Aktualnosti

 
I ovoga Božića, koji slavimo u vremenu obilježenu ranama podjela, rata i nesigurnosti, posebno snažno odzvanjaju riječi »silne nebeske vojske« koja u noći Gospodinova rođenja daje slavu »na visinama Bogu«, a na zemlji zaziva »mir ljudima, miljenicima njegovim« (Lk 2, 14). Slaveći otajstvo Utjelovljenja, Crkva moli da Krist, »Knez mira« (Iz 9, 6), uđe u srce svakoga čovjeka, u naše obitelji i društvo, u Europu i cijeli svijet.

U Jubilejskoj godini u kojoj se zahvalno spominjemo i 1100. obljetnice hrvatskoga kraljevstva još snažnije osjećamo koliko je put mira često bio težak i koliko je skupo plaćen. Svjesni smo da se trajni i istinski mir ne može postići samo željama i samo diplomatskim nastojanjima, nego iskrenim obraćenjem srca i obnovom odnosa u našem narodu i među narodima svijeta.

Božić nije samo lijepa, idilična uspomena, nego je živi događaj Božjega dolaska k nama. »On sam hita da nas spasi« (Iz 35, 4) i pomiri nas s Ocem i međusobno te nam otvori put budućnosti koja se gradi na istini, pravdi, ljubavi i slobodi.

Te četiri stvarnosti, koje je sveti papa Ivan XXIII. u enciklici Pacem in terris postavio kao »stupove mira na zemlji«, ne pripadaju samo socijalnomu nauku Crkve, nego njezinu evanđeoskomu navještaju i najdubljoj duhovnoj biti. Bez istine nema povjerenja, bez pravde nema mira, bez ljubavi nema zajedništva, bez slobode nema dostojanstva osobe. Božić je trenutak kada nas Bog poziva da te riječi prestanu biti samo pojmovi i postanu program našega života i obnovljene hrvatske budućnosti.
 
1. Mir u istini
Anđeli pjesmom zazivaju mir, ali mir se ne može graditi na neistini, zaboravu ili iskrivljavanju stvarnosti. Njegov je temelj svijest o Božjem primatu u povijesti i o svrhovitosti ljudskoga života u radosnom zajedništvu s Bogom. Bog koji se rađa u Betlehemu jest »Put, Istina i Život« (Iv 14, 6), a ta istina za nas prije svega znači prepoznati da je svaki čovjek, bez iznimke, stvoren na Božju sliku i pozvan na vječno zajedništvo s njime. Iz te vjere izrasta duboko poštovanje prema svakomu ljudskomu životu, od začeća do prirodne smrti, prema svakomu čovjeku neovisno o njegovoj prošlosti, uvjerenju, narodnosti ili političkoj pripadnosti. Sveti nas Augustin uči da je mir spokoj uređenosti i da nema uređenosti bez prihvaćanja istine o Bogu i čovjeku (usp. De civitate Dei, XIX,13). U betlehemskom Djetetu Bog nam objavljuje puninu te istine.

Za hrvatsko društvo živjeti u skladu s istinom također znači hrabro gledati na vlastitu povijest. Znači priznati dobro koje je Bog činio po našim predcima, zahvalno čuvati uspomenu na one koji su žrtvovali život za slobodu i dostojanstvo naroda. No istina znači i ne bojati se priznati rane, nepravde i zločine, osobito prema nedužnima, bez obzira s koje strane dolazili. Istina ne služi optuživanju, nego oslobođenju, upravo prema Božjoj riječi: »Istina će vas osloboditi« (Iv 8, 32). Zato je Božić poziv hrvatskomu narodu da prestane živjeti od poluistina i jednostranih sjećanja i da držeći se utjelovljene Istine, Isusa Krista, zajedno traži cjelovitu istinu koja liječi.

