Izbornik

Riječ Svetog Oca

Poslanica apostola Pavla Galaćanima – I. Uvod

Nakon dugotrajnog putovanja posvećenog molitvi, danas započinjemo novi ciklus katehezâ. Nadam se da smo zahvaljujući tom molitvenom hodu uspjeli postići to da molimo malo bolje, da molimo malo više. Danas želim razmišljati o nekim temama koje nam apostol Pavao stavlja na srce u svojoj Poslanici Galaćanima. To je vrlo važna poslanica, rekao bih odlučujuća, ne samo da bolje upoznamo apostola, već prije svega da promotrimo neke teme koje on duboko obrađuje, pokazujući ljepotu evanđelja. U toj poslanici Pavao donosi nekoliko crtica iz svojega života koje nam omogućuju da doznamo za njegovo obraćenje i odluku da svoj život stavi u službu Isusa Krista. U njoj obrađuje također neke vrlo važne teme za vjeru, kao što su sloboda, milost i kršćanski način života, koje su silno aktualne jer dotiču mnoge aspekte života Crkve našeg doba. To je vrlo aktualna poslanica. Čini se kao da je napisano baš za naše vrijeme.
23.06.2021

Molitva je često puta vapaj Bogu

U današnjoj se liturgiji govori o zgodi u kojoj je Isus smirio oluju (Mk 4, 35-41). Na lađu u kojoj su učenici plovili jezerom obrušili su se vjetar i valovi i obuzeo ih je strah da ih ne potope. Isus je s njima na lađi, ali spava na krmi na uzglavku. Učenici, silno prestrašeni, vape: „Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?“ (r. 38).

I mi sami smo mnogo puta, kad na nas navale životne kušnje, zavapili Gospodinu: „Zašto šutiš i ništa ne poduzimaš?“ Pogotovo kad nam se čini da tonemo, jer ljubav ili plan u koji smo polagali velike nade nestaje; ili kad smo prepušteni na milost i nemilost neprestanih valova tjeskobe; ili kad se, pak, osjećamo preplavljeni problemima ili izgubljeni usred mora života, bez pravca i bez odredišne luke. Ili pak, u trenucima kada nemamo snage ići dalje, jer nema posla ili kad se, zbog neočekivane dijagnoze, osjećamo malne shrvanima zbog straha za svoje zdravlje ili zdravlje voljene osobe.
20.06.2021

Isusova svećenička molitva

Evanđelja svjedoče kako je Isusova molitva postala još intenzivnija i zgusnutija u času njegove muke i smrti. Ti događaji s vrhunca njegova života čine srž kršćanskog propovijedanja: oni posljednji sati koje je Isus proživio u Jeruzalemu srce su evanđelja ne samo zato što evanđelisti tome posvećuju srazmjerno više prostora u svojim izvješćima, nego i zato što događaj smrti i uskrsnuća – poput neke munje – baca svjetlost na ostatak Isusova života.

On nije bio neki filantrop posvećen ljudskoj patnji i bolestima: bio je i jest mnogo više. U njemu ne postoji samo dobrota: postoji nešto više, postoji spasenje, i to ne epizodično spasenje – ono koje me spašava od bolesti ili trenutka očaja – već potpuno spasenje, ono mesijansko, ono koje daje nadu u konačnu pobjedu života nad smrću.
16.06.2021

Sve što je dobro pripada Bogu i donosi plod

Prispodobe koje Evanđelje danas stavlja pred nas nadahnute su upravo svakodnevnim životom i otkrivaju pažljiv i dubok Isusov pogled, koji promatra stvarnost i kroz male svakodnevne slike odškrinjuje prozore kroz koje se može zaviriti u Božje otajstvo i ljudski život. Isusov je govor lako razumljiv. On dok govori služi se slikama iz stvarnosti, iz svakodnevnog života. Tako nas uči da su čak i svakodnevne stvari, one koje se ponekad čine uvijek jednakima i koje živimo rastreseno ili umorno, ispunjene skrivenom Božjom prisutnošću, to jest imaju neko značenje. I mi, dakle, trebamo imati pažljive oči kako bismo znali „tražiti i naći Boga u svemu“.
13.06.2021

Ustrajati u ljubavi

U ovoj pretposljednjoj katehezi o molitvi govorimo o ustrajnosti u molitvi. To je poziv, štoviše, zapovijed koja nam dolazi iz Svetoga pisma. Duhovno putovanje Ruskog hodočasnika započinje kad nailazi na rečenicu svetog Pavla iz Prve poslanice Solunjanima: „Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte!“ (5, 17-18). Apostolova riječ pogađa tog čovjeka i on se pita kako je moguće bez prestanka se moliti, s obzirom na to da je naš život rascjepkan na mnogo različitih trenutaka, zbog čega nije moguće uvijek sačuvati sabranost. Od toga pitanja započinje njegovo traženje, što će ga dovesti do toga da otkrije ono što se naziva molitvom srca. Ona se sastoji se u tome da se s vjerom ponavlja riječi: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku!“ Jednostavna, ali vrlo lijepa molitva. Molitva koja se malo po malo prilagođava ritmu disanja i proteže se na čitav dan. Zapravo taj dah nikad ne prestaje, ni dok spavamo; a molitva je dah života.
09.06.2021

