Aktualnosti

Svečanim misnim slavljem koje je u utorak 15. rujna 2026. na spomendan BDM Žalosne predvodio preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela Zagrebačke nadbiskupije, proslavljena je 52. obljetnica posvete crkve svetog Josipa na Dubovcu. Koncelebrirali su mons. Antun Sente, rektor bazilike i mons. Marinko Mlakić, župnik u Pirovcu. Pjevanje su animirali članovi župnog zbora "Sveti Josip" pod ravanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića.

Na početku misnog slavlja preč. Pavlaković podsjetio je da je upravo 15. rujna 1974. godine tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper posvetio crkvu svetome Josipu. Crkva je 15. travnja 1987. proglašena Nacionalnim svetištem svetoga Josipa. Dekretom od 9. studenoga 2025. proglašena je papinskom manjom bazilikom, a svečana proslava toga proglašenja održana je 14. travnja 2026. godine.

Govoreći o značenju posvete crkve, preč. Pavlaković u homiliji je naglasio kako nije riječ samo o blagoslovu zidova, nego o trajnom odvajanju jednoga prostora za Boga i za čovjeka koji Boga traži. "Ovo postaje dom. Mjesto na kojemu se krsti dijete. Mjesto prve svete pričesti. Mjesto na kojem se mladenci primaju za ruke. Mjesto na kojemu čovjek klekne kada više ne zna kamo sa sobom. Mjesto na kojemu plačemo za svojim pokojnicima. Mjesto na kojemu zahvaljujemo kada je dobro i mjesto na koje se vraćamo kada dugo nismo bili tu", poručio je propovjednik.

Posebno je pozdravio one koji možda dugo nisu bili na svetoj misi, istaknuvši kako crkva postoji upravo zato da čovjek ima mjesto na koje se može vratiti. "Možda je jedna od najljepših osobina Boga upravo ta: Bog se ne umara čekati čovjeka", kazao je.

Osvrćući se na spomendan Gospe Žalosne, istaknuo je kako Marija ne pokazuje vjeru koja znači da u životu neće biti križa, nego vjeru koja zna ostati uz Boga i onda kada je teško. "Ostati uz svoju obitelj kada nije idealna. Ostati uz čovjeka kada mu je teško. Ostati čovjek kada nas život pritisne. Ljubav se često mjeri upravo time: jesi li ostao kada je bilo teško?" upitao je preč. Pavlaković.

Iako se sveti Josip ne spominje u evanđeoskom prizoru pod križem, propovjednik je naglasio da cijela scena odražava ono što je Josip činio tijekom svojega života - čuvao ljude koji su mu bili povjereni. Čuvao je Mariju, Isusa i njihov dom, a Isus s križa nastavlja tu istu logiku povjeravajući Majku učeniku i učenika Majci.

"To je Crkva. Crkva nije prvenstveno građevina. Crkva je trenutak kada Bog kaže čovjeku: 'Ovaj pokraj tebe nije stranac. Povjeravam ti ga.' Zato obljetnica posvete crkve nije rođendan zidova. To je pitanje nama: jesmo li mi nakon 52 godine postali više Crkva? Jesmo li više jedni drugima svoji?" istaknuo je. Dodao je kako zajednica može imati prekrasnu baziliku, zvona, oltar, mozaike, orgulje, brojna umjetnička ostvarenja i pune klupe, ali ako ljudi jedni pokraj drugih prolaze kao stranci, onda je nešto promašeno.

Govoreći kao osoba koja je podrijetlom iz toga kraja, preč. Pavlaković podsjetio je na važnost čuvanja vlastitih korijena. "Dok smo mladi, želimo otići što dalje, a onda prođu godine i počnemo otkrivati koliko nam znače mjesta s kojih smo krenuli: ulica, kuća, igralište, susjed, škola, crkva, ljudi kojih više nema ili neka stara fotografija. Tada shvatimo: korijeni nisu ono što nas drži na mjestu. Korijeni su ono što nam omogućuje da stojimo", kazao je.

Podsjetio je i na riječi graditelja crkve, pokojnog mons. Marijana Radanovića: "Bog ne posvećuje kamen radi kamena. Bog posvećuje prostor da bi u njemu posvećivao čovjeka."

Zaključujući homiliju, istaknuo je: "Ako nakon ove svete mise budemo barem malo više jedni drugima svoji, onda ova 52. obljetnica neće biti samo sjećanje na ono što je kardinal Šeper učinio 1974. godine. Bit će to dan kada smo ponovno shvatili zašto je ova crkva ovdje: da imamo gdje doći Bogu i da, kada od Boga krenemo kući, jedni drugima više ne budemo stranci."

Na kraju mise okupljenima se obratio rektor bazilike mons. Antun Sente. Prisjetio se svojega dolaska na Dubovac 1. rujna 2014. i zahvalio župljanima na suradnji u proteklih 12 godina. Zahvalio je preč. Pavlakoviću na predvođenju misnog slavlja i upućenim riječima te pozvao okupljene župljane i hodočasnike da druženje nastave oko obiteljskog stola.

Nacionalno svetište svetog Josipa
Foto: Josip Vuković