Izbornik

Riječ Svetog Oca

Poslanica Galaćanima - 11. Kršćanska sloboda, univerzalni fenomen oslobođenja

U pozivu na slobodu otkrivamo pravi smisao inkulturacije evanđelja. A koji je to pravi smisao? Odgovor glasi: biti sposobni naviještati Radosnu vijest Krista Spasitelja poštujući ono što je dobro i istinito u kulturama. To nije nimalo lako! Vrebaju mnoge napasti gdje se želi nametati vlastiti model života kao da bi on bio najrazvijeniji i najpoželjniji. Kolike su samo pogreške učinjene u povijesti evangelizacije kad se htjelo nametati samo jedan kulturni model! Jednolikost kao pravilo života nije kršćanska! Jedinstvo da, ali jednolikost ne! Kadikad se nije prezalo ni od pribjegavanja nasilju u nastojanju da se nametne vlastito gledište. Sjetimo se ratova. Na taj se način Crkvu lišavalo bogatstva mnogih lokalnih izraza koji nose sa sobom kulturnu tradiciju cijelih naroda. Ali to je sušta suprotnost kršćanskoj slobodi! Pada mi na pamet, primjerice, kad se afirmiralo način vršenja apostolata u Kini s ocem Riccijem ili u Indiji s ocem De Nobilijem. … [Bilo je onih koji su govorili]: „Ne, to nije kršćanski!“ Dà, to je kršćanski, to je u kulturi naroda.
13.10.2021

Vjera nije trgovina, nego sebedarje u slobodi i ljubavi

Taj „netko“ zapodijeva razgovor pitanjem: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (r. 17). Zamijetimo glagole koje upotrebljava: morati činiti – da bih imao. To je njegova religioznost: neko „morati“, neko činiti da bih imao; „činim nešto da dobijem ono što mi treba“. Ali to je trgovački odnos s Bogom, neko do ut des. Vjera, međutim, nije hladan i mehanički obred, „moram-činim-dobivam“. To je pitanje slobode i ljubavi. Vjera je pitanje slobode, to je pitanje ljubavi. Evo prvog ispita: što je za mene vjera? Ako je to prvenstveno neko moranje i valuta razmjene, na krivom smo putu, zato što je spasenje dar, a ne dužnost, besplatno je i ne može se kupiti. Prvo što trebamo učiniti jest osloboditi se trgovačke i mehaničke vjere koja insinuira lažnu sliku Boga računovođe, Boga kontrolora, a ne oca. A mnogo puta u životu možemo imati taj „trgovački“ odnos vjere: ja činim ovo da mi Bog da ono.
10.10.2021

Poslanica Galaćanima – 10. Krist nas je oslobodio

Sloboda je blago koje se zbiljski cijeni tek kad ga se izgubi. Mnogi od nas, koji smo naučili živjeti u slobodi, često je doživljavamo više kao stečeno pravo nego kao dar i baštinu koju treba čuvati. Koliko je samo pogrešnih shvaćanja vezano uz temu slobode i koliko je različitih njezinih shvaćanja bilo tijekom stoljeća.

U slučaju Galaćana, Apostol nije mogao podnijeti da su se ti kršćani, nakon što su upoznali i prihvatili Kristovu istinu, dali privući varavim prijedlozima, prelazeći sa slobode u ropstvo: s oslobađajuće Isusove prisutnosti na ropstvo grijeha, legalizma i tako dalje. I danas je legalizam naš problem, problem mnogih kršćana koje se skrivaju u legalizam, u kazuistiku. Zato Pavao poziva kršćane da ostanu postojani u slobodi koju su primili krštenjem i ne dopuste da ih se ponovno upregne u „jaram ropstva“ (Gal 5, 1). On se s pravom diči slobodom. Svjestan je da su se neka „lažna braća“ – tako ih zove – uvukla u zajednicu da „vrebaju – tako piše – slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima“ (Gal 2, 4), vratiti se natrag, a za Pavla je to neprihvatljivo. Propovijedanje koje bi isključilo slobodu u Kristu nikada ne bi bilo evanđeosko: bilo bi možda pelagijansko ili jansenističko ili nešto slično ali nikako evanđeosko. Ne može se nikada vršiti prisilu u ime Isusovo, ne može se nikoga porobljivati u ime Isusa koji nas čini slobodnima. Sloboda je dar koji nam je darovan na krštenju.
06.10.2021

