HR
Udruga za promicanje aktivizma djece i madeži te međugeneracijsko povezivanje Angeljeki, iz župe Orehovica hodočastila je u Rim i Vatikan. Hodočašće je započelo 25. veljače navečer, a završilo 3. ožujka 2011. godine.
Ovaj događaj predstavlja krunu 12 godišnjeg djelovanja Angeljeka koji su do sada ostvarili brojne aktivnosti, projekte i nastupe. Može se reći da je ovo putovanje bilo izvanredna terenska nastava za djecu, koja su posjetila prvorazredne znamenitosti kulturnog, povijesnog i vjerskog karaktera što će im svakako biti od neprocjenjive koristi u daljnjem školovanju. Nadalje, put je ostvaren i kao nagrada za djecu Angeljeke i njihove roditelje koji su se tijekom cijele godine nesebično i požrtvovno uključivali u brojne projekte Udruge. I konačno, Angeljeki nisu bili turisti, štoviše, Angeljeki su u Rimu ostvarili čak 3 nastupa: u Papinskom hrvatskom Zavodu sv. Jeronima, u matičnoj kući Sestara Kćeri milosrđa, te na generalnoj audijenciji kod Svetog Oca Benedikta XVI.
Krenimo redom, spominjući barem najvažnije trenutke ovog bogatog i slojevitog hodočašća. Već prvog dana 26. veljače, Angeljeki su posjetili čuveni sveučilišni europski centar – grad Padovu. Padova je osobito značajna za orehovički kraj jer se ovdje nalazi grob drugog hrvatskog sveca – sv. Leopolda B. Mandića, koji je ujedno i zaštitnik orehovičke crkve i župe. Prigodom posjeta njegovu grobu Angeljeki su se prisjetili svečeva bogoljublja, čovjekoljublja i domoljublja te pošli s groba nadahnuti istim vrijednostima za bremenitu sadašnjost u kojoj živimo.
U nastavku putovanja prema Rimu Angeljeki su svratili u Asiz, rodno mjesto sv. Franje Asiškog. Još i sad iz očiju djece i odraslih isijava zadivljenost veličinom ovog čovjeka koji je već za života postigao krunu svetosti. Tragovi te svetosti ovdje se otkrivaju na svakom koraku. Djeca su širom otvorenih očiju upijala slike pravih, živih golubova koji se ne daju otjerati od svečeva kipa, već svijaju gnijezda u njegovim rukama. A tek malo dalje buja vrt prepun ruža, ali bez trnja – poput sv. Franje – ni one ne žele nikoga povrijediti. Što tek reći za Porcijunkulu – Franjinu crkvu koja se nalazi unutar još veće crkve, a ispod i iznad te crkve nalazi se još po jedna crkva!
U predvečerje istoga dana Angeljeki su stigli u Rim te se smjestili u krasnom zdanju namijenjenom upravo Hrvatima koji žele pohoditi Rim – Domu hrvatskih hodočasnika Dr. Ivan Merz. Gostoprimstvo i uslužnost u punoj mjeri tu pokazuje skupina volontera iz Hrvatske predvođenih upraviteljem doma, p. Božidarom Nagyom, koji je, vrijedi to istaknuti, rođen u Bedekovčini, a njegov je otac godinama kao učitelj poučavao djecu u Orehovici i Bedekovčini. Stariji župljani navedenih župa ga se još uvijek s radošću sjećaju.
Sljedećih nekoliko dana Angeljeki su revno obilazili neprocjenjivo blago kulturno povijesnih znamenitosti i umjetnina koje Italiji priskrbljuju naslov dragulja svijeta. Doista, nije teško čekati u redu dugom jedan kilometar da bi se obišlo vatikanske muzeje čiji je obilazak zahtijevao polagani hod u dužini od sedam kilometara. I na kraju taj obilazak, između prvorazrednih i najatraktivnijih djela koja je umjetnička ljudska ruka ikada izradila, završio je u Sikstinskoj kapeli. S pravom su neki u zanosu primijetili da čovjek koji sve to vidi može s mirom umrijeti.
Sličan ushit izazvao je Angeljekima večernji nastup u Hrvatskom zavodu sv. Jeronima u strogom središtu Rima 27. veljače, na večernjoj Misi na kojoj su u koncelebraciji bila sedmorica mladih svećenika, studenata poslijediplomskih studija u Rimu. Za okupljene je to bila prilika da nakon skladno otpjevane Mise, koju su za ovu prigodu pripremili Angeljeki pod vodstvom maestra Marka Majstorovića, uživaju u novijim hrvatskim duhovnim pjesmama i šansonama.
Poseban je doživljaj uspinjati se preko 524 stube do vrha kupole Bazilike sv. Petra, odakle puca pogled na sve četiri strane svijeta, na veličanstveni Rim i lijepe vatikanske vrtove. Sličan doživljaj izaziva i hod po Svetim stubama koje su prema predaji, iz Jeruzalema prenesene u Rim, a po kojima je Isus hodao dolazeći na suđenje k Ponciju Pilatu. Njih je manje, svega 28, ali ih treba proći – klečeći.
