Aktualnosti

Pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, u zajedništvu s više od šezdeset svećenika, rodbinom, župljanima župe sv. Ivana Krstitelja u Zlatar Bistrici, prijateljima i poznanicima, predvodio je u četvrtak 4. studenoga 2021. godine misu zadušnicu i sprovodne obrede za vlč. Petra Repića, župnika župe sv. Ivana Krstitelja u Zlatar Bistrici. Uz župljane župe u Zlatar Bistrici, od vlč. Repića koji je preminuo u nedjelju 31. listopada 2021. u 66. godini života i 40. godini svećeništva, oprostili su se i župljani njegove rodne župe kao i župljani župa u kojima je kroz svoj svećenički život službovao.

Uvodeći u euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, biskup Šaško je rodbini vlč. Repića i okupljenim vjernicima prenio sućut zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. 

Istaknuvši da je vlč. Repić tijekom četrdeset godina svojeg svećeničkog života povezivao ljude, ugradio se u živote, primio njihovu radost i bol, bio uz njih Kristovom blizinom i snagom, do samoga kraja na kojemu je i kušnje bolesti i trpljenja nosio u svjetlu otajstva Kristova vazma, biskup Šaško je pozvao na zahvalnost Gospodinu „ne samo zbog toga jer je vlč. Repić bio s nama i jer smo ga imali, nego zbog toga jer ga imamo, zbog toga jer Gospodin ima i njega i nas.“





Tumačeći u homiliji izabrana čitanja i evanđelje, biskup Šaško je rekao: „Zemaljski rastanak koji otvara određenu prazninu u vjerničkoj zajednici i u našemu prezbiteriju, govori nam da se ne možemo osloniti samo na svoje snage. One su uvijek nedostatne. Sve što započinjemo treba biti oslonjeno na vjeru u Onoga komu je sve moguće. U današnjemu trenutku Crkve neodgodivo je potrebno jedinstvo u ljubavi, koja nas čini jedno u Kristu i međusobno. Samo u svećeničkome zajedništvu, i sa svim kušnjama na koje se u njemu nailazi; samo u suradnji kojoj je prva briga zajednica vjernika, možemo biti oslonac i sigurnost svojim vjernicima koji za nas mole i kojima je stalo do dobrih svećenika.

Govorim to u ovome trenutku kada se opraštamo od svećenika Petra koji je svjedočio tu povezanost, brigu za zajedništvo; koji je pomagao subraći i kojemu je bilo stalo da i mlađi prepoznaju od čega Crkva živi.“



Biskup Šaško je naveo kako ga uvijek iznova nadahnjuje riječ apostola Pavla koji Korinćanima kaže: mi nismo gospodari vaše vjere nego „suradnici vaše radosti” i ta bi sintagma - suradnik radosti – dobro opisala i sažela život vlč. Repića.

„Suradnik radosti i u kušnjama, osobito najvećima, u župi u kojoj se nagledao plača i progonstva, smrti i strepnja, ali i velikih milosti i radosti kojih je on bio suradnik te kao takav povezivao ljude, tješio, pomagao, okupljao i stvorio prijateljstva koja sežu i izvan hrvatskih granica. Njegova briga za žive i pokojne, za ljude koji su bili prepušteni zaboravu i nepravdi ostaje kao dragocjeni zalog budućega. Siguran sam da će ga naročito u karlovačkome kraju vjernici čuvati u spomenu koji nadahnjuje.

Došao je ovamo, u župu kojoj je naslovnik i zaštitnik Kristov preteča koji je ponavljao: Nisam ja, da bi uputio na Krista; došao je u crkvu i u nizu prikazanih apostola na zidu na prvome mjestu svjedokâ Kristove prisutnosti i radosti vjere pronašao Petra, zagovornika koji druge učvršćuje u vjeri.“




Nakon popričesne molitve, od vlč. Repića zahvalnim govorima su se oprostili dekan Maksimirsko-trnjanskog dekanata preč. Josip Golubić, predstavnik generacije vlč. Repića iz dječačkog i bogoslovnog Sjemeništa vlč. Stjepan Makar te u ime župljana župe sv. Ivana Krstitelja u Zlatar Bistrici gospođa Mirjana Jurković.

Sprovodni obredi nastavljeni su na župnom groblju u Lovrečanu gdje je ukopan vlč. Petar Repić.

*******

Biografija vlč. Petra Repića

Rođen je 27. lipnja 1956. godine u mjestu Sveti Petar kraj Ludbrega, u Župi sv. Franje Asiškog u Velikom Bukovcu (Varaždinska biskupija), od oca Ivana i majke Ivanke, r. Bogdanić. Osnovnu je školu polazio u Svetom Petru Ludbreškom i u Koprivnici. Po završetku osnovne škole ušao je u Dječačko sjemenište na Šalati i polazio Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, gdje je 1975. godine maturirao.

Nakon odsluženja vojnoga roka svoj daljnji put prema svećeništvu nastavio je 1976. ulaskom u Bogoslovno sjemenište i studijem na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika ga je 27. lipnja 1982. godine u zagrebačkoj katedrali zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić.

Nakon ređenja imenovan je župnim vikarom u Župi sv. Martina biskupa u Svetom Martinu na Muri, gdje je proveo četiri godine. Potom je godinu dana bio župni vikar u Župi sv. Luke evanđelista u Novskoj.

Upraviteljem Župe sv. Josipa i Gospe Lurdske u Barilovićkom Leskovcu imenovan je 1987. godine. Privremeno je vršio službu upravitelja župa sv. Vida mučenika u Ladvenjku i sv. Antuna Padovanskog u Vukmaniću i skrbio za prognane vjernike tih župa od prosinca 1992. do kolovoza 1993. U kolovozu 1998. imenovan je upraviteljem župe sv. Vida mučenika u Ladvenjku.

Od 2006. do 2016. bio je bilježnik Dugoreško-mrežničkog dekanata, a od 2010. do 2016. član Prezbiterskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije. Dekretom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića 22. kolovoza 2016. imenovan je župnikom Župe sv. Ivana Krstitelja u Zlatar Bistrici.