Riječ Svetog Oca

Isus nas uči ljubiti ne riječima, nego djelima

U Evanđelju ove nedjelju (Iv 15, 9-17) Isus, nakon što je sebe usporedio s lozom, a nas s trsovima, objašnjava koji je to plod što ga donose oni koji ostaju sjedinjeni s njim: taj plod je ljubav. Ponovno upotrebljava ključni glagol, a to je ostati. Poziva nas da ostanemo u njegovoj ljubavi da njegova radost bude u nama i da naša radost bude potpuna (rr. 9-11). Ostati u Isusovoj ljubavi.
 
Zapitajmo se: koja je to ljubav u kojoj nam Isus govori da ostanemo da bismo imali njegovu radost? Koja je to ljubav? To je ljubav koja ima svoj izvor u Ocu, jer „Bog je ljubav“ (1 Iv 4, 8). Ta Božja, Očeva ljubav poput neke rijeke se ulijeva u Sina Isusa i po njemu dopire do nas, njegovih stvorenja. On, naime, kaže: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas“ (Iv 15, 9). Ljubav koju nam daje Isus ista je ona kojom Otac ljubi njega: čista, bezuvjetna ljubav, besplatna ljubav. Ne možete je se kupiti, besplatna je. Dajući je nama, Isus se – tom ljubavlju – prema nama ophodi kao prema prijateljima dajući nam upoznati Oca, te nas uključuje u samo njegovo poslanje za život svijeta.
9.5.2021.

Kontemplativna molitva

Kontemplativna dimenzija ljudskog bića – što još uvijek nije kontemplativna molitva – je pomalo kao „sol“ života: daje okus našim danima, čini ih boljima. Može se kontemplirati promatrajući sunce koje izlazi u zoru, ili stabla koja se u proljeće zaogrnu zelenilom; može se kontemplirati slušajući neku glazbu ili ptičji pjev, čitajući neku knjigu, pred nekim umjetničkim djelom ili onim remek-djelom koje predstavlja ljudsko lice… Carlo Maria Martini, koji je poslan za biskupa u Milano, naslovio je svoje prvo pastoralno pismo „Kontemplativna dimenzija života“: naime, onaj tko živi u velikome gradu, gdje je sve – možemo reći – tako umjetno, gdje je sve funkcionalno, u opasnosti je da izgubi sposobnost kontemplacije. Kontempliranje nije prije svega način na koji se nešto čini, nego je način postojanja: biti kontemplativan.
5.5.2021.

Ne možemo biti dobri kršćani ako ne ostanemo u Isusu

U Evanđelju ove Pete vazmene nedjelje (Iv 15, 1-8) Gospodin samoga sebe predstavlja kao pravi trs, a za nas kaže da smo loze koje ne mogu živjeti ako ne ostanu sjedinjene s Njim. Kaže ovako: „Ja sam trs, vi loze“ (r. 5). Nema trsa bez loze, i obratno. Loze nisu samodostatne, nego potpuno ovise o trsu koji je izvor njihova postojanja.

Isus inzistira na glagolu „ostati“. Ponavlja ga čak sedam puta u današnjem odlomku iz Evanđelja. Prije no što će s ovoga svijet poći k Ocu, Isus želi uvjeriti svoje učenike da mogu i dalje biti sjedinjeni s njim. Kaže: „Ostanite u meni i ja u vama“ (r. 4). To „ostati“ nije neki pasivni ostati, kao „uspavati“ se u Gospodinu, dopuštajući da nas život uljuljka. Ne radi se o tome. Ostajanje u njemu, ostajanje u Isus koje nam On predlaže je aktivno i ujedno uzajamno. Zašto? Zato što loze bez trsa ne mogu ništa, treba im linfa da rastu i donose plod; ali i trs treba loze, jer plodovi ne niču na deblu stabla. To je uzajamna potreba, to je uzajamno ostajanje kako bismo dali ploda. Mi ostajemo u Isusu i Isus ostaje u nama.
2.5.2021.

Razmatranje

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas ćemo govoriti o onoj vrsti molitve koju predstavlja razmatranje (meditacija). Za kršćanina „razmatrati“ znači tražiti jednu sintezu: to znači stati pred veliku stranicu objave i pokušati je učiniti svojom i prihvatiti je u punini. Kršćanin, nakon što primi Božju riječ, ne drži je zatvorenom u sebi, jer se ta Riječ mora susresti s „drugom knjigom“ koju se u Katekizmu naziva „knjigom života“ (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2706). To je ono što pokušavamo učiniti svaki put kad razmatramo nad Božjom riječju.
28.4.2021.

Isus brani, poznaje i ljubi svoje ovce

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Na ovu Četvrtu vazmenu nedjelju, zvanju Nedjelju Dobrog Pastira, Evanđelje (Iv 10, 11-18) predstavlja Isusa kao pravoga pastira koji brani, poznaje i ljubi svoje ovce.
 
