Aktualnosti

Svečanim euharistijskim slavljima u nedjelju, 15. rujna proslavljen je blagdan Blažene Djevice Marije Žalosne u zagrebačkom naselju Špansko.
 
Jutarnjim promišljanjem o ovom otajstvu radosti usred žalosti vjernike je vodio vlč. Anđelko Katanec, župni vikar u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Stenjevcu. U svojoj homiliji vlč. Anđelko podsjetio je na nedavne riječi pape Franje kako se „otajstvo križa može dokučiti jedino molitvom i suzama“, naglašavajući da Isus na križu ujedinjuje sve ljudske boli i patnje, ali nam je time otvorio vrata spasenja.

Posvijestio je da svaki život ima svoj križ, ali da se uzor mora tražiti u Mariji koju bol i žalost nisu slomili nego je i dalje vjerovala Bogu. „Marija, kao naša majka, suosjeća i s nama i podržava nas da ne klonemo duhom“, stoga prihvatimo Božju volju i molimo Marijinu pomoć. „Znamo da nas nikada neće ostaviti same i bez nade jer nam je dao Blaženu Djevicu Mariju za Majku, kao i svome Sinu“, zaključio je vlč. Anđelko.
 
Središnje euharistijsko slavlje predvodio je mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. „Slavlje Gospe Žalosne očituje koliko nam je potrebna sućut i uči nas o istinskoj i dubokoj sućuti koja nije plod naših napora, nego Božjega milosrđa“, istaknuo je mons. Šaško na početku svoje homilije. Pojasnio je kako uzdignuti križ u našoj vjeri ima svoje podnožje – to su „ljudska srca, prožeta ljubavlju prema ljudskoj patnji“, a u toj patnji i boli pod križem, Marija, kao naš uzor, „ostaje u vjeri u Boga koji čini nemoguće“.



Upravo zato, „ona je u tome trenutku škrinja zavjeta u kojemu se rađa Crkva – Crkva je rođena iz Marijine vjere“, naglasio je mons. Šaško te dodao kako upravo u Isusovom i Marijinom uzajamnom pogledu i povjeravanju Marije Ivanu sjaje obilježja Crkve: „Crkva je prostor povjeravanja života, sigurnost i utjeha u vjeri. Crkva je prostor spojenosti pogleda i glasa“.
 
Zaključujući svoje promišljanje, mons. Šaško je naglasio kako je „najapsurdnije u životu čovjeka neposlušnost Bogu, neslušanje Stvoritelja koji nas stvara iz ljubavi“. Iz te neposlušnosti proizlaze i sve naše poteškoće, sebičnosti i neispunjenosti jer „samo čovjek koji je usklađen s Božjom riječju i njegovom ljubavlju može živjeti radost“. „Kao kršćani želimo živjeti sućut, suosjećanje koje u križu promatra vječnost, u otajstvu majčinske ljubavi“, poručio je biskup Šaško.
 
Dan proslave župnog blagdana završen je večernjim euharistijskim slavljem koje je predvodio vlč. Milan Dančuo, a tijekom kojeg su vjernici promišljali tko je Bog za njih i koliko u svome životu mogu prepoznati Božju ljubav. Na primjeru Izraelaca koji su zaboravili Božju dobrotu, vlč. Milan potaknuo je na razmišljanje koliko u našem životu zaboravljamo Boga.

„Često u vjeri tražimo ono što nam se sviđa, a zaboravljamo ono što je važno“, rekao je vlč. Milan te naglasio da „Bog poziva da ga uvijek slijedimo u svome životu“. Preko prispodoba u evanđelju o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi te milosrdnom ocu, „Bog nam želi poručiti da mu je svatko od nas važan, stalo mu je da se svatko od nas spasi i voli nas bez obzira na naše slabosti i grijehe“, istaknuo je vlč. Milan. U ovome velikom blagdanu za svoju župu, vjenici žele preko Marijinih žalosti uvidjeti istinsku radost koju je doživjela Isusovim uskrsnućem. „Možemo li mi našu životnu žalost poput Marije pretvoriti u radost?“ Možemo, ako se prepustimo Božjoj providnosti, baš kao što je to učinila i Blažena Djevica Marija.