Riječ Svetog Oca

Isus nas poziva usvojiti logiku malenosti i dara

Sve velike istaknute ličnosti iz Biblije – od Abrahama do Marije pa sve do dječaka iz današnjeg Evanđelja – pokazuju tu logiku malenosti i dara. Logika dara je uvelike različita od naše. Mi nastojimo gomilati i povećavati ono što imamo; Isus, međutim, traži da dijelimo, da umanjujemo. Mi volimo dodavati, sviđaju nam se zbrajanja; Isusu se sviđaju oduzimanja, oduzeti nešto od sebe i to dati drugima. Mi volimo zgrtati za sebe; Isus cijeni kad dijelimo s drugima, kad nešto zajedno dijelimo. Zanimljivo je da se u izvješćima o umnažanju kruhova koje nalazimo u evanđeljima nikada ne javlja glagol „umnažati“. Štoviše, glagoli koji se koriste su suprotnog predznaka: „razlomiti“, „davati“, „dijeliti“ (usp. r. 11; Mt 14, 19; Mk 6, 41; Lk 9, 16). Ali se ne koristi glagol „umnažati“. Pravo čudo, kaže Isus, nije umnažanje koje rađa hvastanjem i moći, nego dijeljenje, dijeliti zajedno s drugima, koje povećava ljubav i omogućuje Bogu činiti čuda. Pokušajmo više dijeliti s drugima, pokušajmo taj put kojemu nas Isus uči.
25.7.2021.

Treba nam ekologija srca

Suosjećanje se rađa u kontemplaciji. Ako se naučimo istinski odmarati, postajemo sposobni za istinsko suosjećanje; ako gajimo kontemplativni pogled, nastavit ćemo svoje aktivnosti bez grabežljivog stava onih koji žele sve posjedovati i konzumirati; ako ostanemo u kontaktu s Gospodinom i ne umrtvimo najdublji dio sebe, stvari koje ćemo činiti neće imati moć oduzeti nam dah i proždrijeti nas.

Treba nam – poslušajte ovo! – treba nam „ekologija srca“ koja se sastoji od odmora, kontemplacije i suosjećanja. Iskoristimo ljetno vrijeme za to!
18.7.2021.

“Ja sam s tobom u sve dane”

Gospodinu su poznate sve patnje kroz koje smo prošli u tome vremenu. On je blizu svima koji doživljavaju bolno iskustvo onih koji su napušteni; nije ravnodušan na našu samoću koju je pandemije učinila još težom. Predaja govori da je i sv. Joakim, Isusov djed, bio udaljen iz svoje zajednice jer nije imao djece; njegov se život – kao i život njegove supruge Ane – smatrao beskorisnim. Ali Gospodin mu je poslao anđela da ga tješi. Dok je, žalostan, tavorio izvan gradskih vrata, ukazao mu se Božji glasnik i rekao mu: “Joakime, Joakime! Gospodin Bog je uslišio tvoju ustrajnu molitvu” [1]. Čini se da Giotto, na svojoj glasovitoj fresci [2], smješta taj prizor u noćne sate, u jednu od mnogih neprospavanih noći ispunjenih sjećanjima, brigama i željama na koje su mnogi od nas navikli.

Ali i kad se čini da posvuda vlada tama, kao tijekom ovih mjeseci pandemije, Gospodin nastavlja slati anđele da nas tješe u našoj samoći i da nam ponavljaju: “Ja sam s tobom u sve dane”. Kaže to tebi, kaže to meni, svima. I to je bît ovog Svjetskog dana za koji sam htio da se prvi put slavi ove godine, nakon dugotrajne izoliranosti i još uvijek sporog vraćanja uobičajenog društvenog života: neka svakog djeda, svaku baku, svaku stariju osobu – posebno one od nas koji su najusamljeniji – posjeti jedan anđeo!
16.7.2021.

Dragocjeno blago besplatne zdravstvene skrbi mora biti dostupno svima

Sretan sam što mogu nastaviti ovaj susret na kojem molimo Anđeo Gospodnji i ovdje iz Poliklinike „Gemelli“. Hvala svima: osjetio sam vašu bliskost i podršku vaših molitava. Hvala od srca! Evanđelje koje se čita u današnjoj liturgiji navodi kako su učenici, koje je poslao Isus, „mnoge nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali“ (Mk 6, 13). To „ulje“ nas podsjeća također na sakrament bolesničkog pomazanja, koje osnažuje duh i tijelo.

Ali to „ulje“ je također slušanje, bliskost, brižnost, nježnost onoga koji brine o bolesnoj osobi: ono je kao nježan dodir koji pomaže, umanjuje bol i pridiže. Svima nam je, prije ili kasnije potrebno to „pomazanje“ bliskosti i nježnosti i svi ga možemo udijeliti nekom, posjetom, telefonskim pozivom, ispruženom rukom prema potrebitom. Sjetimo se da na Posljednjem sudu – Matej, 25. poglavlje – jedna od stvari koju će nas se pitati jest bliskost bolesnima.
11.7.2021.