Euharistija nije nagrada svetima, nego Kruh grešnikâ

Euharistija ozdravlja zato što sjedinjuje s Isusom: daje nam usvojiti njegov način življenja, njegovu sposobnost lomiti se i darivati se braći, na zlo uzvraćati dobrom. Daje nam hrabrost izići iz sebe samih i s ljubavlju se prignuti prema krhkostima drugih. Upravo kao što Bog čini s nama. To je logika euharistije: primamo Isusa koji nas ljubi i ozdravlja naše krhkosti da bismo ljubili druge i pomagali im u njihovim krhkostima. I to tijekom čitavog života. Danas smo u liturgiji časova molili jedan himan: četiri retka koji su sažetak Isusova života. Oni kažu da je Isus svojim rođenjem postao suputnikom u životu. Zatim, na večeri, dao se za hranu. Na križu, nadalje, u svojoj smrti postao je cijenom: platio je za nas. A sada, kraljujući na Nebu, naša je nagrada, On je naša nada koju tražimo, jer mi idemo tražiti ono što je pred nama [usp. Himan Jutarnje Corpus Domini Verbum Supernum Prodiens].
06.06.2021

Isus – uzor i duša svake molitve

Evanđelja nam pokazuju koliko je molitva bila temeljna u Isusovu odnosu s njegovim učenicima. To se već zorno vidi u izboru onih koji će kasnije postati apostoli. Luka njihov izbor stavlja u precizan kontekst molitve i kaže ovako: „Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima“ (6, 12-13). Isus ih izabire nakon noći provedene u molitvi. Čini se da u ovom izboru ne postoji drugi kriterij osim molitve, Isusova dijaloga s Ocem. Sudeći po tome kako su se ti ljudi ponijeli kasnije, čini se da se taj izbor nije pokazao najboljim jer su svi pobjegli, ostavili su ga samog prije Muke; ali upravo to, posebno prisutnost Jude, budućeg izdajnika, dokazuje da su ta imena zapisana u Božjem naumu.
02.06.2021

Otajstvo Trojstva otajstvo je ljubavi i zajedništva

Draga braćo i sestre, dobar vam dan na ovaj blagdan na koji slavimo Boga: otajstvo jednog Boga. A taj Bog je Otac i Sin i Duh Sveti. Tri osobe, ali Bog je jedan! Otac je Bog, Sin je Bog, Duh je Bog. Ali to nisu tri boga, već samo jedan Bog u tri Osobe. To je otajstvo koje nam je objavio Isus Krist: Sveto Trojstvo. Danas ćemo govoriti o proslavi toga otajstva, jer Osobe nisu Božji atributi, to ne. To su stvarne Osobe, različite, drugačije; nisu – kako reče onaj filozof – „emanacije Boga“, to nikako ne! To su Osobe. Ima Otac, kojemu se molim molitvom Očenaš; ima Sin, koji mi je dao otkupljenje, opravdanje; ima Duh Sveti koji prebiva u nama i nastanjuje Crkvu.
30.05.2021

Bog sigurno čuje našu molitvu

Molitva nije čarobni štapić: to je dijalog s Gospodinom. U molitvi, doista, možemo pasti u opasnost da ne budemo mi ti koji će služiti Bogu, nego da očekujemo da on služi nama (usp. br. 2735). Krene onda molitva koja uvijek zahtijeva, koja želi usmjeravati događaje prema našem planu, koja ne priznaje druge planove osim naših vlastitih želja.

Isus je, međutim, bio vrlo mudar kad nam je na usne stavio molitvu Oče naš. To je molitva, kao što znamo, sačinjena od samih prošnji, ali prve koje izgovaramo sve se odnose na Boga. U njima se traži da se ne ostvaruje naš plan, nego njegova volja prema svijetu. Bolje to prepustiti njemu: „Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja“ (Mt 6, 9-10).

A apostol Pavao podsjeća nas da ni sami ne znamo što je prikladno tražiti (usp. Rim 8, 26). Mi molimo za svoje potrebe, stvari koje želimo, „ali je li to prikladnije ili nije?“ Pavao nam kaže: mi ni ne znamo što je pravo moliti. Kad molimo, moramo biti ponizni: to je prvi stav kad se ide moliti.
26.05.2021

Duh nas čini novim stvorenjima

Uskrsli Gospodin im je rekao da ostanu u gradu dok odozgo ne prime dar Duha. I to se očitovalo „šumom“ koji je iznenada došao s neba, kao „kad se digne silan vjetar“ koji je ispunio kuću u kojoj su bili (usp. r. 2). Riječ je, dakle, o stvarnom ali i simboličkom iskustvu.

To iskustvo pokazuje da je Duh Sveti nalik snažnom i slobodnom vjetru, to jest donosi nam snagu i slobodu: vjetar je snažan i slobodan. Ne može se obuzdati, zaustaviti ili izmjeriti; niti se može predvidjeti njegov smjer.

23.05.2021