Aktualnosti

Korizmeni susret hrvatskih branitelja i stradalnika Domovinskog rata, koji se tradicionalno održava od 2012. godine, održan je u petak 13. ožujka u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca u Zagrebu. Pobožnost križnoga puta i misno slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško, u koncelebraciji s rektorom Zagrebačke katedrale i kanonikom mons. Zlatkom Korenom.

U uvodu u pobožnost križnoga puta biskup Šaško pozdravio je sve okupljene, naglasivši kako "stavljajući križ pred sebe, i noseći ga da bismo ga razmatrali na postajama Isusova hoda, kojim je patnju umiranja preobrazio u radost uskrsnuća, i večeras u molitvu unosimo svoje živote, život društva i domovine, život svijeta u svjetlu vječnosti. Znamo da je grijeh, odnosno odbacivanje Boga i neposlušnost Božjemu Duhu, prouzročio patnju i naznačio put do Kalvarije na kojemu čovjek iz dana u dan, ako živi bez Krista, živi tjeskobu. Nebeski je Otac u svome promislu taj put povjerio svojemu Sinu i po njemu ga nama darovao kao put novoga života. Dakle, hodeći s Kristom na Križnome putu susrećemo snagu grijeha koju prepoznajemo u grijesima: mišlju, riječju, djelom i propustom."

Biskup je izdvojio grijeh propusta: "Među njima nedvojbeno se najmanje pozornosti daje grijehu propusta. Lakše je nabrojiti pogrješke i djela koja se tiču misli, riječi i djela. Propuste kao da vidimo kasnije ili 'prekasno', onda kada se trebamo nositi s posljedicama. I tada je teško odvagnuti što je trebalo činiti."

Dodao je kako prisutnost hrvatskih branitelja "u našemu društvu treba smatrati dragocjenom jer nam oni tako živo i životno govore što u važnome trenutku naše povijesti i života nisu propustili; na što i danas upućuju i u čemu tadašnji njihovi postupci ohrabruju nas danas u ključnim pitanjima života Crkve i domovine. (...) Na svakoj postaji, braćo i sestre, pokušajmo se spomenuti što hrvatski branitelji nisu propustili i ujedno sebe pitajmo što danas mi ne smijemo propustiti, moleći milost kajanja se za sve što činimo grijehom propusta."

Biskup Šaško priredio je križni put pod nazivom "Hrvatski branitelji nisu propustili…", a u poticajima je, između ostaloga, istaknuo: "Hrvatski branitelji nisu propustili, snagom milosti, biti svjedocima ljubavi od koje nema veće, to jest položiti života za bližnje, sebe darivati u borbi između života i smrti, svjetla i tame, nade i očaja. Jesmo li propustili upoznati ljepotu i snagu Kristova križa? Propuštamo li cijeniti ljude koji nas vole, koji svakodnevno za nas umiru? Što činimo da bol razapetosti i krik očaja u našoj domovini postane nova pjesma puna svjetla i oduševljenja?"
 
U homiliji na euharistijskom slavlju biskup Šaško kazao da "tko god sluša Isusa susrest će nenadmašivu sposobnost isticanja bitnoga i otvaranja svih pitanja prema vječnosti. Isusov stav je, kako tada, tako i danas, izazovna, provokacija u dobrome smislu. Ako je odgovor tako jasan, ako je put tako dobro zacrtan, nema isprike da se tim putem ide, da se tako živi. Očito je da Isus vraća na ljubav koja ne poznaje 'ako' i 'ali'. Nitko se ne može sakriti iza posebnih okolnosti, iza različitosti shvaćanja i pristupa, iza nesporazuma. Istina je ta; put je taj. Na nama je odluka, izbor: slijediti ili ne slijediti tu jasnoću, koja nam je nakon pobožnosti Križnoga puta još bliža."

Istaknuo je kako je posebna pozornost potrebna za grijeh propusta: "Propustili smo i propuštamo biti pozorni na vječnost koja svoju veličinu zrcali u malenosti. Zapamtio sam meni lijepu misao "da je najopasniji napad na dušu grijeh propusta jer suprotnost ljubavi nije mržnja, nego ravnodušnost" (R. Zambotti). Tomu dodajem Pascalovu misao: "Uvjeren sam da je naš najveći grijeh propust: dobro koje nije učinjeno, odgovornosti koje se ne žive, dobra djela koja se ne čine, obveze koje se ne poštuju." Naši su propusti uvjetovani strahom ili ravnodušnošću. Grijeh propustom govori: to me se ne tiče, to nije moja stvar. To znači okrenuti leđa, ali i biti ogorčen pred zlom, a da se ipak ništa ne poduzme. Često smo zadovoljni ako nismo učinili ništa loše, pretpostavljajući da smo po tome dobri i pravedni. Ali ne činiti ništa loše za kršćane nije dovoljno", poručio je biskup Šaško.

"Zbog toga je dragocjena baština i životi naših branitelja. Taj izvor ne može presušiti. I danas i sami trebaju biti svjesni veličine malenosti koju su nam darovali. Možda u tome pomogne i dioništvo ovih predivnih mladića i djevojaka (kadeta i školaraca) koji s nama sudjeluju u molitvi s ponosom noseći svoje odore u kojima se ne odražava samo ozbiljnost i odgovornost njihova poziva i institucija nego i otajstvo odaziva u kojemu struji vječnost. Živeći kršćansku zapovijed ljubavi sve dobiva veću ljepotu koju molimo za našu lijepu domovinu, gradeći ju riječima i djelima ljubavi tako da se u njoj zrcali vječnost", zaključio je.