Malenost je odlika Isusova učenika

Prepoznati se u životu malenim polazište je da postanemo velikima. Ako dobro razmislimo, ne rastemo toliko na temelju uspjehâ i stvarî koje imamo, već prije svega u trenucima borbe i krhkosti. Tamo, u potrebi, sazrijevamo; tamo otvaramo svoja srca Bogu, drugima, smislu života. Otvaramo oči za druge. Kad smo maleni otvaramo oči pravom smislu života. Kad se osjećamo malenima pred problemom, križem, bolešću, kad proživljavamo kušnju i samoću, nemojmo se obeshrabriti. Maska površnosti pada i ponovno se javlja naša radikalna krhkost: to je naš zajednički temelj, naše blago, jer kod Boga slabosti nisu prepreke, već mogućnosti. Evo lijepe molitve u tome smislu: „Gospodine, pogledaj moje slabosti…“ i nabrojati ih pred njim. To je dobar stav pred Bogom.
03.10.2021

"Ustani! Postavljam te za svjedoka onoga što si vidio" (usp. Dj 26, 16)

Kad mladi čovjek padne, u stanovitom smislu padne čovječanstvo. Ali također je istina da kad mlada osoba ponovno ustane, kao da cijeli svijet ponovno ustane. Dragi mladi, koliko veliki potencijal leži u vašim rukama! Kakvu samo snagu nosite u svojim srcima!

Zato Bog danas, ponovno, govori svakome od vas: “Ustani!”. Od sveg se srca nadam da će nam ova poruka pomoći da se pripremimo za nova vremena, za novu stranicu u povijesti čovječanstva. Ali bez vas, dragi mladi, nije moguće početi iznova. Da bi ponovno ustao, svijet treba vašu snagu, vaše oduševljenje, vašu strast. U vezi s tim želio bih s vama razmišljati o odlomku iz Djela apostolskih u kojem Isus kaže Pavlu: “Ustani. Postavljam te za svjedoka onoga što si vidio” (usp. Dj 26, 16).
01.10.2021

Poslanica Galaćanima – 9. Život u vjeri

Na našem putu na kojem se trudimo bolje razumjeti učenje svetoga Pavla susrećemo se danas s teškom, ali važnom temom, a to je tema opravdanja. Što je opravdanje? Mi, kao grešnici, postali smo pravedni. Tko nas je opravdao? Taj proces promjene je opravdanje. Mi smo pred Bogom opravdani. Imamo, istina, naših osobnih grijeha, ali u osnovi smo opravdani. To je opravdanje. O toj se temi mnogo raspravljalo kako bi se pronašlo najdosljednije tumačenje Apostolove misli i, kako to često biva, bilo je čak i oprečnih stavova i mišljenja.

U Poslanici Galaćanima, kao i u Poslanici Rimljanima, Pavao insistira na tome da opravdanje dolazi od vjere u Krista. “Ali ja sam pravedan zato što vršim sve zapovijedi!” Dà, ali ne dolazi ti otud opravdanje, ono tome prethodi: netko te opravdao, netko te učinio pravednim pred Bogom. “Dà, ali ja sam grešnik!” Dà opravdan si, ali si grešnik, u bȋti si opravdan. Tko te učinio pravednim? Isus Krist. To je opravdanje.
29.09.2021

Kršćanske zajednice moraju biti mjesta zajedništva, a ne podjele

Isusove riječi, ukratko razotkrivaju napast i daju jednu opomenu. Ta napast je zatvorenost. Učenici bi htjeli spriječiti dobro djelo samo zato što oni koji su to učinili nisu bili dio njihove skupine. Oni misle da imaju „isključiva prava na Isusa“ i da su samo oni ovlašteni raditi za Kraljevstvo Božje. No tako se osjećaju odabranima i smatraju druge strancima, do te mjere da postaju neprijateljski raspoloženi prema njima. Braćo i sestre, svako zatvaranje drži na distanci one koji ne razmišljaju kao mi. To je – znamo – korijen mnogih velikih zala u povijesti: apsolutizma od kojeg su često potekle diktature i mnogih nasilja nad onim tko je drukčiji.
26.09.2021

