Riječ Svetog Oca
Papin Angelus na svetkovinu Bezgrešnog začeća BDM
Danas, na svetkovinu Bezgrešnog začeća, Evanđelje nam pred oči stavlja prizor navještenja (usp. Lk 1, 26-38). On prikazuje dva Marijina stava koja nam pomažu razumjeti kako je ona čuvala jedinstveni dar koji je primila – srce potpuno slobodno od grijeha. Koja su to dva stava? To su zadivljenost Božjim djelima i vjernost u običnim stvarima.Pogledajmo prvi: divljenje. Anđeo kaže Mariji: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ (r. 28). Evanđelist Luka je zabilježio da se Djevica „smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav“ (r. 29). Iznenađena je, potresena, uznemirena: iznenađena je kad čuje da je se naziva „milosti punom“ – Gospa je ponizna – to jest ispunjenom ljubavlju Božjom. To je plemenit stav: znati se diviti Gospodinovim darovima, nikad ih ne uzimati zdravo za gotovo, cijeniti njihovu vrijednost, radovati se povjerenju i nježnosti koje nose sa sobom. A važno je i svjedočiti tu udivljenost pred drugima, govoreći ponizno o darovima Božjim, o primljenom dobru, a ne samo o svakodnevnim problemima. Biti pozitivniji. Možemo se zapitati: znam li se diviti Božjim djelima? Dogodi li mi se ponekad da osjetim udivljenost njima i podijelim to s nekim? Ili uvijek tražim tužne i ružne stvari.
08.12.2023
Navještaj je u Duhu Svetom
U pobudnici Evangelii gaudium podsjetio sam da „Isus je prvi i najveći blagovjesnik“; da „u svakom obliku evangelizacije na prvom je mjestu uvijek Bog“, koji nas je „htio pozvati da surađujemo s njim i potaknuti nas snagom svoga Duha“ (EG, 12). Eto nam primata Duha Svetoga! Stoga Gospodin uspoređuje dinamizam Kraljevstva Božjega sa „čovjekom koji baca sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako“ (Mk 4, 26-27). Duh je protagonist, On uvijek prethodi misionarima i daje da niču plodovi. Ta svijest nam je na veliku utjehu! Pomaže nam ujedno razjasniti još nešto, što je također od odsudne važnosti, a to je da Crkva u svom apostolskom žaru ne naviješta samu sebe, nego jednu milost, jedan dar, a Duh Sveti je upravo Dar Božji, kako je Isus rekao ženi Samarijanki (usp. Iv 4, 10).06.12.2023
Papin Angelus na Prvu nedjelju došašća
Danas, Prve nedjelje došašća, u kratkom evanđelju koje nam liturgija stavlja pred oči (usp. Mk 13, 33-37), Isus nam tri puta upućuje jednostavan i izravan poticaj: „Bdijte“ (rr. 33, 35, 37) .Tema je dakle budnost. Kako bismo je trebali razumjeti? Ponekad o toj kreposti razmišljamo kao o stavu motiviranom strahom od neminovne kazne, kao da će meteorit pasti s neba i prijeti da će se na nas sručiti ako ga ne izbjegnemo na vrijeme. Ali to zasigurno nije smisao kršćanske budnosti!
Isus to prikazuje prispodobom, govoreći o gospodaru koji će se vratiti i njegovim slugama koji ga iščekuju (usp. r. 34). Sluga je u Bibliji „osoba od gospodareva povjerenja“, s kojim često postoji odnos suradnje i naklonosti. Sjetimo se, na primjer, da je Mojsije nazvan slugom Božjim (usp. Br 12, 7) i da Marija također za sebe kaže: „Evo službenice Gospodnje“ (Lk 1, 38). Budnost slugu se ne sastoji, dakle, u strahu, već u želji, u iščekivanju susreta sa svojim gospodarom koji dolazi. Spremni su za njegov povratak zato što ga vole, jer im je stalo da, kad dođe, nađe gostoljubiv i uredan dom: sretni su što će ga ponovno vidjeti, do te mjere da čekaju njegov povratak kao slavlje za cijelu veliku obitelj kojoj pripadaju.
