Aktualnosti

Draga braćo i sestre!

1. Drago mi je da današnju nedjeljnu središnju misu slavim u zajedništvu s vama u Župi sv. Jelene Križarice u Zaboku. Rado sam se odazvao pozivu vašega župnika vlč. Branka Riseka i obitelji Vjekoslava i Marije Jozić da ovo svečano euharistijsko slavlje bude obogaćeno posebnom radošću. U radosti zajedništva roditelja, kumova, brojne rodbine i župne zajednice slavimo danas krštenje malenoga Benjamina, petoga djeteta u obitelji Jozić u kojoj već odrastaju četiri djevojčice: Judita, Janja, Mirjam i Rebeka.

Benjaminovo ime vraća nas u biblijsku povijest, u obitelj patrijarha Jakova. Benjamin je bio njegov najmlađi sin, a ime mu znači »sin desnice«. U biblijskome govoru desnica označuje snagu, zaštitu i blizinu. Neka i naš Benjamin raste pod zaštitom Božje ruke, okružen ljubavlju svojih roditelja i sestara te rodbine i župne zajednice.
 
2. Današnja nas Božja riječ poziva da razmišljamo o dvama velikim Božjim darovima: daru života i daru vjere. Ti su darovi duboko povezani. U njima otkrivamo veličinu Božje ljubavi, dostojanstvo čovjeka i ljepotu kršćanskoga zajedništva.

Život svakoga čovjeka započinje kao dar. Nitko od nas nije sam sebi dao život. Primili smo ga po svojim roditeljima, ali njegov je konačni izvor u Bogu, Stvoritelju svega života. Roditelji su prvi suradnici Božje stvarateljske ljubavi. Prihvaćajući djecu i pružajući joj odgoj, oni sudjeluju u Božjemu djelu stvaranja i preuzimaju odgovornost za život koji im je povjeren.

No, Bog ne daruje čovjeku samo zemaljski život. On ga poziva na nešto veće: na zajedništvo sa sobom, na sudjelovanje u vlastitome božanskom životu. O tome govori današnje prvo čitanje iz Knjige proroka Ezekiela: »Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!« (Ez 36, 26). Bog ne želi samo izvana promijeniti čovjekove životne okolnosti. On želi obnoviti čovjeka u njegovoj biti, preobraziti njegovo srce i osposobiti ga da živi u zajedništvu s njime.

To se obećanje na poseban način ostvaruje u sakramentu krštenja. Za koji trenutak Benjamin će biti kršten vodom i Duhom Svetim. Postat će dijete Božje, bit će pridružen Kristu i njegovoj Crkvi. Kada danas nad Benjaminom budu izgovorene riječi: »Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga«, dogodit će se veliko otajstvo Božje milosti. U krštenju ulazimo u samo središte naše vjere: do otajstva Presvetoga Trojstva.

Bog Otac izvor je svakoga života. Iz ljubavi nas je stvorio i pozvao u postojanje. Bog Sin, Isus Krist, svojim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem otkupio nas je i otvorio nam put u zajedništvo s Ocem. Bog Duh Sveti, koji nam se daruje u krštenju, posvećuje nas, obnavlja naše srce i uvodi nas u novi život djece Božje. Krštenje, dakle, nije samo blagoslov djetetova života, nije tek njegovo primanje u zajednicu vjernika. Krštenje je istinsko novo rođenje, po kojemu čovjek postaje dionikom života Presvetoga Trojstva. Benjamin je rođenjem primio dar ljudskoga života, a krštenjem prima dar novoga života u Kristu.
 
3. Braćo i sestre, u drugome misnom čitanju apostol Petar poziva kršćane da pristupe Kristu, živomu kamenu, te da se i sami kao živo kamenje ugrađuju u duhovni dom. Krist je temelj Crkve, a svaki krštenik postaje živi član toga duhovnoga zdanja. Zato je posebno znakovito što danas slavimo krštenje tijekom nedjeljne euharistije, okupljeni kao župna zajednica. Krštenje nije samo privatni događaj jedne obitelji, rodbine, nego događaj čitave Crkve. Danas ova župna zajednica prima novoga člana. Benjamin postaje dio Božjega naroda koji se okuplja oko Krista, sluša njegovu riječ, slavi euharistiju i svjedoči njegovu ljubav. To je ujedno radost i odgovornost svih nas. Župna zajednica pozvana je pratiti novokrštenika i njegovu obitelj molitvom, primjerom kršćanskoga života i djelima ljubavi.