Istina nam je potrebna i u svakodnevnom životu: u obitelji, u odgoju, u medijima, u politici, u Crkvi. Kada djeca vide da roditelji žive po istini, a ne samo govore o njoj; kada mediji služe stvarnosti, a ne senzaciji; kada se u javnom prostoru argumentira, a ne vrijeđa, tada istina postaje put mira. Božić nas zato poziva da se odrek­nemo jeftinih i ranjavajućih riječi, uvrjeda i manipulacija te da budemo ljudi koji se ne boje reći i prihvatiti istinu, ali uvijek u duhu evanđelja.
 
2. Mir u pravdi
Mir bez pravde krhka je iluzija. Dijete u jaslama jednoga će dana doći kao Sudac živih i mrtvih. Sada nam se nudi kao brat i Spasitelj koji želi da pravda započne već ovdje, na zemlji, u našem i u svakom društvu. Pravda znači dati svakomu ono što mu pripada: Bogu čast i štovanje, bližnjemu poštovanje i pravedan udio u dobrima, samomu sebi život dostojan djece Božje.

U hrvatskoj stvarnosti to znači pravednost u radnim odnosima, priliku za zaposlenje, poštenu i redovitu plaću, transparentnost u upravljanju javnim dobrima, brigu za siromašne, nezaštićene, bolesne, napor da nitko ne ostane na marginama društva. Ne može se istinski slaviti Božić, a zatvarati oči pred obiteljima koje žive u oskudici, pred mladima koji odlaze tražiti budućnost drugdje jer ne vide pravednu priliku ovdje, pred starijima prepuštenima samoći. Pravda traži strukture, zakone i institucije koje štite najslabije, a ne one koji su najglasniji ili najmoćniji.

U Jubilejskoj godini, koja je u Svetom pismu uvijek bila vrijeme obnove pravednih odnosa (usp. Pnz 25), pozvani smo na obnovu društvenoga poretka tako da nitko ne bude zaboravljen, a pravednost ne ostane samo pojam, nego postane stil zajedničkoga života.

Pravda je nužna i u suočavanju s prošlim ratovima i ideologijama. Mnogo je rana koje još bole: nedostojno pokopani, neistraženi zločini, ljudi koji još čekaju istinu o svojim najmilijima. Dužnost je države i društva, ali i vjerničke savjesti, tražiti da svaki čovjek dobije dostojanstven spomen i, gdje je moguće, vjernički pokop. To nije otvaranje starih sukoba, nego čin pravde i milosrđa.

Bez takve pravde mir ostaje površinski i prividan. S njom pak raste mogućnost stvarnoga pomirenja. Mir koji želimo za naš narod, Europu i cijeli svijet nije tek odsutnost sukoba, nego uređen poredak odnosa u kojem se istina priznaje, pravda traži, a dostojanstvo svake osobe poštuje.
 
3. Mir u ljubavi
Istina i pravda bez ljubavi mogu postati tvrde i hladne. Zato anđeoska pjesma ne prestaje samo na proglašenju mira, nego taj mir smješta u srce Božje naklonosti prema ljudima »miljenicima njegovim«. Ljubav je razlog zbog kojega Bog postaje čovjekom. Ljubav je razlog njegova križa. Ljubav je snaga koja razbija zidove neprijateljstva.

Božić nas poziva da u hrvatskom društvu ponovno otkrijemo ljepotu ljubavi koja »ne traži svoje« (1 Kor 13, 5). Ljubav počinje u obitelji, u strpljivu slušanju, u opraštanju, u spremnosti žrtvovati se za dobro onih s kojima živimo. Zato neka ovaj Božić bude milosni trenutak za korake pomirenja u obiteljima. Za izgovorenu riječ oprosta, za telefonski poziv onomu s kime smo prekinuli odnose, za ponovno otvaranje vrata koja je zatvorila ljudska slabost. Neka se koraci pomirenja nastave u župama i drugim našim vjerničkim zajednicama u kojima se ne dijelimo po političkim bojama, podrijetlu i statusu, nego se prepoznajemo kao braća i sestre koji se hrane istim Kruh­om života. Ljubav nadilazi naše granice i vodi nas prema onima koji su drugačiji, prema siromašnima, migrantima, marginaliziranima, prema onima koji se osjećaju odbačeno i koji možda nikada ne će doći u crkvu, ali po našoj blizini mogu susresti Krista.