Apostolsko putovanje u Budimpeštu i Slovačku

To sam vidio u susretu sa svetim Božjim narodom. Što sam vidio? Vjerni narod, koji je pretrpio ateistički progon. Vidio sam to i na licima naše židovske braće i sestara, s kojima smo se spomenuli holokausta. Nema molitve bez sjećanja. Što to znači? To znači da se mi, kad molimo, moramo spomenuti našega života, života našeg naroda, života tolikih naših suputnika u mjestu u kojem živimo, imajući na umu njihovu povijest. Jedan od slovačkih biskupa, već poodmakle dobi, rekao mi je dok se sa mnom pozdravljao: „Bio sam vozač tramvaja da se sakrijem od komunista“. Baš je sjajan taj biskup: u diktaturi, u progonu on je bio vozač tramvaja, zatim je potajno vršio svoje „zanimanje“ biskupa, a da to nitko nije znao. Tako je to u vrijeme progona. Nema molitve bez sjećanja. Molitva, taj spomen vlastitoga života, života vlastitoga naroda, vlastite povijesti: spominjati se i sjećati. To je dobro i pomaže u molitvi.
22.09.2021

Slijediti Isusa znači ići putom služenja

Riječ „služenje“ danas je pomalo izblijedjela, postala je nekako otrcan izraz. Ali u evanđelju ima precizno i konkretno značenje. Služenje nije izraz uljudnosti: to znači činiti poput Isusa, koji, sažimajući u nekoliko riječi čitav svoj život, kaže kako nije došao „da bude služen, nego da služi i život“ (Mk 10, 45). Tako je rekao Gospodin. Dakle, ako želimo slijediti Isusa, moramo ići putom koji je On sam zacrtao, a to je put služenja. Naša vjernost Gospodinu ovisi o našoj raspoloživosti za služenje. A to nas, kao što znamo, skupo stoji jer „miriše na križ“. No, dok rastemo u brizi i raspoloživosti prema drugima, iznutra postajemo sve slobodniji, sve sličniji Isusu. Što više služimo, to više osjećamo Božju prisutnost. Napose kad služimo onima koji nam ne mogu uzvratiti, siromasima, prigrljujući teškoće i potrebe sa suosjećanjem: upravo tada otkrivamo koliko nas same Bog ljubi i prihvaća.
19.09.2021

Križ je most između prošlosti i budućnosti

Obnavljajući svoju zahvalnost građanskim i vjerskim vlastima koje su mi iskazali gostoprimstvo, želio bih reći köszönöm [hvala vam]: hvala tebi, narode Mađarske. Hvalospjev koji je pratio Kongres obraća ti se ovako: „Tisuću godina križ je bio stup tvojega spasenja, neka ti i sada taj Kristov znak bude obećanje bolje budućnosti“. To je ono što vam želim, neka vam križ bude most između prošlosti i budućnosti! Vjerski osjećaj je žila kucavica ove zemlje, toliko vezane za svoje korijene. Ali križ, zasađen u zemlju, osim što nas poziva da se dobro ukorijenimo, podiže i pruža ruke prema svima: poziva nas da svoje korijenje održimo čvrstim, ali bez podizanja bedema; crpiti s izvora, otvarajući se žednima našega vremena. Moja je želja da budete takvi: utemeljeni i otvoreni, ukorijenjeni i puni poštovanja. Isten éltessen! [Najljepše želje!] „Misijski križ“ simbol je ovog Kongresa: neka vas dovede do toga da svojim životom naviještate oslobađajuće Evanđelje bezgranične Božje nježnosti prema svakome. U današnjoj gladi za ljubavlju to je hrana koju čovjek čeka.
12.09.2021