Aktualnosti

Na 17. obljetnicu posvete crkve Svete Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu u nedjelju 12. studenoga svečano misno slavlje predvodio je umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović. U koncelebraciji bili su župnik don Ante Vasilj, ravnatelj zajednice na Jarunu don Damir Stojić, povjerenik za mlade salezijanske provincije don Danijel Vidović, don Josip Krpić i don Stjepan Pokrivka te gvardijan trsatskog samostana fra Bernard Barbarić. Pjevanjem su misu animirali Mješoviti župni zbor te gosti s Trsata.

Na početku biskup je istaknuo radost što može biti u crkvi koja ga stanovito podsjeća na onu hrvatskih mučenika u Udbini. Okosnicu biskupove homilije činile su poticajne misli o slobodi bez koje nijedan ljudski čin nema svojstvo ljudskog i kao takav je bez vrijednosti. Sloboda je preokupacija mnogih literarnih djela, a jedni od ljepših stihova su i oni našeg Ivana Gundulića „O lijepa, o draga o slatka slobodo". Potrebno se boriti za slobodu, međutim nije sve što se naziva tim imenom prava sloboda. Naše putovanje započelo je kada nas je svećenik znamenovao znakom križa na danu našeg krštenja i na toj stazi potrebno je rasti, a u punom smislu bit ćemo slobodni tek dolaskom na onu posljednju adresu, ulaskom u vječnu radost.

Upravo je naš Gospodin Isus Krist ideal te slobode jer on čak i za vrijeme bičevanja, osude te pribijanja zna da njegovo predanje znači jednu istinsku žrtvu za svakoga od nas. Nadalje, postoji bitna razlika između unutarnje i vanjske slobode, a u tom smislu je naš blaženi kardinal Alojzije Stepinac bio slobodniji od svih onih koji su ga uhapsili i osudili. Također, veliki prijatelj hrvatskog naroda, sveti papa Ivan Pavao II. pozvao je da nam osloncem budu oni koji su spremni umrijeti za nas. U samom činu predanja bit je slobode i ljubavi. U tom vidu, svako euharistijsko slavlje iznova nas podsjeća na Kristov vrhunski čin potpunog predanja do kraja i kada bi crkva to zaboravila, ona više ne bi postojala. Naši mučenici mogu se smatrati blagom, a s tom sviješću živjele su prve kršćanske zajednice, slaveći sve one koji su podnijeli mučeništvo. U propovijedi biskup je istaknuo i važnost ulaska u misterij patnje koji su prolazili brojni naši sunarodnjaci, ali i obvezu pokopa svih onih čije kosti su samo bačene, oduzevši im na taj način dostojanstvo koje mu pripada kao slici Božjoj.

Posebno mjesto u biskupovoj propovijedi zauzeo je don Petar Šimić kojeg se može smatrati vizionarom i bez čije ustrajnosti i pouzdanja u Gospodina ova crkva ne bi bila izgrađena. Don Petar je znao osjetiti bilo i iščitati potrebe naroda. Shodno tome, crkva Sveta Mati slobode može se zasigurno smatrati jednim od najvažnijih duhovnih središta grada Zagreba, ali u širem smislu i čitave naše domovine, a ujedno odgovora na potrebe naroda. Ona uistinu jest znak vremena u kojem živimo i koje je neposredno prošlo, kako je to istaknuo zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Crkvu je posvetio 12. studenoga 2000. godine kardinal Bozanić, a kako stoji u samoj povelji posvete, podignuta je kao „zadužbina hrvatskih katolika da se u njoj trajno prikazuje Kristova žrtva za sve koji su darovali živote za dobrobit i slobodu svoje domovine, u čast Blažene Djevice Marije, na slavu Trojedinoga Boga". Brojne mise zadušnice, predavanja i predstavljanja knjiga upravo su i dokaz da u nutrini hrvatskog bića još uvijek živi spomen na svakog hrvatskog branitelja. Prije svečanog biskupovog blagoslova, uime Odbora za izgradnju biskupu se obratio Ante Ledić, darujući mu prigodni poklon. (IKA)