A tek četiri velike rimske bazilike! Uz spomenutu najveću crkvu na svijetu tu su još i crkve Ivana Lateranskog, Marije Velike i Sv. Pavla izvan zidina. Ono što nas je posebno razveselilo i iznenadilo, spoznaja je da su u svim tim bazilikama tragovi Hrvata, povijesnih velikana koji su u svijetu priznati i cijenjeni, a u Domovini gotovo da ih se ne spominje. Ponajprije to vrijedi za papu Siksta V., papu hrvatske krvi, velikana između 296 dosadašnjih papa.
On je učinio Rim i Vatikan ovakvim draguljem kakav je danas. Sa žaljenjem su pojedini stariji Angeljeki komentirali promašenu nastavu povijesti u svojim osnovnoškolskim ili srednjoškolskim danima u kojoj se našlo tako malo ili nimalo mjesta za Julija Klovića, jednog od četiriju najcjenjenijih svjetskih slikara svih vremena, za Bartola Kašića, tvorca prve hrvatske gramatike, za Ruđera Boškovića, koji je spasio kupolu bazilike sv. Petra, Ivana Meštrovića… Svi su oni svoje stvarateljsko gnijezdo ili dičnu katedru pronašli u Rimu koji ih je prihvatio, koji ih je cijenio, koji im i dandanas čuva hvalu i spomen na njih.
A kakve su tek satove povijesti imali Angeljeki! Iz usta vrsnog poznavatelja povijesti Rima i sadašnjosti Hrvata, vodiča ovog putovanja, gospodina Slave Mandurića, i mali i veliki, poput gladnih ptića upijali su svaku izgovorenu riječ, nadahnjujući se ljepotom viđenog i dubokom porukom izgovorenog. Historia est magistra vitae! Najmlađi su komentirali da bi upravo tako trebala izgledati terenska nastava u našim osnovnim i srednjim školama.
Iz rečenog je razvidno s kakvim su nadahnućem u utorak navečer 28. veljače Angeljeki pjevali u matičnoj kući jedine internacionalne redovničke zajednice koju je osnovao neki Hrvat ili Hrvatica. Na poziv prijateljice udruge Angeljeki i vrhovne svjetske poglavarice reda časnih sestara Kćeri milosrđa, s. Emile Barbarić, Angeljeki su svojim nadahnutim pjevanjem uveličali slavlje u prekrasnom prostoru kapele kojom dominira jedinstven mozaik.
Narednih dana Angeljeki su se spuštali u katakombe, penjali po ostacima Foruma, obilazili Koloseum, razgledavali tvrđave i crkve snimajući sve te ljepote svojim fotoaparatima. I na kraju, predzadnjeg dana, 2. ožujka, što se može uzeti kao vrhunac hodočašća, Angeljeki su sudjelovali na generalnoj audijenciji u Dvorani Pavla VI. na kojoj se oko Pape Benedikta XVI. okupilo oko 10000 ljudi. Tom su prigodom upravo Angeljeki, iz župe sv. Leopolda Mandića iz Orehovice u Hrvatskoj, bili posebno počašćeni kad ih je Papa osobno imenovao i pozdravio na talijanskom i hrvatskom jeziku, zahvalivši Hrvatima na vjernosti Stolici sv. Petra, uz želje da njegove pozdrave i blagoslov prenesu svima u Hrvatskoj.
Angeljeki su visoko razvili veliki transparent na kojem je pisalo: Santo Padre, benvenuto in Croazia 2011! odnosno, na hrvatskom: Sveti Oče, dobrodošli u Hrvatsku 2011! A tada su gordo i razdragano zapjevali pripjev naše druge himne, svečarsku i proštenjarsku pjesmu Rajska Djevo, Kraljice Hrvata. Neponovljiv je doživljaj kada pedesetak ljudi pjeva za Papu pred tisućama prisutnih hodočasnika. U tom osjećaju ispunjenosti i zadovoljstva protekao je povratak kućama.
Zastalo se nešto duže tek kod Orvieta, grada na stijeni koji ima najljepše pročelje katedrale i u kojem je ustanovljena svetkovina Tijelova. U ranim jutarnjim satima sedmog dana putovanja 3. ožujka, Angeljeki su se vratili svojim kućama prepuni dojmova od kojih se tek djelić nalazi i ovdje. Iz Rima se većina od njih vratila kao sasvim novi ljudi.
Ovih dana u orehovičkom su kraju glavne teme razgovora put Angeljeka u Rim, pohod Svetog Oca Hrvatskoj i – ponovni put Angeljeka u Rim. Za godinu, dvije… Tko zna!?
Tekst i foto: Zdenko Kobešćak
