Na početku homilije biskup Gorski, osvrnuvši se na Evanđelje dana, podsjetio je kako je vrlo važno odvojiti vrijeme za molitvu. O smislu molitve izrekao je sljedeće misli: „Ljudski uspjeh i rad bez molitve vodi u propast. Rad bez Boga pretvara se u rat što vidimo i danas“.
Bez molitve je čovjekov rad uzaludan. Ljubav se svodi na sebičnost, znanje na manipulaciju. Upravo Bog po molitvi ulazi u naš život i mijenja ga. U nastavku homilije biskup Gorski osvrnuo se i na riječi kardinala Roberta Saraha u njegovoj knjizi „Zamalo će večer i dan je na izmaku“.
„On u svojoj knjizi kaže ovako: ‘Zapad više ne zna tko je, jer više ne želi znati tko ga je oblikovao. Tko ga je učinio takvim kakav je. Mnoge zemlje danas ne znaju svoju povijest’. Mnogi u Hrvatskoj ne znaju više svoju povijest i što se događalo u Domovinskom ratu. Pogotovo mlađi. Taj samozaborav vodi u raspad i otvara put nekim novim civilizacijama, koje vidimo da već dolaze. Kroz te događaje širi se poganstvo. Kaže kardinal Sarah: ‘A propast Zapada izazvat će potpuni kulturni, demografski i vjerski obrat’”.
„Mi vjernici, često se osjećamo poput siromašne udovice pred nepravednim sucem. Svijet više ne mari za ljude, već u svemu gleda svoju korist i odluke donosi prema svojim prohtjevima. Poput udovice svi smo mi ranjivi, ali nismo nemoćni. Naša je snaga naša vjera i snagom te vjere mi živimo. Kršćani su svjesni da su bez vjere prazni u sebi i molitva je put prema nebu. Boga se ne može ‘kupiti’ svojim prošnjama, svojim zazivima. Ne možemo otići na hodočašće, zapaliti svijeću i reći: ‘Evo, pomolio sam se. Zapalio svijeću. Izvršio zavjet. Ali ništa nije pomoglo, ništa mi se nije dogodilo u mojem životu. Bog sve vidi, sve zna, ali je potpuno slobodan u svome djelovanju. Nijedna molitva neće biti uslišana onako kako smo si to mi zacrtali’. Molitva nije sredstvo za ispunjavanje želja, već za prepoznavanje Božje volje u našem životu”, kazao je mons. Gorski.
Neka nam Isus bude primjer, istaknuo je biskup. „On se uvijek molio prije svih javnih događaja ili svojih nastupa. Nas je naučio najlijepšu molitvu koju dnevno izgovaramo, Oče naš. Upozorio nas je: ‘
Molite da ne padnete u napast!“ (usp. Mk 14, 38) i
„Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete’ (Mt 6, 7-8)”.
Propovjednik se osvrnuo i na sv. Tereziju Avilsku kako nije molila riječima, nego je molila svojim duhom. Stajala je pred Bogom. Oslobodila se svega tjelesnoga do te mjere da je iskusila Boga onako kako je Mojsije doživio. Licem u lice. Na kraju homilije, biskup Gorski je poručio: „Naše će molitve biti uslišane, ne zbog toga što smo puno govorili, već zbog toga što smo srcem bili usmjereni na Boga“. Najljepša molitva koju možemo „izgovoriti“ zajedno jest Euharistija. Prisustvo na njoj sigurnost je čvrste vjere i uslišanja molitvi.
„Mnoge se stvari u životu događaju, mnogo toga imamo što nas stavlja pred velika pitanja ili izazove. Ne znamo što će biti sutra, ali imamo pouzdanje u Boga da On vodi naš život. I kako je govorio bl. kardinal Alojzije Stepinac: ‘Ako vam sve uzmu, još vam uvijek ostaju dvije ruke koje možete sklopiti na molitvu’”.
Na kraju mise, župnik Senjak zahvalio je biskupu Gorskom što je svojim dolaskom uveličao taj poseban dan za župu i na riječima ohrabrenja kao i na danim poticajima u ovom vremenu, posebno onima kako se boriti protiv kušnji, imajući na umu da nismo sami te kako s molitvom imamo pobjedu.
Prije završnog blagoslova biskup Gorski čestitao je roditeljima na hrabrosti prihvaćanja novog života, na krštenju djece te za svjedočenje vjere koju ispovijedaju krštenjem.
Nakon toga, g. Branko Golenić, član Župnog ekonomskog vijeća, uručio je obitelji Kolomaz prigodan dar u ime Župe. Biskup Gorski je nakon završnog blagoslova uručio dar Nadbiskupije novokršteniku i obitelji.
