Aktualnosti

Zemni ostatci pokopani na starom groblju u župi Žumberak do 1780. godine, iskopani tijekom posljednjih 130 godina, ponovno su pokopani u nedjelju 26. rujna 2021. u novu grobnicu. Svetu misu i sprovodne obrede predslavio je biskup Mijo Gorski.

Žumberak je selo i župa koja se spominje u prvom popisu župa Zagrebačke (nad)biskupije iz 1334. godine. Župna crkva svetog Nikole biskupa i župa Žumberak spominju se prvi put 1349. godine u sporu oko prikupljanja desetine. U 14. stoljeću teritorij Žumberka pripojen je Akvilejskoj patrijaršiji, a središte Akvilejske patrijaršije bilo je u sjevernoj Italiji.

Godine 1469. Osmanlije su prvi put preko Žumberka prodirale u Kranjsku. Mnogo je žitelja s tog prostora pobijeno i odvedeno te je prostor Žumberka opustio. Bečka uprava započela je naseljavati taj i ostale dijelove osakaćene Hrvatske. Župa Žumberak i župa Vivodina konačno su 1789. godine vraćene Zagrebačkoj nadbiskupiji.




Crkva svetoga Nikole biskupa u Žumberku izgrađena je vjerojatno polovinom 13. stoljeća, a uz nju je do kraja 18. stoljeća bilo i groblje, koje je 1780-ih godina odlukom cara Josipa II. premješteno u neposrednu blizinu, te ga župljani koriste i danas. Budući da je loš odabir lokacije župne crkve stvarao vjekovni problem, u minulim stoljećima borili su se kako su mogli i znali da riješe taj problem. Crkva je sagrađena ispod brda s kojega je stoljećima kiša ispirala pjeskoviti materijal i taložila ga do zida crkve te se stvarala vlaga koju su pokušali riješiti tako što su 4 puta podizali crkvu. Od prvog do zadnjeg poda crkva je podignuta 150 centimetara. Sagrađena je i nova sakristija na desnoj strani crkve.

Godine 1894. počeli su otkapati nataloženi pijesak i zemlju i tom su zgodom iz nekadašnjeg groblja izvadili 224 kostura. Kosti su odložili u nekadašnju sakristiju koja je zbog podizanja crkve postala podrum. 1980-tih godina pokušali su još jednom spasiti crkvu izvedbom kanalizacije koja je trebala odvesti vodu od crkve. Ni to nije potpuno uspjelo.

Zbog iznimne starosti crkvu je 2004. godine preuzelo Ministarstvo kulture i obavilo je niz arheoloških i konzervatorskih zahvata, no radovi još nisu dovršeni, a od 2015. godine crkva svetog Nikole biskupa u Žumberku više nije u popisu i interesu Ministarstva. Od 2006. do 2017. arheolozi su u ime Ministarstva kulture iskopali još 260-ak grobova. I te su kosti odložene u podrum (nekadašnju sakristiju). „Podrum“ (kosturnica) dijelom se je urušio.




Foto: Zahvala župnika župe Žumberak vlč. Stjepana Dijaneša. 

Godine 2020. u upravi Zagrebačke nadbiskupije odlučeno je da se spomenute kosti pokopaju na novom groblju. Za tu je potrebu pripremljen grob od 16 četvornih metara. Tako su naposljetku posmrtni ostatci 561 osobe koje su stoljećima već bile u grobovima ponovno pokopane. Kosti su posložene u 64 manja lijesa. Dio groblja još nije istražen pa će se i na njemu ubuduće pronađene kosti u njega pokopati.

Crkva sv. Nikole je (osim u potresu oštećenih crkava) jedina župna crkva u Zagrebačkoj nadbiskupiji u kojoj se (od 2004.) ne može slaviti misa te je jedina župna crkva do koje još nije došla struja, izvijestio je kaljski župnik mons. Juraj Jerneić.

Govor kaljskog župnika mons. Jurja Jerneića na početku misnog slavlja: 
 

Draga braćo i sestre,

Župa Svetog Nikole biskupa u Žumberku stara je više od 687 godina. Toliko je godina prošlo kad se župa našla u prvom cjelovitom popisu župa Zagrebačke nadbiskupije.

Crkva je izgrađena tijekom druge polovice XIII. stoljeća kao župna crkva žumberačkog vlastelinstva.

Od tada do 1780. godine bilo je oko župne crkve i župno groblje.
Te je godine po carskoj naredbi otvoreno novo groblje, a staro je otišlo u zaborav. Nije nekada bilo mramora pa je trava brzo prekrila grobove... Krave su pasle travu, župnici su zasadili šljive...

Da nije župna crkva imala probleme s kojima se i danas muči mi danas ne bi bili ovdje. Stoljećima su se mučili s vlagom u crkvi...

Još 1892. godine iskopano su 223 tijela i čekala su do danas da ih se dostojno pokopa. Od 2006. godine započelo je istraživanje grobova oko crkve pa je do 2017. godine iskopano još više od 338  kostura.

Odloženi su u prostor nekadašnje sakristije koja se dijelom urušila, a netko je više puta provaljivao u taj prostor i remetio mir ovih pokojnika.



To je glavni razlog zašto smo mi danas ovdje.

Kronološki ću nabrojiti sve koji su mi u ovom pothvatu pomogli:
1. Doktorica Ana Azinović Bebek, arheologinja, koja mi je tijekom iskapanja grobova prva još 2017. godine otkrila neke činjenice iz povijesti župne crkve i groblja, a išla je prošle godine s pomoćnim biskupima zagrebačkim mons. Ivanom Šaškom i mons.  Mijom Gorskim u pohod crkvi u Žumberku
2. Biskup Mijo Gorski i članovi konzistorija Zagrebačke nadbiskupije poduprli su moju ideju da se konačno kosti naših predaka smire u novom grobu.
3. Projektantica Zrinka Grosek još je prošle jeseni napravila nacrte za grob.
4. Načelnik općine Zdenko Šiljak dao je suglasnost da se na ovom mjestu može sagraditi ovako veliki grob
5. Poduzetnik Zdenko Grdošić prihvatio je iskop i betoniranje groba. Iskop i betoniranje groba podmirio sam ja osobno kao svoj zavjet.
6. Zagrebačka nadbiskupija podmirila je uređenje groba
7. Kamenar Ivan Nestić iz Dragonošca prihvatio je opremiti i dovršiti grob.
8. Soboslikar Mladen Mladić je zaštitio kutije za kosti.
9. Arheolozi su pospremili kosti u kutije.
10. Zaposlenici komunalnog uredili su groblje, okoliš i spustili do danas 63 kutije sa kostima, a danas će pred nama spustiti i zadnju 64. kutiju.
11. Svećenici iz Svećeničkog doma u Zagrebu skupili su novčana sredstva za pokrivanje dijela troškova.
12. Zagrebačka nadbiskupija dala je suglasnost da se na župnoj zemlji nasuprot groblja sagradi mrtvačnica sa parkiralištem da se sprovodi na ovom groblju mogu dostojanstveno obavljati. Bit će u mrtvačnici prilika imati i sprovodnu misu budući da će se na sanaciju župne crkve još dugo čekati.

Svima HVALA.

Braćo i sestre,
nemojte otići iz Žumberka a da ne pogledate u kakvom je stanju župna crkva, župna kuća i nekadašnja sakristija u kojoj su kosti čekale ovaj događaj od 1892. godine.

Sve sam to dokumentirao u knjizi „Majka i dvije kćeri“ koju sam napisao za kaljsku proslavu 200-te obljetnice župe i za ovaj današnji događaj. Budući da je na ovom prostoru nekad postojala samo župa Žumberak (ona je majka) od koje su se osamostalile dvije kćeri: župa 1821. godine župa Kalje i 1827. godine župa Oštrc.