U toj povezanosti obitelji i župe već imamo lijepo svjedočanstvo Benjaminovih roditelja Marije i Vjekoslava. Oni svojim sudjelovanjem u pastoralnom životu župne zajednice, posebno animiranjem liturgijskoga pjevanja i drugim oblicima župnoga života pokazuju da vjera nije samo osobno uvjerenje, nego i radosno sudjelovanje u životu Crkve. Liturgijsko pjevanje nije samo ukras bogoslužja, nego izraz vjere Crkve koja moli i slavi Boga.

Dragi roditelji, vaša je obitelj obogaćena petim djetetom. Svako je dijete neponovljiv dar Božje ljubavi. Benjaminovim rođenjem nije vaša Obitelj postala samo brojnija, nego se otvorio i novi prostor ljubavi. Naime, u obitelji se rođenjem svakog novog djeteta ljubav ne dijeli kao što se dijeli velika cjelina na manje dijelove, nego se sa svakim novim djetetom ljubav umnaža i povećava.

Crkva naziva kršćansku obitelj kućnom Crkvom. U njoj se život prima, čuva i razvija, ali se također prima, njeguje i prenosi dar vjere. U obitelji s petero djece puno je radosti, ali i zahtjeva, odricanja i svakodnevnoga darivanja. Upravo se ondje uči ono što je bitno za kršćanski život: strpljivost, međusobno poštovanje, praštanje, zahvalnost i ljubav.

Za rast obitelji u vjeri osobito je važna zajednička obiteljska molitva. Molitva nije samo pobožna navika koju roditelji prenose djeci. Ona je živi odnos s Bogom, susret s Ocem po Sinu u Duhu Svetome. Djeca najprije upoznaju Boga preko svojih roditelja. Prije nego što mogu razumjeti velike istine vjere, ona vide kako se otac i majka mole, zahvaljuju Bogu i obraćaju mu se u trenutcima radosti i teškoća. Zato je dragocjeno kada u obitelji postoji vrijeme za molitvu: zajednički Očenaš, večernja zahvala ili roditeljski blagoslov djece znakom križa. Obiteljska molitva nalazi svoju puninu u nedjeljnoj euharistiji, u kojoj se obitelj s čitavom Crkvom okuplja oko Kristova stola. Obitelj koja zajedno moli uči zajedno zahvaljivati, zajedno se nadati i zajedno nositi životne teškoće.

Draga djeco obitelji Jozić: Judita, Janja, Mirjam i Rebeka, vi ste rođenjem vašega brata Benjamina dobili novu priliku za rast u ljubavi. Moći ćete pomagati roditeljima u brizi za maloga brata, a s vremenom zajedno s njime učiti moliti i otkrivati ljepotu pripadnosti jednoj obitelji, zajedničkoj rodbini i Katoličkoj crkvi.

Ovdje želim posebno spomenuti i povezanost Benjaminove šire obitelji. Njihova redovita okupljanja, uzajamna povezanost, blizina i potpora stvaraju ozračje u kojemu djeca upoznaju više naraštaja, uče poštovati starije i otkrivaju ljepotu obiteljskoga zajedništva. A u Benjaminovoj široj obitelji prisutna su i posebna svjedočanstva vjere: dva svećenika: mons. Antun Sente i pater Boris Jozić i tri sestre redovnice: S. Tihomira, S. Slavka i S. Dominika. Njihova zvanja govore o ljepoti života darovanoga Bogu i služenju ljudima. A u ovom se slavlju s nama raduju i naša draga pokojna braća i sestre.

Posebnu zadaću danas primaju Benjaminovi kumovi: Jurica i Katarina Darapi. Oni kao roditelji četvero djece, dobro poznaju radost i odgovornost kršćanskoga roditeljstva. I zato još snažnije mogu razumjeti koliko je za svako dijete važno da bude okruženo ljudima koji ga vole, hrabre i usmjeravaju prema dobru. Njihovo je kumstvo poziv na trajnu duhovnu povezanost s Benjaminom, na molitvu, blizinu i svjedočanstvo vjere. Sve nam to pokazuje da vjera nije samo baština koju primamo, nego dar koji smo pozvani živjeti i prenositi novim naraštajima.
 