Njemu, Dobrome Pastiru, stoji nasuprot „najamnik“ koji ne mari za ovce, jer nisu njegove. Radi taj posao samo za plaću i ne brine se da ih brani: kad dođe vuk, bježi i ostavlja ih (usp. rr. 12-13). Isus je, naprotiv, pravi pastir, on nas brani i spašava u mnogim teškim, opasnim situacijama svjetlom svoje riječi i snagom svoje prisutnosti koju možemo iskusiti uvijek i, ako želimo slušati, svakog dana.
26.4.2021.

Usmena molitva

Draga braćo i sestre, dobar dan!
 
Molitva je razgovor s Bogom i svako stvorenje, u stanovitom smislu, „razgovara“ s Bogom. Kod čovjeka molitva postaje riječ, zaziv, pjesma, poezija… Božja se riječ utjelovila i u tijelu svakoga čovjeka riječ se vraća Bogu u molitvi.
 
Riječi su naših ruku djelo, ali one su također naše majke i u određenoj nas mjeri oblikuju. Riječi pojedine molitve pomažu nam sigurno proći kroz opasnost doline smrti, usmjeravaju nas prema poljanama zelenim i vrucima tihanim, kao što nas uči moliti jedan psalam (usp. Ps 23). Riječi se rađaju iz osjećajâ, ali postoji također obrnuti put: onaj kojim riječi oblikuju osjećaje. Biblija uči čovjeka da treba sve iznositi van na svjetlo te riječi, da se ništa od onoga što je ljudsko ne treba isključivati, cenzurirati. Posebno je opasna bol ako se zatomljuje, ako joj ne damo izići iz nas van… Bol zatvorena u nama, koju se ne izražava ili daje oduška, može otrovati dušu; smrtonosna je.
21.4.2021.

Ne postoji kršćanstvo „na daljinu“

Tu je, zatim, još jedan detalj: bili su začuđeni, u čudu; začuđeni jer te susret s Bogom uvijek vodi do čuđenja: to je nešto više od oduševljenja, više od radosti, to je drugačije iskustvo. I oni su bili radosni, ali to je ona radost koja ih je navodila na pomisao: ne, ovo ne može biti istina! To je čuđenje nad Božjom prisutnošću. Ne zaboravimo to duševno stanje, koje je bilo zaista lijepo.

Ovaj tekst iz Evanđelja karakteriziraju tri vrlo konkretna glagola koja odražavaju u stanovitom smislu naš osobni i zajednički život: gledati, doticati i jesti. To su tri čina koja mogu dati radost istinskog susreta sa živim Isusom.
18.4.2021.

Crkva – učiteljica molitve

Crkva je velika škola molitve. Mnogi su od nas učili sricati prve molitve na koljenima roditeljâ ili baka i djedova. Možda čuvamo uspomene na majku i oca koji su nas učili moliti molitve prije odlaska na spavanje.

Ti trenuci sabranosti često su oni u kojima roditelji slušaju od djece neku intimnu ispovijest i mogu im dati savjet nadahnut evanđeljem. Zatim, kako rastu, dolaze drugi susreti s drugim svjedocima i učiteljima molitve (usp. Katekizam Katoličke Crkve, 2686-2687).
14.4.2021.

Papin nagovor prije molitve Kraljice neba

Prije no što zaključim ovo slavlje, želio bih zahvaliti svima koji su surađivali na njegovo pripremi i emitiranju uživo. I pozdravljam sve koji su povezani putem medija.

Poseban pozdrav upućujem vama prisutnim ovdje u crkvi Santo Spirito in Sassia, koja je Svetište Božjeg milosrđa: redovite vjernike, medicinske sestre, zatvorenike, osobe s invaliditetom, izbjeglice i migrante, Bolničke sestre Božjeg milosrđa, volonteri Civilne zaštite.
11.4.2021.

Moliti u zajedništvu sa svetima

Govorit ću danas o vezi između molitve i općinstva svetih. Naime, kad molimo to nikada ne činimo sami: čak i ako na to ni ne mislimo, uronjeni smo u veličanstvenu rijeku molitvenih zazivâ koja nam prethodi i nastavlja se nakon nas.
 
U molitvama koje nalazimo u Bibliji, a čiji odjek često nalazimo u liturgiji, susreće se trag drevnih priča, nevjerojatnih izbavljenja, deportacijâ i tužnih progonstava, dirljivih povrataka, hvalâ poteklih s čovjekovih usana pred čudima stvorenoga svijeta… I tako se ti glasovi prenose s koljena na koljeno, u stalnom ispreplitanju osobnog iskustva i iskustva naroda i ljudskog roda kojem pripadamo. Nitko se ne može odvojiti od vlastite povijesti, od povijesti vlastitog naroda, to nasljeđe uvijek nosimo u navikama i običajima, pa i u molitvi.
7.4.2021.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr