Boga» živoga, istodobno postaje «oruđe pravog očovječenja čovjeka i svijeta» (Kongregacija za nauk vjere, Doktrinalna nota o nekim aspektima evangelizacije, 9). Sazrijevajući u svijesti da je u središtu liječničke i medicinske djelatnosti ljudska osoba u stanju krhkosti, zdravstvena struktura postaje «mjesto u kojemu odnos prema liječenju nije zanat – vaš odnos prema liječenju nije zanat – već poslanje; gdje ljubav Dobrog Samaritanca predstavlja prvu katedru i lice čovjeka patnika, Lice samog Krista» (Benedikt XVI., Govor Katoličkom sveučilištu Presvetog Srca u Rimu, 3. svibnja 2012.).
Dragi prijatelji liječnici, vi koji ste pozvani brinuti se o ljudskom životu u njegovog početnoj fazi, podsjećajte sve, djelima i riječima, da je život uvijek, u svim svojim fazama i u svakoj dobi, svet te da uvijek ima kvalitetu. I to ne zbog govora o vjeri - ne, ne – nego zbog razuma, zbog znanosti! Ne postoji jedan ljudski život svetiji od drugog, kao što ne postoji jedan ljudski život kvalitativno značajniji od drugog. Vjerodostojnost zdravstvenog sustava se ne mjeri samo po učinkovitosti, nego prije svega po pažnji i ljubavi prema ljudima, čiji život je uvijek svet i nepovrediv.
Nemojte nikad zanemariti moliti Gospodina i Djevicu Mariju da imate snage dobro obavljati svoj posao i svjedočiti s hrabrošću – s hrabrošću! Danas je potrebna hrabrost – svjedočiti s hrabrošću “evanđelje života”! Mnogo hvala.
