Aktualnosti

Župljani svetog Ivana Krstitelja iz Rečice i svete Ane iz Lobora predvodili su hodočasnike na devetu srijedu Velike pobožnosti sv. Josipu 16. ožujka 2022. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu. Tom je prigodom misno slavlje predvodio vlč. Lovro Zaplatić, župnik iz Rečice, u koncelebraciji s vlč. Tomicom Božičekom, loborskim župnikom i mons. Antunom Senteom, rektorom Svetišta. Liturgijsko pjevanja animirali su članovi župnog zbora i orkestra iz Rečice pod vodstvom Franceka Vrane. O moćnom zagovoru svetog Josipa posvjedočile su sestre blizanke Katarina i Nikolina Bedeković iz Zagreba.



U prigodnoj homiliji vlč. Lovro kazao je kako je sveti Josip čovjek koji se našao u životnim poteškoćama, problemima, izazovima, naizgled ni po čemu različitih od drugih. "Mali tesar iz Nazareta koji je mukotrpnim radom uzdržavao svoju obitelji, nadajući se svaki dan da će zaraditi dovoljno da prehrani obitelji, plati porez rimskom caru. U tom malom svijetu našao se novi izazov: kako prihvatiti Marijinu trudnoću? Josip prihvaća novu stvarnost. Dopušta da ga Bog promijeni. To je bit svetosti, to je ono što se očekuje od kršćana, dopustiti da te Bog promijeni. To je ujedno i odgovor na izazov vremena. Dopustiti Bogu da djeluje u mom životu", kazao je propovjednik.

Tumačeći evanđelje propovjednik je istaknuo kako mati Zebedejevih sinova misli da može tražiti za svoje sinove povlašteno mjesto, jer je vidjela da su oni bili uz Isusa sve vrijeme. "Isus joj ne odgovara ni potvrdno ni niječno nego pitanjem: Možete li piti čašu? Dakle, nije bitno što su oni uz njega, naglasak je u pitanju - mogu li oni biti kao on? A to je iskorak od sljedbenika prema svjedoku. Biti poput Krista znači svijet ne preobražavati silom, nego Kristovski, stoga neka naš korizmeni hod bude Josipovski hod - hod otvorenosti i poučljivosti",-+ zaključio je vlč. Lovro Zaplatić.



Pri kraju misnog slavlja svoje svjedočanstvo dale su sestre blizanke Katarina i Nikolina Bedeković: "Sestra blizanka i ja doživjele smo teške prekide s bivšim momcima, a tada smo već silno željele brak i obitelj. U tim trenucima bile smo si međusobno veliki poticaj i podrška te smo se tako i odlučile krenuti na pobožnosti svetom Josipu. Odmah ubrzo smo postale članice molitvene zajednice svetog Josipa i dolazile smo redovito na molitvene srijede, prvo u crkvu Duha Svetoga, pa nakon toga u Sveta Mati Slobode gdje se i danas nalazimo i zajedno molimo."

"Konkretno za sebe mogu reći da čim sam krenula na molitvene srijede svetom Josipu već sam osjećala prve promjene; koliko je Bog već tada po zagovoru svetog Josipa počeo mijenjati mene, moje životne navike, molitvu, sve. Prve promjene kroz veliku devetnicu dogodile su se možda već nakon par tjedana kada sam na poslu doživjela nekoliko teških situacija koje su me navele da dam otkaz. Bila sam jadna, moje samopouzdanje bilo je na dnu i mislila sam da nisam dobar radnik, da neću pronaći novi posao, osobito ne nešto što bih ja htjela. Kako sam to loše iskustvo doživjela u jednoj maloj privatnoj tvrtki, duboko sam u svom srcu željela raditi negdje u javnom sektoru. Čak me bilo sram to tražiti, a silno sam to htjela. Nakon dva mjeseca, moja molitva po zagovoru svetog Josipa je izmoljena i to kod poslodavca kod kojega sam i htjela raditi. Pozvana sam na razgovor i moja šefica odlučila me zaposliti na tom radnom mjestu. To je trebao biti posao pripravništva na određeno vrijeme, ali kako je tadašnja djelatnica odlazila u mirovinu, oslobodilo se radno mjesto na koje sam kasnije primljena u stalni radni odnos. Nevjerojatno kako je to sveti Josip sve posložio! Naravno, nije bilo sve idealno i plaća mi je ispočetka bila poprilično mala, ali s vremenom se i to počelo mijenjati."



"Posao je bila jedna od mojih prvih „dobivenih“, odnosno izmoljenih milosti kod svetog Josipa. Molila sam tako i za budućeg muža i za svoju obitelj. Gospodin nam je kroz tih sada već sedam godina darovao toliko milosti, za koje možda nisam direktno ni molila, ali je On to tako divno sve posložio. U mojoj obitelji je sve više vladao mir i ljubav i sloga. Jednostavno mogu reći da smo se svi još više „obratili“. Danas znam da je tako moralo biti i vjerujem da me Gospodin još to vrijeme mijenjao i pripremao kako bi kasnije bila spremna za ono što je bila uvijek posebna i velika želja moga srca", kazala je Katarina Bedeković te nastavila: "Uslišanje molitve za bračnog partnera dogodilo se 2020. godine, nakon što sam šest godina intenzivno molila na tu nakanu. Volim reći da je to „korona“ godina u kojoj sam doživjela velike i bitne promjene. Početkom godine zavjetovala sam se svetom Josipu da ću godinu dana svaki dan moliti tridesetnicu na nakanu za pronalazak budućeg muža. Jedan dio mene je to silno želio, a drugi dio mi je govorio da je nemoguće da se to dogodi. Ipak se dogodilo! Nakon pola godine što sam molila tridesetnicu svetom Josipu, na blagdan svete Ane, ušla sam u vezu sa svojim dugogodišnjim dobrim prijateljem, koji je danas moju sestru i mene dopratio do Josipova svetišta. Tridesetdnevnu pobožnost svetom Josipu nisam prekidala punih godinu dana. Kada bi izmolila 30 dana počela bih ispočetka, a sveti je Josip i dalje molio za mene i mog sadašnjeg zaručnika. Zaručili smo se i trenutno planiramo vjenčanje, koje bi trebalo biti u ljetu ove godine. Sličnu priču može ispričati i moja blizanka Nikolina."



"Sveti Josip mi je tolike milosti izmolio, ne mogu ih se svih ni sjetiti! Molio je za moju obitelj, budućeg muža, za posao. Posao koji sam izmolila prije sedam godina, još uvijek radim. Čak sam prošle godine unaprijeđena i postala voditeljica odjela. Uvelike smo zahvalne svetom Josipu na brojnim milostima", zaključile su sestre Bedeković.

Posebnost ove srijede bila je u tome što je vlč. Lovro Zaplatić rodom iz Lobora, iz kojeg je hodočastilo šezdesetak vjernika. Također, župa Rečica najmanja je župa Karlovačkog dekanata, ali je nastupila s najbrojnijim zborom i jedina s orkestrom.