03.12.2023
Strast za evangelizacijom: vjernikov apostolski žar
U apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium pokušao sam opisati neke od njih (usp. brr. 52-75), ali prije svega sam pozvao na „evangelizaciju koja je kadra rasvijetliti nove načine odnosa s Bogom, drugima i okolinom, i koja pobuđuje temeljne vrijednosti. Nužno je doći tamo gdje se oblikuju nove priče i paradigme, doprijeti s Božjom riječju do najdubljih srži duše gradova“ (br. 74). Drugim riječima, Isusa se može naviještati samo življenjem u kulturi svoga vremena, imajući uvijek u srcu riječi apostola Pavla o sadašnjem vremenu: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa“ (2 Kor 6, 2). Nema svrhe, dakle, suprotstavljati današnjici alternativne vizije iz prošlosti. Nije dovoljno, isto tako, samo ponavljati stečena vjerska uvjerenja koja, koliko god bila istinita, postaju apstraktna kako vrijeme prolazi. Istina ne postaje uvjerljivija zato što netko povisi glas kad je izgovara, nego zato što je posvjedočena životom.Apostolska revnost nikada nije naprosto ponavljanje stečenog stila, nego svjedočanstvo da je Evanđelje živo ovdje za nas danas. Svjesni toga, na naše doba i našu kulturu gledamo, dakle, kao na dar. Oni nama pripadaju i evangelizirati ih ne znači izdaleka ih osuđivati, a ni stajati na balkonu i izvikivati Isusovo ime, nego izići na ulice, ići tamo gdje ljudi žive, posjećivati mjesta gdje ljudi pate i trpe, gdje rade, uče i razmišljaju, nastanjivati raskrižja na kojima ljudi dijele ono što ima smisao za njihove živote. To znači biti, kao Crkva, „kvasac dijaloga, susreta, jedinstva. Uostalom, same naše formulacije vjere plod su dijaloga i susreta različitih kultura, zajednica i instanci. Ne smije nas biti strah dijaloga: štoviše, upravo sučeljavanje i kritika pomažu nam sačuvati teologiju od toga da se ne pretvori u ideologiju” (Govor na V. nacionalnom kongresu Crkve u Italiji, Firenca, 10. studenog 2015.).
29.11.2023
Papin Angelus na svetkovinu Krista Kralja
Prizor koji nam se u tekstu stavlja pred oči jest onaj kraljevske dvorane u kojoj Isus, „Sin Čovječji“ (r. 31), sjedi na prijestolju. Svi su narodi sabrani pred njim, a među njima se ističu „blagoslovljeni“ (r. 34), prijatelji Kralja. Ali tko su oni? Što je to posebno kod ovih prijatelja u očima njihova Gospodina? Prema svjetskim kriterijima, kraljevi prijatelji trebali bi biti oni koji su mu dali bogatstva i moć, koji su mu pomogli osvojiti teritorije, pobjeđivati u bitkama, koji su ga učinili velikim među ostalim vladarima ili, možda, „zvijezdom“ s naslovnica ili na društvenim mrežama, a on bi im trebao reći: „Hvala vam, jer ste me učinili bogatim i slavnim, onim kojem se zavidi ili koji drugima ulijeva strah u kosti“. To je prema mjerilima svijeta.Prema Isusovim pak kriterijima, prijatelji su drugi: oni koji su mu služili u najslabijima. To je zato što je Sin Čovječji potpuno drugačiji Kralj, koji siromahe naziva „braćom“, koji se poistovjećuje s gladnima, žednima, strancima, bolesnima, zatvorenicima, i kaže: „što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (r. 40). On je Kralj osjetljiv na problem gladi, na potrebu za domom, bolest i tamnicu (usp. rr. 35-36): sve su to stvarnosti koje su nažalost uvijek vrlo aktualne. Naše ulice vrve gladnima, beskućnicima, često slabo odjevenima: susrećemo ih svaki dan. Pa i što se tiče bolesti i zatvora, svi znamo što znači biti bolestan, činiti pogreške i snositi za njih posljedice.
26.11.2023
Evanđelje je za sve, a ne samo za izabrane
Nakon što smo prošli put vidjeli da je kršćanski navještaj radost, danas ćemo se zadržati na drugom vidu: on je za sve, kršćanski navještaj je radost za sve. Kad se istinski susretnemo s Gospodinom Isusom, udivljenost tim susretom prožme naše živote i traži da se prenosi dalje drugima. To je ono što On želi: da njegovo Evanđelje bude za sve. U njemu je, naime, jedna „humanizirajuća snaga“, ispunjenje života koji je određen za svakog muškarca i svaku ženu, jer Krist se za sve rodio, umro i uskrsnuo. Za sve: nitko nije isključen iz toga.U Evangelii gaudium čitamo: „Svi imaju pravo primiti evanđelje. Kršćani imaju zadaću naviještati ga ne isključujući nikoga, ne kao oni koji nameću novu obvezu, nego kao oni koji dijele jednu radost, ukazuju na obzor ljepote i koji pozivaju druge na bogatu gozbu. Crkva ne raste kroz prozelitizam, već ‘privlačnošću’“ (br. 14). Braćo, sestre, postanimo svjesni toga da smo u službi sveopće određenosti Evanđelja, ono je za sve; i ističimo se svojom sposobnošću da iziđemo izvan sebe samih – navještaj, da bi bio pravi navještaj, mora izići iz ljušture vlastitog egoizma – i sposobnošću da nadiđemo svaku granicu. Kršćani se sastaju na prostoru ispred crkve više nego u sakristiji, te obilaze „trgove gradske i ulice“ (Lk 14, 21).