Posebno je važna ljubav u načinu na koji komuniciramo i ophodimo se jedni s drugima. U vremenu u kojem riječi često postaju oružje, stoji poziv da riječ bude lijek. Kršćanin je pozvan suzdržati se od toga da »hrani« podjele oštrim riječima, uvrjedljivim komentarima i društvenim mrežama pretvorenima u bojno polje. Ljubav ne znači odsutnost istine, nego način na koji istinu izgovaramo; ne znači odricanje od pravde, nego način na koji pravdu tražimo. Ljubav čini da istina i pravda ne ubijaju, nego liječe.
 
4. Mir u slobodi
Bog nije došao na svijet kako bi nas porobio, nego kako bi nas oslobodio od ropstva grijeha i straha. Sloboda koja rađa mir nije sloboda činiti što tko želi, nego sposobnost činiti dobro, iznutra, iz čista i oblikovana srca. Riječi Svetoga pisma: »Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda« (2 Kor 3, 17) mogu biti božićna poruka svakomu vjerniku i svakomu čovjeku. Papa Benedikt XVI. podsjeća da je sloboda nerazdvojivo povezana s istinom jer samo istinsko dobro oslobađa čovjeka (Homilija na Svjetski dan mira, 1. siječnja 2011.). U Kristovu rođenju vidimo izvor slobode koja služi i gradi, a ne razara. Krist je svojim utjelovljenjem uzeo lik Sluge, postao najmanji među najmanjima, Dijete ovisno o drugima, kako bi nas uveo u slobodu i slavu djece Božje.

Nakon više od tri desetljeća političke neovisnosti naše domovine dobro shvaćamo da za hrvatsko društvo sloboda znači puno više od političke neovisnosti. Ona znači slobodu savjesti koja nije kupljena interesima ili zastrašena pritiscima te slobodu vjernika da javno ispovijedaju svoju vjeru i žive po njezinim načelima poštujući druge i tražeći zajedničko dobro. Sloboda znači i da mediji služe istini, a ne arbitrarnoj moći ili profitu, da obitelji mogu odgajati djecu u skladu s vlastitim uvjerenjem te da mladi, udomljeni u svojoj zemlji, ne moraju birati između vjere, poštenja i uspjeha.

Sloboda je usko povezana s odgovornošću. Nema kršćanske slobode bez odgovornosti za opće dobro, za slabije, za buduće naraštaje. Božić nas zato poziva da se odreknemo mentaliteta pasivnih promatrača čije su krilatice: »Ništa se ne može promijeniti«, »Svi su isti«, »Neka drugi učine svoje«. Slobodni smo u Kristu i upravo zato možemo, svatko na svojem mjestu, malim koracima mijenjati svijet: pravednim radom, kršćanskim odgojem djece, poštenim obavljanjem javne službe, hrabrim svjedočenjem istine u društvu koje se ponekad boji istine.
 
5. Poziv na pomirenje
Mir na zemlji ne započinje u konferencijskim dvoranama, nego u srcima pojedinca. Taj se pak mir ondje ne zaustavlja, nego zahvaća društvo, odnose među osobama, skupinama i narodima i tako postaje odraz Božjega mira. Hrvatski narod u sebi nosi duboko iskustvo stradanja, ratova, nepravda, ali i veliko bogatstvo vjere, kulture, solidarnosti. Božić je poziv da dopustimo da Krist svojim rođenjem obnovi sve ono što je u nama i među nama oštećeno grijehom i što nam je oduzelo mir.

