Izbornik

Nadbiskup

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić rođen je 20. ožujka 1949. godine u Rijeci od oca Ivana i majke Dinke, rođene Valković. Djetinjstvo je proveo u Vrbniku na otoku Krku, gdje je završio osnovnu školu.

Kao svećenički kandidat Krčke biskupije završio je klasičnu gimnaziju u Pazinskom sjemeništu, gdje je maturirao 1968. godine. Studij teologije započeo je u Rijeci, a nastavio u Zagrebu, gdje je diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu 1975. godine.

Za svećenika Krčke biskupije zaređen je 29. lipnja 1975. godine u Krku. Prvu svećeničku službu vršio je kao biskupski tajnik krčkog biskupa Karmela Zazinovića. Od 1976. do 1978. godine vršio je službu župnog vikara u Malom Lošinju i upravitelja župe Ćunski, a potom upravitelja župe Veli Lošinj. Od 1978. godine ponovno je vršio službu biskupskog tajnika. U isto vrijeme upisao je i poslijediplomski studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje je ujesen 1979. godine postigao akademski stupanj magistra teologije iz područja dogmatike.

Kao pitomac Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu nastavio je studij teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana i studij crkvenog prava na Papinskom lateranskom sveučilištu. Postigao je akademski stupanj licencijata iz kanonskog prava.

Nakon povratka iz Rima imenovan je kancelarom Biskupskog ordinarijata u Krku (1986.–1987.) i generalnim vikarom Krčke biskupije (1987.–1989.). Od 1988. do 1997. godine predavao je crkveno pravo i dogmatsku teologiju na Teologiji u Rijeci.

Sveti Otac Ivan Pavao II. imenovao ga je 10. svibnja 1989. godine biskupom koadjutorom Krčke biskupije. Za biskupa je posvećen 25. lipnja 1989. godine u krčkoj katedrali. Iste godine 14. studenoga postao je biskupom ordinarijem Krčke biskupije.

U Biskupskoj konferenciji Jugoslavije, a potom u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji, vršio je službu predsjednika Vijeća za laike i potpredsjednika Komisije »Iustitia et pax«. Bio je članom i predsjednikom Biskupske komisije za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu. Od konstituiranja Hrvatske biskupske konferencije bio je u svim mandatima član Stalnog vijeća HBK. Godine 1993. izabran je za člana, a potom i predsjednika Komisije HBK za odnose s državom. U tom su razdoblju pripremljeni i potpisani Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Od 5. lipnja do 22. studenoga 1996. godine vršio je i službu apostolskog administratora Riječko-senjske nadbiskupije.

Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je zagrebačkim nadbiskupom 5. srpnja 1997. godine. Službu zagrebačkog nadbiskupa i metropolita preuzeo je 4. listopada iste godine u zagrebačkoj katedrali od dotadašnjeg nadbiskupa kardinala Franje Kuharića. Iste je godine izabran za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Tu je službu obnašao u dvama uzastopnim mandatima do 2007. godine.

U travnju 2001. izabran je za prvog potpredsjednika Vijeća biskupskih konferencija Europe (CCEE), a 2006. godine ponovno je izabran na istu dužnost. Sudjelovao je na prvoj (1991.) i drugoj (1999.) posebnoj Sinodi biskupa za Europu u Rimu. Na drugoj je izabran i za člana Posebnog vijeća Generalnog tajništva Biskupske sinode za Europu.

Godine 1998., kao zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK, pozdravio je u Zagrebu papu Ivana Pavla II. za vrijeme njegova drugog apostolskog pohoda Hrvatskoj, a u Mariji Bistrici, u obredu beatifikacije, zamolio je Papu da kardinala Alojzija Stepinca proglasi blaženim. Godine 2003. ponovno je kao predsjednik HBK pozdravio papu Ivana Pavla II. za vrijeme njegova trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, prigodom kojeg je pohodio Rijeku i Trsat, Dubrovnik, Osijek i Đakovo te Zadar. Godine 2011., kao zagrebački nadbiskup, pozdravio je u Zagrebu papu Benedikta XVI. za vrijeme njegova apostolskog pohoda Hrvatskoj u povodu proslave Prvog nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji.

Papa Ivan Pavao II. uvrstio ga je u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve na svečanom konzistoriju u Rimu 21. listopada 2003. godine.

Kardinal Bozanić član je Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Kongregacije za katolički odgoj, Papinskog vijeća za laike, Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije i Papinskog vijeća za sredstva društvenih komunikacija.