22.11.2023
Papina poruka za Svjetski dan mladih 2023.
Ponekad izađete navečer van s prijateljima i, ako je mrak, uzmete svoje pametne telefone i upalite svjetiljku da svijetli. Na velikim koncertima tisuće vas pomiču te moderne svjetiljke u ritmu glazbe, stvarajući sugestivno ozračje. Noću nam svjetlost pomaže vidjeti stvari na nov način, a čak se i u tami vide obrisi dimenzija ljepote. Tako je i sa svjetlom nade koje je Krist. Po njemu, po njegovu uskrsnuću, naši su životi obasjani svjetlom. S njim sve vidimo u novom svjetlu.Priča se da, kad bi ljudi pristupali svetom Ivanu Pavlu II. kako bi mu govorili o nekom problemu, prvo što bi ih pitao bilo je: »Kako to izgleda u svjetlu vjere?« Pogled obasjan nadom čini i to da stvari izgledaju u drugačijem svjetlu. Stoga vas pozivam da usvojite to gledište u svom svakodnevnom životu. Kršćanin prodahnut Božjom nadom ispunjen je drugom radošću, radošću koja dolazi iznutra. Izazova i teškoća ima i uvijek će ih biti, ali ako nas resi nada “puna vjere”, hvatamo se u koštac s njima svjesni da oni nemaju posljednju riječ, a mi sami postajemo mala baklja nade za druge.
21.11.2023
Papa: Ili naviještamo Isusa radosno ili ga ne naviještamo
Eto zašto nesretan kršćanin, tužan kršćanin, nezadovoljan kršćanin ili, još gore, ogorčen i mrzovoljan kršćanin nije vjerodostojan. Takav će govoriti o Isusu ali mu nitko neće vjerovati! Jednom mi je prilikom neka osoba, govoreći o tim kršćanima, rekla: „To su kršćani tupog izraza lica!“, to jest ne izražavaju ništa, takvi su, a radost je bitna. Bitno je budno paziti na svoje osjećaje. U evangelizaciji je na djelu besplatnost, zato što proizlazi iz punine, a ne iz pritiska. A kad se provodi evangelizaciju – želi se to činiti ali se u tome ne uspijeva – na temelju ideologija, to nije evangelizacija, to nije evanđelje. Evanđelje nije ideologija: Evanđelje je navještaj, navještaj radosti. Sve ideologije su hladne. Evanđelje ima toplinu radosti. Ideologije se ne znaju smijati, Evanđelje je pak osmijeh, izmamljuje ti osmijeh na lice zato što ti Radosnom viješću dotiče dušu.15.11.2023
Papin Angelus u nedjelju 12. studenoga
Ako pogledamo sebe vidjet ćemo da i nama u našemu životu prijeti ista opasnost: danas se mnogo pažnje pridaje vanjštini, važno je dobro se brinuti oko svog izgleda i ostaviti dobar dojam na druge. Ali Isus kaže da je životna mudrost negdje drugdje: u brizi oko onoga što se ne vidi, ali je važnije, a to je posvećivati brigu svome srcu. Briga oko unutarnjeg života. To znači znati stati i slušati svoje srce kako bismo bdjeli na svojim mislima i osjećajima. Koliko puta ne znamo što se dogodilo u našem srcu toga dana. Što se događa u srcu svakog od nas? Mudrost znači ostaviti prostora za tišinu, kako bismo znali slušati sebe i druge. To znači znati odreći se malo vremena provedenog pred zaslonom telefona i gledati svjetlo u očima drugih ljudi, u svom srcu, u Božjem pogledu na nas. To znači ne dati se zarobiti aktivizmom, nego posvetiti vrijeme Gospodinu, slušanju njegove riječi.12.11.2023
Madeleine Delbrêl. Radost vjere među nevjernicima
Među mnogim svjedocima strasti prema naviještanju evanđelja, tim oduševljenim vjerovjesnicima, danas predstavljam lik Francuskinje iz dvadesetog stoljeća, časne službenice Božje Madeleine Delbrêl. Rođena 1904. i umrla 1964., bila je socijalna radnica, spisateljica i mističarka te je više od trideset godina živjela u siromašnoj i radničkoj periferiji Pariza. Očarana susretom s Gospodinom, napisala je: „Jednom kad smo upoznali Božju riječ, nemamo je pravo ne primiti; jednom primljenu, nemamo pravo ne dopustiti da se uosobi u nama; jednom uosobljenu u nama nemamo je pravo zadržati za sebe: od tog trenutka pripadamo onima koji je čekaju“ (La santità della gente comune [Svetost običnih ljudi], Milano, 2020., 71). Baš je lijepo to što je napisala…08.11.2023
Biblija online