Aktualnosti

Zagrebački pomoćni biskup mons. Valentin Pozaić predvodio je u petak, 16. prosinca na groblju u Svetom Iliji sprovodne obrede za Antuna Šestaka, oca preč. Tomice, svećenika Zagrebačke nadbiskupije, župnika Župe sv. Nikole u Krapini te dekana Krapinskoga dekanata, i s. Zrinke, vrhovne ekonome Družbe sestara Naše Gospe sa službom u Župi svetoga Blaža u Zagrebu.

Pokojnog Antuna došlo je ispratiti više od tridesetak svećenika, brojni domaći župljani, velik broj vjernika iz Krapine te župâ gdje su se s pokojnikom upoznali tijekom službovanja njegove djece i sestre. Svoju su sućut i molitvenu blizinu došle izraziti mnoge redovnice Družbe sestara Naše Gospe iz Zagreba i drugih mjesta, Kćeri Božje ljubavi koje djeluju u Župi svetoga Ilije ili su rodom iz te župe, te Sestre svetoga Križa koje djeluju u Krapini.

Nakon što je pročitana sućut zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, uime obitelji od pokojnika se oprostio domaći sin prof. dr. Ivica Šestak, dekan Filozofskog fakulteta Družbe Isusove u Zagrebu, a kod groba je vjerničko svjedočanstvo o pokojniku izrekao domaći župnik Izidor Ferek.

Biskup Pozaić je zatim u župnoj crkvi predvodio misu zadušnicu te je u propovijedi istaknuo da je obiteljska molitva urodila duhovnim redovničkim i svećeničkim plodom, navevši riječi pape Franje da je „poziv plod koji dozrijeva na dobro obrađivanoj njivi uzajamne ljubavi te da se poziv rađa iz Božjeg srca i niče u dobrom tlu vjerničkog naroda“. Taj dar Kristova srca dolazi po srcu hrabrih i vjernih roditelja: po srcu jedne majke i jednog hrabrog oca, rekao je biskup Pozaić, podsjetivši da se sin svećenik kod svake mise, u dubokoj zahvalnosti, trajno sjeća svojih dragih živih i preminulih. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor Župe sv. Blaža u Zagrebu.

Prije završnog blagoslova izraze sućuti varaždinskoga biskupa mons. Josipa Mrzljaka izrekao je preč. Josip Koprek, domaći sin, predstojnik Obiteljskog centra, Ureda za obitelj i Ureda za katoličke laičke udruge Varaždinske biskupije. Preč. Tomica Šestak na kraju misnoga slavlja zahvalio je svima na izrazima sućuti i molitvenoj potpori obitelji  za njihovog dragog i dobrog oca, supruga, djeda, brata i istinskog svjedoka vjere.  
 
Gradio je poštenim radom svoju životnu kuću

Zauzeti vjernik i šekutor Župe svetog Ilije u Varaždinskoj biskupiji Antun Šestak preminuo je nakon kratke i teške bolesti u srijedu 14. prosinca u varaždinskoj bolnici, u 77. godini života. Rodio se u Seketinu, u Župi svetog Ilije, 26. listopada 1940. godine, od oca Mije Šestaka i Katarine rođ. Koprek. Zajedno s bratom Josipom i sestrom Patricijom živio je rastući u obiteljskom i molitvenom zajedništvu te pomažući roditeljima na seoskom domaćinstvu. Izučio je krovopokrivački zanat te je s „cimermanskom“ družinom iz svoga sela bio cijenjeni majstor.

Tijekom svoga života gradio je poštenim radom svoju životnu kuću. Sigurne temelje za nju postavili su mu njegovi roditelji prenijevši mu poklad vjere, tako da se njegova kuća od početka nalazila na čvrstoj hridi. Ta ga je hridina nosila. Uhvatio je život, kojega je volio, u svoje ruke, te je tako sa svojom vrijednom suprugom Katarinom rođ. Lončar, s kojom se vjenčao 17. veljače 1963, učvršćivao i pojačavao temelje svoje kuće i „grunta“.


Antun i Katarina Šestak proslavili su 50. obljetnicu braka 2013. godine

Nakon vojske bio mu je nuđen dobro plaćen posao, koji je on odbio iz razloga jer se trebalo raditi i nedjeljom, koja je za njega bila sveti dan obiteljskoga i župnoga zajedništva. Kršćanski odgojen, uvidio je da su dobro odgojena djeca najveće bogatstvo te da u njih valja ulagati, a pošteno i solidarno napravljen posao najveće zadovoljstvo. Nikada se nije čulo da je neko nevrijeme porušilo krovište ili skinulo i jedan crijep s krova kojega je on sa svojom družinom napravio.

Rodilo mu se četvero djece: Josip, Zrinka, Tomica i Verica, od kojih su s. Zrinka, vrhovna ekonoma Družbe sestara Naše Gospe sa službom u Župi svetoga Blaža u Zagrebu, a preč. Tomica, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, sada župnik Župe sv. Nikole u Krapini te dekan Krapinskoga dekanata. Kao djed radovao se svakom djetetu u obiteljima kćeri Verice i sina Josipa te je s ponosom prenosio svoje znanje i životnu mudrost na šestero unuka. Njima se pribraja također jako puno duhovne unučadi, koje su svojim svećeničkim odnosno redovničkim životom namrli prečasni Tomica i časna Zrinka, te njihova teta sestra Patricija, pokojnikova sestra.

Tijekom školovanja, a kasnije i u različitim mjestima gdje su mu kćer Zrinka i sin Tomica te sestra Patricija pastoralno djelovali, rado je dolazio sa svim članovima svoje obitelji, svjedočeći ljepotu obiteljskog zajedništva i susreta s ljudima.  

U dva je navrata Antun čudesno spašen od smrtne pogibelji. U mlađim danima kada se pri padu s bicikla probo kosom na putu sa sjenokoše te u starijoj dobi kada je, zahvaćen vatrom prigodom čišćenja i spaljivanja korova na njivi, zadobio teške opekline. I u tim teškim trenucima, kao i svim drugim životnim okolnostima, molitva i zahvalnost Bogu uvijek su mu bili na prvom mjestu. 

Posebno je srastao s župnom crkvom sv. Ilije gdje je s dugogodišnjim župnikom Ivanom Košćakom surađivao u održavanju sakralnih objekata te organiziranju brojnih slavlja u župi, koja je tijekom župničke službe preč. Košćaka proslavila 17 mladomisničkih slavlja, unatoč tadašnjem komunističkom jednoumlju i suprotstavljanjima.

Vrata župne kuće uvijek su mu bila otvorena te je sa svim župnicima rado izmjenjivao mišljenja i stavove o svim tekućim pitanjima života župe i vjerničkoga djelovanja. Tako je i dva dana prije iznenadnog odlaska u bolnicu, došao poslije mise na razgovor k župniku, zahvaljujući Bogu za darovane mu godine života i zdravlje. (N. P.)