Aktualnosti

U nedjelju, 2. listopada 2016. u Župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici, mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački, podijelio je sakrament krštenja Mariji, 7. djetetu u obitelji Milanović, Klari, 6. djetetu u obitelji Tatarović i Ozani, 4. djetetu u obitelji Jerkan.

Nakon pozdravnih riječi župnika p. Mirka Sadaka SCJ, uvodne riječi pozdrava i čestitke u ime nadbiskupa kardinala Bozanića izrekao je i biskup Šaško: „Drage obitelji Milanović, Jerkan i Tatarović, dragi roditelji Branko i Marijana, Dušane i Bernarda, Ante i Kristina, draga djeco, ukupno vas je u ovim obiteljima 17: Ivo, Josip, Ana, Mihael, Marko, Pavao i krštenica Marija, Nikola, Šimun, Luka i krštenica Ozana, Lucija, Filip, Marko, Ivan, Ana i krštenica Klara. Svima vam radosno, i u ime našega nadbiskupa kardinala Josipa, i cijele nadbiskupije, nosim pozdrave i čestitke“, dodajući „Kakav je to samo znak i svjedočanstvo, radost na putu koji nam izgleda toliko puta pretežak. Ovdje ponovno osjećamo istinu da prihvaćanje Božjega dara, čini naizgled nemoguće.“

U homiliji je biskup Šaško, nadovezujući se na riječi Evanđelja, progovorio o vjeri. Ako netko istinski traži vjeru, njezine će tragove sigurno pronaći idući putem ljubavi a koju može živjeti svatko, jer taj put nikome nije zatvoren, rekao je biskup, i pozvao sve da ovo dragocjeno dobro treba ne samo čuvati nego raspirivati, držati živim, gorućim, bez bojazni i straha, da bismo živjeli snagu, ljubav i razbor. Razmatrajući biblijsku sliku o gorušičinu zrnu, biskup je istaknuo problem današnjega čovjeka koji ne zna čekati, koji želi brze odgovore i pada u kušnju, dapače u napast, ne živjeti darovano vrijeme, ne živjeti malenost.

Današnji čovjek pokušava današnji dan živjeti kao sutrašnji, rekao je biskup Šaško, te dodao kako je poteškoća današnjega svijeta ta što „današnju sjetvu vidi kao žetvu, žetvu kao profit, profit kao novu investiciju. I kada bacimo sjeme nastojimo gotovo vući stabljiku, izvlačiti je iz zemlje, ne dopuštajući joj rast.

Produžujemo dane, skraćujemo noći, produžujemo vikende i tjedne, a na kraju smo još više razočarani“. 

Potrebno je podignuti pogled srca, pogled koji u dnu bića vidi obzor i zna da treba čekati, pravo, pravo Božje vrijeme, naglasio je biskup. „Braćo i sestre, ove obitelji koje su danas pred nama i s nama, čije kćeri krstimo, i ovo naše slavlje, pokazuje pouzdanje u Boga, puno strpljivosti i puno čekanja. (…) Ići u korak s ritmom otajstva života uči nas upravo u slučaju djece“, rekao je biskup i nadodao: „Vidim znakovitima imena ovih malih Božjih stvorenja koje krstimo. Marija, koja nas upućuje na vjeru, na poniznost, na predanje i na zahvalnost. Klara, ime koje govori o jasnoći, upućuje na bistrinu pogleda koji prepoznaje Božju prisutnost, pogleda koji nadilazi prolaznost.

Ozana koja nas upućuje na slavlje, na hvalospjev Bogu, na poziv da cijeli naš život bude življen u jednostavnosti našega života koji je istinska Božja slava.“

Na završetku homilije biskup je zahvalio obiteljima za vjeru, ističući kako ljudsku povijest čine jednostavni služitelji, beskorisni sluge, maleni ljudi, premda im povijest daje malo svojih stranica, „ponizni radnici koji svijaju kralježnicu pod teretom života i u tome nude smiješak kako se ne bi izgubio smisao odnosa u našemu svijetu. Kada pak od rada podignu čestitu glavu ne čine to da bi primili krunu već da bi obrisali znoj. To se u konačnici nalazi i u molbi apostola: Gospodine, umnoži nam vjeru! Gospodine, daj nam vjeru!“, zaključio je biskup.