Objavljeno: 19.11.2015.
Euharistijsko slavlje povodom spomena na poginule u obrani Vukovara i Škabrnje u srijedu 18. studenoga u svetištu Sveta mati slobode predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji su bili domaći župnik don Ante Vasilj, pastoralni suradnici u svetištu don Josip Krpić i don Ivan Marjanović, te dr. fra Ante Crnčević. Na misi su se okupili hrvatski branitelji, kao i članovi obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja.
Osvrnuvši se u homiliji na starozavjetnu hvalbenu pjesmu Bogu, zaštitniku i pomoćniku iz Knjige Sirahove, biskup je rekao da ona "kao da ocrtava put hrvatskoga naroda i bolnu vukovarsku i škabrnjsku postaju, ali – to ne previdimo! – intonirana je zahvalno". Nisu li Sirahove riječi primjeren opis događaja mjeseci i godina dok je napadnuta i osvajana Hrvatska, upitao je, te nastavio "Sveta riječ, koja po Sirahu dopire do nas, uz zahvalu za spas tijela, za izbavljenje iz nasilja i kušnja, dvaput naglašava izbavljenje od prijevarna i nečista jezika, spasenje od laži".
U tom vidu je upozorio kako je laž rasadište svakoga zla. "Ona je prvo dijete Božjega neprijatelja, koji se i zove Otac laži. Sloboda našega naroda i domovine neprestano je kao neprijatelja imala laž. Debele naslage laži u komunizmu ocrnjivale su naš narod i prekrivale sjaj najčasnijih ljudi. Uime istine treba jasno reći da je porobljavanje i razaranje Vukovara najzreliji plod tih slojeva neistina koje je brižno njegovao komunizam. Rat je započeo pripreman i podupiran protuhrvatskim lažima; lažima su ispunjena opravdanja zločina, a zarobljenici laži i dalje nanose bol žrtvama".
"Prošle su dvadeset i četiri godine. Osim gusjenica tenkova i drugih ratnih strojeva, osim udaraca oštrih projektila, po hrvatskoj su zemlji, ali i na duši naroda najdublje rezove ostavile laži; one su orale razne brazde i sijale otrovano sjeme koje je brzo nicalo i raslo u osudu i poniženja, širilo razočaranje i nezadovoljstvo, vrebajući dušu naroda". No, premda su u Vukovaru i Škabrnji izmrcvarena mnoga tijela, duša je ostala snažna, cjelovita i čista.
Ona odražava današnje Evanđelje u kojemu je važno čuti Radosnu vijest. Isus, prije muke, moli nebeskoga Oca za svoje učenike, moli za nas. I ovo je naše slavlje dio uslišanja te njegove molitve: da budemo sačuvani u zajedništvu njegova imena. Radi toga nam daruje svoju riječ, nebeske darove.
Prihvaćanjem tih darova ne pripadamo više svijetu; nismo u njega zatvoreni. Ali, Isus ujedno upozorava da u svijetu postoji suprotnost i njegovu imenu, i njegovoj radosti i njegovoj riječi. Ta suprotnost dolazi od Zloga, od onoga koji je viđen upravo kao neistina. Zbog toga Isus moli da budemo posvećeni u istini, da budemo u njemu, da po njegovoj žrtvi budemo sposobni suprotstaviti se laži, naglasio je propovjednik.
Upozorio je da laž nije nestala. "Ona i dalje traži svoja polja, ne oklijevajući zaorati brazde u dušama ljudi, obeshrabriti nas i oslabiti spremnost da se zauzmemo za dobro". Bijeg od istine, odustajanje od radosti, brzo postaje i stvarno udaljavanje od domovine. S kojim se samo žarom predlaže Hrvatima da odu iz Hrvatske; koliko je promidžbe o tome da se u Hrvatskoj ne može živjeti; da nismo sposobni urediti društvo i da se ne možemo obraniti od raznih zala. A pred nama je i dalje isti neprijatelj kojemu je najjače oružje neistina, rekao je biskup, te upozorio kako oni koji kažu da će otići dobivaju više medijske pozornosti.
Što bi se dogodilo da je tako bilo u Vukovaru? Nisu li danas s braniteljima Vukovara i domovine usporedivi oni koji žele ostati u svojoj domovini, za nju se zalagati; poput branitelja pronalaziti rješenja tamo gdje se čini da ih nema? Vjerujem da istina o hrvatskoj duši, odgajana na svjedočanstvima svetih mučenika, kakav je kardinal Stepinac, kao i na žrtvi hrvatskih branitelja, pokazuje novu životnost, o čemu svjedoči velik broj naših mladih.
Oni imaju snagu maštovito čuvati hrvatsku dušu od umiranja. To smije danas biti razlogom naše zahvalnosti, radosti i ponosa, istaknuo je biskup Šaško, te izrazio radost što se taj spomendan, zahvaljujući maru hrvatskih branitelja, uspio ukorijeniti i prenijeti na novi naraštaj kao vrijednost u kojoj kuca istina.
I kada treba govoriti o Vukovaru, pokušajmo tražiti riječi za neizrecivo. Istinite riječi, svjesni da nikada nećemo reći sve. Jer žrtva Vukovara dio je otajstva ljubavi. I kada se sam nađem u molitvi tražeći, spajajući slike i riječi, sjetim jedne majke hrvatskoga branitelja, upitane što misli o Vukovaru. Najprije je pokušala kroz suze prošaptati rečenicu, ali grlo nije dalo. Zatim je jednostavno uhvatila lančić oko vrata i pokazala križ na njemu.
Kao da je poručila: samo je Krist o Vukovaru rekao sve. Baš kao i o našim životima. U njegovoj smo riječi posvećeni i čuvani u istini. Zato smo danas dodirnuti tugom sućuti, ali radosni i zahvalni ovdje na ušću vremena u vječnost. Istina je da tako duboke rane ne može zaliječiti vrijeme, nego samo Bog koji je vječan. Njegova vječnost koju nam daje po ovome otajstvu liječi sve rane, zaključio je je biskup Šaško.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Mješoviti pjevački zbor župe Duha Svetoga i crkve Sveta mati slobode pod ravnanjem Maruše Bartolić, prof. crkvene glazbe. I ove godine dan je obilježen na inicijativu članova Kluba veterana 148. brigade Hrvatske vojske. (IKA; Foto: arhiva)