4. U današnjem evanđelju Isus odgovara na pitanje o najvećoj zapovijedi: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim« (Mt 22, 37). A zatim dodaje: »Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga« (Mt 22, 39). U tim dvjema zapovijedima sadržana je srž kršćanskoga života. Ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku ne mogu se razdvojiti. Molitva nas povezuje s Bogom, a djelotvorna ljubav pokazuje koliko taj odnos preobražava naše srce.

Ovdje bih želio spomenuti i jedno lijepo svjedočanstvo iz Benjaminove obitelji. Njegov djed gosp. Josip Sente veoma je zauzet u župnome Caritasu. To je dragocjen primjer kako se vjera pretvara u konkretna djela ljubavi i solidarnosti. Caritas nije samo neizostavna zadaća Crkve. Djelotvorna ljubav pripada samoj naravi Crkve i njezinom poslanju u svijetu.

Sve nas to vraća današnjemu evanđelju. Ljubav prema Bogu koju slavimo u bogoslužju, napose dioništvom u Euharistiji, treba postati ljubav prema čovjeku što ga susrećemo u svakodnevnome životu. Nema suprotnosti između molitve i djelovanja, između bogoslužja i služenja bližnjemu. Naprotiv, jedno drugo nadahnjuje i upotpunjuje. Takvo je svjedočanstvo osobito vrijedno za djecu. Jer vjera se ne prenosi samo riječima i poukom nego i primjerom života.

Dragi roditelji, vi svojoj djeci želite zdravlje, obrazovanje, sigurnost i sreću. Sve su to velika dobra. Ali najveće bogatstvo koje im možete prenijeti jest vjera koja se očituje u ljubavi. Naučiti dijete da ljubi Boga i poštuje čovjeka, da zna zahvaliti, oprostiti i biti nesebičan - to znači pomoći mu da otkrije pravi smisao svoga života.
 
5. Draga braćo i sestre! Današnje nam slavlje otkriva duboko jedinstvo triju stvarnosti: života, vjere i ljubavi. Život je dar Boga Stvoritelja. Vjera nam otvara srce da prihvatimo njegovo spasenje. A ljubav je najljepši plod života obnovljenoga Božjom milošću. U krštenju se sve to susreće u otajstvu Presvetoga Trojstva. Otac nas prima kao svoju djecu, Sin nas pridružuje svojemu vazmenom otajstvu, a Duh Sveti u nama započinje djelo posvećenja.

Danas zahvaljujemo Bogu za malenoga Benjamina, njegove roditelje, četiri sestre, kumove i njegovu obitelj. Zahvaljujemo za obitelji koje odgovorno prihvaćaju život i spremno odgajaju djecu, za one koje njeguju obiteljsku molitvu, za one koji se zauzeto uključuju u život župne zajednice, za svećenička i redovnička zvanja te za sve koji nesebično služe potrebitima.

Neka Benjamin raste u obitelji u kojoj se život prihvaća s ljubavlju, vjera njeguje molitvom, a ljubav potvrđuje djelima. Neka po svojim roditeljima upoznaje dobrotu nebeskoga Oca, po obiteljskome zajedništvu blizinu Isusa Krista, a po molitvi i kršćanskome odgoju otkriva djelovanje Duha Svetoga. Neka mu na tome putu, uz roditelje, sestre, kumove i širu obitelj, bude trajna potpora i ova župna zajednica, koja ga danas s radošću prima među svoje članove.

I neka ovo krštenje bude prigoda da svi mi obnovimo zahvalnost za vlastito krštenje i ponovno se otvorimo Božjemu obećanju: »Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!« (Ez 36, 26). Jer najveći dar što ga možemo ostaviti novim naraštajima nije samo život koji smo im prenijeli, nego i vjera koja tom životu daje puninu i otvara ga Božjoj vječnosti.

Neka u tome daru rastu Benjamin, njegove sestre, djeca župe Zabok i sva djeca naše domovine Hrvatske. Amen.