U našim domovima to konkretno znači pružiti ruku pomirenja onima s kojima možda godinama ne razgovaramo. U Crkvi znači prestati hraniti podjele na progresivne i konzervativne koje su daleko od koncilske slike Crkve, a u društvu: prestati rabiti prošlost kao stalno oružje u međusobnim borbama te je, uz poštovanje prema svim žrtvama, prepustiti Božjoj pravdi i ljudskomu poštenju. Pomirenje ne briše rane, ali im daje novo značenje. One postaju mjesta kroz koja se slava Božja očituje kao snaga oprosta. Blaženi Alojzije Stepinac, koji je u najtežim vremenima ostao postojan u ljubavi i istini, uči nas da je snaga Crkve uvijek u srcima koja se ne daju zarobiti mržnjom.

Poseban poziv za izgradnju mira ide svima koji obnašaju odgovorne službe: budite graditelji mostova, a ne zidova. Odrecite se jeftine retorike podjela. Otvorite prostor poštenu dijalogu, prihvaćanju stručnosti, slušanju različitih glasova. Nije slabost, nego hrabrost tražiti pomirenje. Slabost je graditi svoju popularnost na starim ranama naroda. Božićna nas noć podsjeća da Bog bira poniznost, a ne silu; blizinu, a ne dominaciju; služenje, a ne samopromociju.

Na kraju mir koji Crkva širom svijeta zaziva ovoga Božića nije tek plod ljudskih napora. On je, prije svega, dar. Bog ga daje u sakramentima, u Riječi, u molitvi. Tko se otvara tomu daru, postupno postaje oruđe mira u svojoj sredini. Zato i Crkva u Hrvatskoj upućuje osobit poziv vjernicima da ulože više truda kako im ovaj Božić ne bi prošao samo u izvanjskom slavlju, nego u iskrenoj ispovijedi, u ustrajnoj molitvi i čitanju Svetoga pisma, u obnovljenoj praksi nedjeljne euharistije, u djelima milosrđa prema potrebitima.

Neka nam svaki susret s novorođenim Djetetom u jaslicama pomogne shvatiti da Bog računa s nama. Ne s nekim drugim, dalekim i nepoznatim, nego s nama, ovdje i sada. Svaki čin praštanja, svaka riječ ohrabrenja, svaka žrtva učinjena iz ljubavi rađa plodom koji nadilazi naše snage. Po takvim činima, tiho i skrovito, ali nezaustavljivo raste kraljevstvo Božje među nama.

Dijete koje leži u betlehemskim jaslama isti je onaj Krist koji na križu daruje svoj život, a u uskrsnuću pobjeđuje grijeh i smrt. On jedini može podariti mir koji svijet ne može dati.

Svim vjernicima, svim ljudima dobre volje u našoj domovini i u svijetu želim da ovoga Božića iskuse mir koji anđeli naviještaju: mir u srcu, mir u obitelji, mir u društvu, mir među narodima. Neka nas Bog obdari milošću da živimo u istini, budemo pravedni i ljubimo djelom i istinom te da, istinski slobodni u Kristu, gradimo društvo dostojno čovjeka i Bogu ugodno.

Neka Marija, Majka Božja i Kraljica mira, zajedno sa svetim Josipom, blaženim Alojzijem Stepincem i svima svetima, isprosi da hrvatski narod bude narod pomirenja i nade, narod otvoren Božjemu miru i spreman taj mir dijeliti s drugima.

Molimo Gospodina da nam podari milost živjeti u istini, hoditi u pravdi, činiti sve iz ljubavi i ostati vjerni slobodi djece Božje, kako bi cijela naša domovina bila prostor pomirenja i nove nade.

Neka vam svima Božić bude sretan i blagoslovljen, ispunjen tihim mirom Betlehema i radošću koja izvire iz Spasiteljeva rođenja. A nova 2026. godina neka vas obaspe obiljem Božje milosti, svjetlosti i ljubavi te neka obasja svaki dom i ispuni svako srce Kristovim mirom.