Aktualnosti

Euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici u povodu Dana posvećenog života u četvrtak, 2. veljače predvodio je zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić. U koncelebraciji je bilo tridesetak svećenika među kojima i predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) fra Jure Šarčević, OFMCap., te većina provincijala.

Na početku mise biskup Pozaić je blagoslovio svijeće. Danas je blagdan svjetla, ove male svijeće prethodnica su one svijeće Velike subote, uskrsnoga bdjenja. U Prikazanju Gospodnjem u hramu mi naziremo uskrsno otajstvo: Isus, svjetlo ispunja hram. To još nije žarko sunce Uskrsa, to je tek zora jutarnja, rekao je biskup u homiliji. Bog je vrelo i početak svakog svjetla, a svjetlo nam je potrebno da bismo se mogli kretati, hodati, bez svjetla ne možemo vidjeti naš put, ne možemo odabrati naš svijet, u opasnosti smo da posrnemo, nastradamo, zalutamo, rekao je propovjednik, te podsjetio kako je od mnoštva ljudi u hramu malo njih opazilo svjetlo, malo ih je zamijetilo novost toga dana.

Ustvari, „samo su dvije osobe zamijetile da se zbiva nešto novo, da bračni par Marija i Josip donose onoga za kim su čeznuli, komu su se nadali naraštaji. Šimun i Ana čeznuli su za svijetlom, bili su u visokim godinama, što znači da su dugo čekali. To nije bilo samo njihovo čekanje, bili su tu kao predstavnici čovječanstva u stanju iščekivanja stoljeća. Šimun je ugledao, prepoznao i zagrlio svjetlo u doslovnom i simboličnom smislu. Ana je pak u nagradi za svoje silne molitve, poslove i ustrajno pribivanje u Božjoj blizini hvalila Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djeteta. Oboje su doživjeli istinu Božje vjernosti i Božje velikodušnosti prema onima koji ga traže i očekuju. Šimun i Ana bili su pravedni i bogobojazni, istinski klanjatelji u duhu i istini kakve traži Otac".

Svi smo pozvani na darivanje sami sebe, svoga života i djelovanja Bogu. Ipak redovnici i redovnice po zavjetima pripadaju Bogu na poseban način. Oni su dar čovječanstva Bogu, a Bog ih vraća nama kao dar Crkvi, dar svome narodu, rekao je biskup Pozaić, te podsjetio na riječi pape Franjo koji je naglasivši važnost molitve posvećenih htio istaknuti važnost molitve i apostolata posebno redovnica. „Pomislimo malo što bi se dogodilo da nema časnih sestara u bolnicama, časnih sestara u misijama, časnih sestara u školama: zamislite samo Crkvu bez časnih sestara. To je upravo nezamislivo, one su dar, taj kvasac kojim Božji narod napreduje. Velike su te žene koje posvećuju svoj život Bogu, koje pronose Isusovu poruku", citirao je biskup Pozaić Papine riječi iz veljače 2014.

Propovjednik je podsjetio i na odvažni i zahtjevni poziv pape Franje upućen posvećenima u prvoj godini njegova papinstva, a glasi „probudite svijet, budite svjedoci jednog drugog načina rada, djela, života".
Posvećeni život očiti je dokaz da postoji drugačiji način života i rada, a to je život na dar Bogu i ljudima, posvemašni i velikodušni dar u obitelji, u zajednici, na poslu, u služenju Crkvi, u djelima milosrđa, dar poput Isusa u euharistiji. To je poziv na buđenje i hod u novosti života, rekao je biskup, te upozorio, kako „poigravanje s temeljnim vrednotama pretvara život u karneval, ugrožava i pojedinca i obitelj, i narod. Istina o Bogu i istina o čovjeku kao Božjoj slici njeguje i brani slobodu i odgovornost, što je jamstvo čovjekova dostojanstva. Posvećeni svjedoče temeljnu žeđ za idealima i živi su odgovor na trajno pitanje „Učitelju koje mi je dobro činiti", rekao je biskup Pozaić.

Na pitanje „što za posvećene znači probuditi svijet", propovjednik je podsjetio kako je „svijet uspavan u opsjeni laži i privida sreće i uspjeha s ekrana, bez napora i žrtve, svijet uzdrmanog aksiološkog horizonta, svijet bez kompasa, svijet bez smisla života, zarobljen požudama i depresijom. No, mladi nose u sebi iskru ideala, tu iskru valja rasplamsati, ne smijemo dopustiti da im se spale krila kad oni žele letjeti u visine ljepote svetosti. Crkva se mora pobrinuti za potreban broj posvećenih pastira i molitelja. Bez sumnje nadu u nova zvanja valja polagati u mnoštvo procvata zajednica mladih, oni plivajući protiv struje zla i pomodarstva, svojim životom molitve, osobnim i zajedničkim javnim svjedočenjem vjere potvrđuju veliku nadu za budućnost. Obiteljska molitva, molitva redovničke zajednice, molitva župne zajednice zalijeva klice zvanja na Božjoj njivi".
Nakon popričesne molitve redovnici i redovnice obnovili su svoje redovničke zavjete, a potom je riječ zahvale predvoditelju slavlja uputio fra Jure Šarčević. Posebno je podsjetio na neke naglaske iz homilije, osobito na koncilsku misao da su redovnici dar Božji Crkvi i svijetu, kao i na Papine riječi koje je na početku Godine posvećenog života pozvao sve redovnike da probude svijet.

Ne možemo mi to učiniti svojim silama, za to nam je potrebna Božja milost, dar. Zato smo večeras ovdje da se naužijemo toga dara, da se napunimo milošću Božjom i snagom kojom uistinu možemo učiniti bar malo ovaj svijet ljepšim i boljim, rekao je Šarčević.
Prije blagoslova biskup Pozaić još je jednom posvijestio, kako je na našem krštenju upaljena svijeća na velikoj uskrsnoj svijeći, simbolu Krista Gospodina. „Danas smo svi obnovili to svjetlo, svjetlo Kristovo u nama koje nastojimo čuvati cijeli život, i uvijek iznova potpaljivati da bismo mogli ići u svijet kao plamteća svjetlila Kristova: svijetliti, obasjavati, grijati i ohrabrivati da svi dođemo Kristu svjetlu u radost svjetlosti vječne".

Euharistijsko slavlje pjevanjem je pratio Redovnički Band Aid pod ravnanjem s. Elizabete Peršić. Na orguljama je bio prof. Mario Perestegi. (IKA)