Aktualnosti

Vazmeno bdjenje u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici na Veliku subotu, 4. travnja, predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško u zajedništvu sa župnikom preč. Norbertom Ivanom Koprivcem, župnim vikarom vlč. Grgom Markovićem i prof. dr. fra Antom Crnčevićem, OFM, uz posluživanje bogoslova Luke Tkaleca i ministranata Župe.

Nakon blagoslova vatre upaljena uskrsna svijeća je u procesiji unesena u crkvu, a župni vikar vlč. Grgo Marković otpjevao je svečani Hvalospjev uskrsnoj svijeći.

Započinjući homiliju biskup Šaško je vjernicima naglasio kako je prvi dan u tjednu, kojemu je na hrvatskom ime nedjelja, postao preporukom organizacije Ujedinjenih naroda za standardizaciju od 1. siječnja 1970. zadnji dan u tjednu. "Tako se, premještajući naglaske, mijenja i smisao življenja vremena. Drugačije se živi ljudski život, postavljaju društveni ciljevi i vrednote, ako je na početku tjedna naznaka Kristove pobjede nad smrću, novost koja nadilazi zemaljsku i materijalnu stvarnost, novost Božjega djela u koje smo uključeni i mi ljudi, ili ako je na početku tjedna radni dan, s težištem na ljudskome naporu i proizvodnji, stavljajući na prvo mjesto prolaznost, a ne vječnost. Dakle, takve odluke, naizgled nevažne, vode dublje u odmak od kršćanske kulture, što za sobom povlači puno drugih društvenih pitanja i sadržaja", rekao je biskup Šaško te u nastavku homilije pojasnio da nije slučajno da su francuski revolucionari, a kasnije i komunistički režimi počevši od staljinizma, zadirali u kalendar.

"Obećavali su polja svjetla, a ostavili za sobom brazde mržnje natopljene krvlju i tamom. Premda je danas takvo postupanje zaogrnuto finoćom govora, sadržaji posljedice jako su slični. Pritom se čuju opravdanja koja se odnose na gospodarstvo, na tehničke pogodnosti, ali u dnu je uvijek neki problem sa življenjem vremena, odnosno odbijanje vječnosti. Tu počinje šira tragedija jer tada lakše postaje suvišnim ono od čega istinski živimo. Ako ostanemo u tome svijetu zatvorenom u sebe, onostranost će nam djelovati kao nepotrebna; izgubit ćemo upućenost na raj; zagovor svetih neće nam puno značiti; nećemo poznavati svoje svece zaštitnike niti razumjeti zašto nosimo njihova imena; sakramenti će biti tek isprazne geste, a ne izvori milosnoga djelovanja; anđeli samo simpatičan dekor; nećemo se usuditi vjerovati u čudesne zahvate, u iscjeljenja nanesenih i zadobivenih rana; nećemo očekivati: obraćenja i obrate, nesebičnost u ponašanju i razloge koji nadilaze prolaznu računicu", kazao je mons. Šaško.

U nastavku homilije biskup se zapitao nije li se sve to već dogodilo i zašto se onda čudimo nezadovoljstvu, malodušnosti, tuzi, napetostima, nesigurnostima, nasilju. "Ne može se poniziti vječnost, a da se pritom ne rani vremenitost! Naizgled sitnica: staviti nedjelju kao prvi ili zadnji dan u tjednu; nije li svejedno? Ako zastanemo, shvatimo da takve navodne 'sitnice' postanu zamašnjaci koji mijenjaju kulturu i živote, mijenjaju naglaske te posljedično i vrednote u društvu."

Sve to događa se i danas po sličnim obrascima i 'sitnicama' s kakvima se Crkva suočavala od svoga postanka, od izvorišta u Kristovu uskrsnuću, rekao je biskup te pojasnio: "Nije li samo 'sitnica' u nekome obrascu vezanom uz matice, školu, uz odgoj djece, naznačiti neodređeno da se radi tek o roditelju pod brojem, gdje nema oca i majke? Nije li 'sitnica', štoviše predstavlja se kao otvorenost i širina, sloboda i napredak, mijenjati identitet muškarca i žene; poticati promjenu spola u dobi djece koja trebaju uporišta u svojim traženjima? Nije li 'sitnica' omogućiti surogatstvo majčinstva, promicati razne druge 'zamjenjivosti' s opravdanjem o pravima ili čak i s uvjeravanjem da je to za sve dobrobit? Nije li takva 'sitnica' pustiti zaboravu ili iskrivljavati istinu o povijesti domovine, ne poštovati žrtvu branitelja. Zar nije tek sitnica, i to pod oznakom umjetničkih sloboda, podupirati i plaćati javnim novcem razne programe koji uzdižu besmisao; koji vrijeđaju plemenitost ljudskoga duha i govora?"

Večeras započinje prvi dan, sasvim nova stvarnost; novi dan koji ne može zastarjeti; dan iznenađujuće snage i divljenja, rekao je biskup Šaško naglasivši kako ova noć pokreće novi tjedan, novo razdoblje, novi svijet. "Mi započinjemo s Bogom; On nam daje život; i samo uz njegov blagoslov želimo započeti svoja razmišljanja, svoj govor i svoje odnose s drugima i svoj rad. Zato su naši stari sva svoja djela, susrete, blagovanja započinjali znakom križa, ne srameći se započinjati i završavati s Bogom. I to su nam prenijeli, predali kao snagu i smjerokaz. Kada su se susretali, spominjali su Isusovo i Marijino ime; u pozdravu: Hvaljen Isus i Marija nalazi se skraćeni hvalospjev. I kada su se opraštali izgovarali su 'zbogom', u kojemu je sadržana molitva da ljudi trajno budu s Božjom prisutnošću. Ovo večerašnje slavlje polazište je za naše prenošenje dragocjenoga blaga života jednih drugima, osobito djeci. I ohrabrenje da se ne ustručavamo pokazati tko je za nas Početak i Završetak, kako je ispisano na uskrsnoj svijeći; što je naša čežnja i naša radost tijekom svih dana u godini, pod znakom proslavljenoga križa i Kristova svjetla. Kamen je otkotrljan, anđeo sjedi na njemu: materijalni svijet nije više mjerodavan. Više nije važno što imamo, što posjedujemo ili koliko vrijedimo za prolazni svijet; važno je samo tko smo i komu živimo. Ova je večer ljepota posljednjih koji postaju prvi; najmanjih koji su najveći; uskrsna Radosna vijest objavljuje da su ljudi koji se ne nameću i koji su prezreni Božja voljena i blagoslovljena djeca. Nedjelja koja izrasta iz Kristova vazma otvorenost je budućnosti. Svanut će jutro, započeti novi dan i novi tjedan, ali i novi život. Njega slavimo, kao Božji dar. Prepoznajmo to nakon ove noći, dok molimo da nas zahvati ljepota Uskrsa, jer iznova je otvoren novi svijet; nebo je među nama i u nama!", zaključio je homiliju biskup Šaško.

Na Vazmenom bdjenju pjevao je mješoviti župni zbor.

Na Veliku subotu brojni su vjernici Župe Navještenja BDM posjetili župnu crkvu koja je bila otvorena od ranojutarnjih sati i pomolili se na prigodno postavljenom Isusovom grobu. U 9 sati okupljeni vjernici zajedno su molili iz časoslova jutarnju Velike subote.