Riječ Nadbiskupa
Homilija nadbiskupa Kutleše na proslavi sv. Kvirina u Sisku
Okupili smo se danas na svetkovinu mučeništva sv. Kvirina, zaštitnika Sisačke biskupije i grada Siska. Naš sveti mučenik zavrijedio je nebesku slavu po tom najizvrsnijem svjedočanstvu ljubavi: prinio je samoga sebe za žrtvu, upravo po riječima koje sv. Kvirinu pripisuje Martirologij sv. Jeronima: „Uistinu sam postao svećenikom ako sama sebe prinesem za žrtvu.“ Svaka proslava svetog Kvirina doziva nam u svijest te njegove riječi. Danas s vama želim razmišljati o mučeništvu kao pozivu na sebedarje i o aktualnosti tog poziva u današnjem vremenu.Mučeništvo je gubljenje sebe kako bi drugi imali život. Papa Benedikt je u jednom od svojih govora o nasljedovanju opazio da je temeljni uvjet nasljedovanja Krista i u lagodnim i u teškim vremenima „mučeništvo pravog gubljenja sebe“ slično pšeničnom zrnu koje ne može donijeti ploda ako ne umre. A takvo je gubljenje sebe srž ljubavi. To mučeništvo funkcionira istom logikom i u dobrim i u lošim vremenima. U vremenima progona jednostavni sjaj Istine predmetom je protivljenja i osporavanja jer smeta i proziva, jer je prijetnja svakoj oholosti. Križ je jasniji, a mučeništvo izravnije. U vremenima blagostanja, kada su vjernici u miru i bez izravnih progona, može se podleći kušnji zaborava sjene križa, a time i nasljedovanja. Mučeništvo gubljenja sebe tada iziskuje budnost uma i srca, perspektivu Božjega promisla koju otvara jedino život iz Riječi Božje. Potreban je napor neprestanog osluškivanja Riječi kako bi umakli ravnodušnosti koja zamagljuje pogled i onesposobljuje za ispravno tumačenje okolnosti u kojima živimo.
03.06.2023
Homilija zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše prigodom Dana državnosti
U našemu narodu kulturu, povijest i običaje, ispravan odnos prema bližnjemu, društvene vrline, ljubav prema Bogu, prenosile su u prvome redu obitelji i Katolička Crkva. Hrvatski je čovjek uvijek visoko cijenio obiteljske vrijednosti, osobno je skrbio za najranjivije u obiteljima, tj. djecu, starije i bolesne. Stoga, ako želimo očuvati svoj identitet, to valja učiniti s pomoću sveopće skrbi za obitelj, i to društvo u svojemu području djelovanja, a Crkva u svojemu. Potrebno je prikladnim zakonima i drugim mjerama promicati i štititi tu temeljnu jezgru društvenoga života. Obitelji su potrebne naše pomoći i sveopćega zauzimanja. U tome se smislu pridružujemo pozivu pape Franje na „politike koje čine mogućim usklađivanje obitelji i posla; fiskalne politike koje prepoznaju obiteljska opterećenja i podupiru odgojne uloge obitelji usvajanjem odgovarajućih instrumenata porezne pravednosti; politike prihvaćanja života; te socijalne, psihološke i zdravstvene usluge usmjerene na potporu bračnim i roditeljskim odnosima“30.05.2023
Homilija nadbiskupa Kutleše na svećeničkom ređenju
Ne bježite od ljudi u lažne sigurnosti. Budite ljudi srca. Svećenik je onaj koji prepoznaje svoju slabost, ali iz te slabosti naučio je trpjeti sa svojim narodom. Neka u vama povjereni vam vjernici ne nađu ravnodušna i nezainteresirana čovjeka, već njihove patnje nosite na svome srcu i u svojoj molitvi. Budite oni koje će ljudi tražiti i oni koje će ljudi slušati, u kojima će nalaziti jasan orijentir prema Kristu Gospodinu.27.05.2023
Propovijed mons. Kutleše na misi za žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva hrvatskoga naroda
Da bi se neki narod i nacija mogli s dužnim pijetetom odnositi prema žrtvama stradanja, potrebno je da bez uzmicanja pred bilo kime ili bilo čime prihvati činjenice upravo onakve kakve jesu. Potrebno je i da to učini neuvjetovano te da to bude trijezno, objektivno i pošteno, jer rat je uvijek „poraz za čitavo čovječanstvo“, a ovakva podmukla likvidacija ratnih zarobljenika okrutan je i otužan zločin koji se ne može opravdati nikakvim izlikama. Svaki je nepravedno oduzeti život vrijedan, neovisno o tome komu je život oduzet i tko je krvnik koji život oduzima. „Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju.“ Pred ovim masovnim stratištima i mjestima smrti postajemo svjesni koliko duboko čovjek može pasti kad se odijeli od Boga i prepusti mržnji i osveti.13.05.2023
Nastupna propovijed zagrebačkoga nadbiskupa mons. Dražena Kutleše
Zagrebačka je Crkva urešena mnoštvom takvih svjedoka. Neki su od njih vlastitom krvlju ispovjedili svoju vjeru u Uskrsloga Krista, poput svetog Marka Križevčanina; dok su drugi, poput blaženog Augustina Kažotića, blaženog Ivana Merza, Slugu Božjih biskupa Josipa Langa, franjevaca Ante Antića i Vendelina Vošnjaka te Marice Stanković, evanđeoskim životom predanja u Božju providnost, već za života svjedočili predokus Neba.U tom nizu svjedoka Zagrebačke Crkve, danas na poseban način upirem svoj pogled u dvojicu svjedoka, uzore biskupskog služenja – u blaženoga Alojzija Stepinca i kardinala Franju Kuharića. Providnost je htjela da upravo na rođendan Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića budem imenovan zagrebačkim nadbiskupom. Nazivajući ga „voljenim kardinalom“, sveti Ivan Pavao II. za nadbiskupa Kuharića u prigodi njegove smrti (2002.) piše da se: „svim snagama zauzimao za obranu slobode i dostojanstva hrvatskog naroda, ujedinjujući blagu ljubav sa čvrstom postojanošću pastira odgovornog za stado.“ I sâm kardinal Kuharić neprestano je gledao uzore prije sebe. Tako, govoreći o blaženom Alojziju Stepincu, kaže: „Onaj koji ima čistu savjest i koji zna da trpi nepravedno ne može biti nesretan“. (…) „njegovo je geslo bilo ‘U tebe se Gospodine uzdam’, njegovo je geslo bilo nada. I to ne nada bezlična, maglovita nada, nego sigurnost iz vjere“. Naš blaženik Alojzije Stepinac - „mučenik savjesti“ - živio je i trpio nepravdu, progon i osamljenost, gledajući u „Začetnika i Dovršitelja naše vjere“ (Heb 12,2). Hrabro je podnosio bijedu jer je znao: „moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću pȕti tad vidjeti Boga” (Job 19,25).
Braćo i sestre, naša je nada Bog. Ljubav prema Bogu i Crkvi uklanja iz našega srca svaki strah pred izazovima koji nas sve zajedno čekaju, jer „straha u ljubavi nema“ (1 Iv 4,18). Zato vas molim, dragi vjernici Zagrebačke nadbiskupije, i cijele Hrvatske, uključite se u ovu moju molitvu da mi u dio padne obilje duha (usp. 2 Kr 2,9) koji su imala ova dva svijetla uzora naše Crkve. Da mi Gospodin udijeli milost vodstva postojanošću i čvrstoćom čiste savjesti kardinala Stepinca i blagom ljubavlju kardinala Kuharića.
29.04.2023
Homilija kardinala Bozanića na Nedjelju Uskrsnuća Gospodnjega
Uskrsnuće je – ako se jednom možemo poslužiti jezikom teorije evolucije - najveća »mutacija«, kako bi to rekao papa Benedikt XVI. Uskrsnuće je apsolutno najodlučniji skok prema potpuno novoj dimenziji, kakva se nikada nije dogodila u dugoj povijesti života i njegova razvoja. To je skok u potpuno novi poredak koji se tiče nas i svekolike povijesti. Isus koji je umro isti je koji je i uskrsnuo. Isus sada živi novim životom kojemu više ne prijeti smrt. Započeta je nova stvarnost, novi oblik života, nova dimenzija stvaranja.Uskrs je blagdan novoga stvaranja. Uskrs je početak novoga svijeta, oslobođenoga ropstva grijeha i smrti. Uskrs je pobjeda života nad smrću. Uskrs je izlazak, čovjekov prijelaz iz ropstva grijeha i zla u slobodu ljubavi i dobra. Uskrsno sjeme u skrovitosti klija i donosi plod.
09.04.2023
Uskrsna poruka zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića
Radosna vijest Kristova uskrsnuća vrelo je naše kršćanske radosti. Kršćanski život i nauk polaze od te istine i k njoj se vraćaju, sa svim njezinim posljedicama. Tako i papa Franjo u apostolskoj pobudnici Radost evanđelja upućuje na središnjost Krista uskrsloga i naviještanja evanđelja. Upravo zbog toga on primjećuje da »ima kršćana čiji život izgleda kao korizma bez Uskrsa« (EG, 6). Time izražava i svoju želju za onim pristupom koji očituje da čovjek i svijet više nisu pod vlašću zla, nego su obasjani svjetlom koje dolazi od slave uskrsloga Gospodina. Radost i nada znakovi su kršćanskoga življenja i onda kada se mora proći i nadvladati kušnja žalosti i tjeskobe.Poziv je to i nama da u svojoj pripadnosti Crkvi ne prestajemo razvijati vazmeni pristup koji nije usredotočen samo na muku, nego na molitvu za uskrsnu vjeru i na očitovanje vjere u uskrsnuće. Naša hrvatska duhovna baština ima bogato razgranatu pobožnost razmatranja Kristove muke, ali potrebno je njegovati i razvijati pobožnost i kršćansko djelovanje snagom Uskrsnuća i darova Božjega Duha.
09.04.2023
Uskrsna čestitka kardinala Josipa Bozanića posredstvom elektroničkih medija
Postoji neka »ludost«, kako bi to rekao sveti Pavao, u Božjem izboru, u Božjem djelovanju. Ali i Crkva i kršćani ne mogu činiti ništa drugo, nego svjedočiti tu Božju ludost. Pozvani smo naviještati ono što u očima svijeta izgleda besmisleno. Pozvani smo naviještati da je Raspeti uskrsnuo i da je živ.A ako je Isus Krist, odbačeni kamen, živ, i ako ga je Bog postavio kao ugaoni kamen, kao temelj novoga svijeta, tada ima nade. Ima nade za ono što se čini izgubljenim. Ima nade za one koji se osjećaju odbačenima, za one koji se osjećaju bezvrijednima u svijetu koji se prebrzo mijenja, za one koji osjećaju ogorčenost i nepovjerenje. Ima nade za one koji se osjećaju umornima od života…
08.04.2023
Homilija kardinala Bozanića na Misi posvete ulja
Draga subraćo, naše svećeničko zajedništvo ukorijenjeno je u Kristovom vazmenom otajstvu. S njim smo povezani ne samo po krštenju primanjem duha posinjenja u kojem vičemo: „Abba! Oče!“ (usp. SC 6), nego smo i polaganjem biskupovih ruku promaknuti u službu Kristu Učitelju, Svećeniku i Kralju. Po toj se službi Crkva neprestano izgrađuje u Božji narod, u Kristovo Tijelo i u Hram Duha Svetoga (usp. PO 1).Svećeničko zajedništvo utemeljeno na vazmenom otajstvu nalazi svoj oblik u molitvi hvale Crkve te u povezanosti i zajedništvu s molitvom i prinosom Isusa Krista koga je Duh Gospodnji pomazao. Tako i naša molitva Časoslova i druge molitve postižu svoj vrhunac u euharistiji. Mi naše molitve i molitveno čitanje Svetog pisma vršimo u Kristu, povjeravajući se njemu koji moli i hvali Oca nebeskoga, dopuštajući da nas istodobno ispuni njegov Duh.
06.04.2023
Homilija kardinala Bozanića prigodom 25. obljetnice biskupske službe mons. Valtera Župana, biskupa krčkog u miru
Nije teško prepoznati tragove u Krčkoj biskupiji i u Crkvi u našoj domovini koji su ostali utisnuti snagom Božjega Duha i predanim zalaganjem biskupa Valtera. Ipak, posebno valja izdvojiti dva područja, ona naime koja je mons. Župan naznačio i u svome biskupskome geslu: Moliti i služiti (Orationi et ministerio), gotovo je to inačica benediktinskoga slogana: Moli i radi. U biskupskoj je službi mons. Valter bio posvećen molitvi, u svoj širini značenja te riječi, kao i služenju, u kršćanskomu načinu odnosa prema Bogu i ljudima.19.03.2023
Biblija online