»Siromahâ svagda imate uza se« (Mk 14, 7)

Siromasi, koji žive u različitim prilikama i na svim meridijanima, evangeliziraju nas jer nam omogućuju da na uvijek nov način otkrivamo najizvornije crte Očeva lica. »Oni nas mogu mnogo toga naučiti. Osim što imaju dioništvo u onom sensus fidei, oni također preko vlastitih patnji poznaju Krista patnika. Prijeko je potrebno da svi dopustimo da nas oni evangeliziraju. Nova je evangelizacija poziv na upoznavanje spasenjske snage koja je na djelu u njihovim životima i da ih Crkva stavi u središte svoga puta.

Pozvani smo otkriti Krista u njima, posuditi im naš glas u njihovim traženjima, ali također biti njihovi prijatelji, slušati ih, razumjeti i prihvatiti tajanstvenu mudrost koju Bog želi preko njih podijeliti s nama. Naša se zauzetost ne sastoji isključivo u djelima ili planovima promicanja i pomoći; ono što Duh pokreće nije prekomjerni aktivizam, već prije svega 
pozornost prema drugom za kojeg se u stanovitom smislu smatra da je jedno s nama. Ta pozornost puna ljubavi je početak prave brige za njegovu osobu i, polazeći od nje, želim stvarno tražiti njegovo dobro« (apost. pob. Evangelii gaudium, 198-199).
8.7.2021.

Istinski susret s Isusom pobuđuje čuđenje u srcu

Evanđelje ove nedjelje (Mk 6, 1-6) govori nam o nevjerici Isusovih sumještana. Nakon što je propovijedao u drugim selima Galileje, vraća se u Nazaret, gdje je odrastao s Marijom i Josipom; i jedne subote poče naučavati u sinagogi. Mnogi su se, dok su ga slušali, pitali: „Odakle mu sva ta mudrost? Nije li on sin drvodjelje i Marije, naših susjeda koje dobro poznajemo?“ (usp. rr. 1-3). Na takvu reakciju Isus odgovara time da potvrđuje istinu koja je također postala dio narodne mudrosti: „Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu“ (r. 4). Kažemo to mnogo puta.

Zadržimo se na stavu Isusovih sumještana. Mogli bismo reći da oni poznaju Isusa, ali ga ne prepoznaju. Postoji razlika između poznavati i prepoznati: možemo znati razne stvari o nekom čovjeku, stvoriti sliku o njemu, vjerovati onome što drugi kažu o njemu, možda ga povremeno susresti u susjedstvu, ali sve to nije dovoljno. To je, rekao bih, uobičajeno, površno poznavanje koje ne prepoznaje jedinstvenost te osobe. Svi smo izloženi toj opasnosti: mislimo da znamo mnogo o nekoj osobi, a još je gore to što je etiketiramo i zatvaramo u svoje predrasude. Isusovi sumještani, slično tome, poznaju ga već trideset godina i misle da znaju sve! „Pa nije li to onaj dječak kojeg poznajemo od malih nogu, sin drvodjelje i Marije? Odakle mu sve to?“ Nevjerica. Zapravo nikada nisu shvatili tko je Isus doista. Zaustavljaju se na vanjštini i odbacuju Isusovu novost.
4.7.2021.

Poslanica Galaćanima – 2. Pavao - pravi apostol

No, dogodilo se nešto neočekivano: Bog mu je, svojom milošću, objavio svojega Sina umrlog i uskrslog da ga navješćuje među poganima (usp. Gal 1, 15-16).

Kako su neistraživi putovi Gospodnji! U to se možemo izravno osvjedočiti svakoga dana, ali prije svega kad se sjetimo trenutaka u kojima nas je Gospodin pozvao. Ne smijemo nikada zaboraviti vrijeme i način na koji je Bog ušao u naš život: usaditi u srce i pamet onaj susret s milošću, kad je Bog promijenio naš život.
30.6.2021.

Isusa ne zanima naše mišljenje o njemu, nego naša ljubav

To je ono što zanima Gospodina: biti u središtu naših misli, postati središte naših emocija, osjećaja; riječju, biti ljubav našeg života. Njega ne zanimaju naša mišljenja o njemu. Zanima ga naša ljubav, je li On u našemu srcu, to je ono što njega zanima.

Sveci što ih danas slavimo učinili su taj prijelaz i postali su svjedocima. Učinili su taj prijelaz s imati mišljenje o Isusu na imati Isusa u srcu: bili su svjedoci. Oni nisu bili oni koji su se Isusu divili, već oni koji su Isusa slijedili. Nisu bili gledatelji, već protagonisti evanđelja.
29.6.2021.

Isus ozdravlja naše srce od pomanjkanja ljubavi

Mislimo da nas uspjeh i novac čine sretnima, ali ljubav se ne može kupiti, ona je besplatna. Bježimo u virtualni svijet, ali ljubav je konkretna. Ne prihvaćamo sebe takve kakvi jesmo i skrivamo se iza „šminke“ vanjštine, ali ljubav nije vanjština. Tražimo rješenjâ od vračarâ i gurua, a na kraju ostanemo i bez novca i bez mira, baš kao i ta žena. Ona, na kraju, izabire Isusa i ulazi među mnoštvo kako bi se dotakla haljina, Isusovih haljina.

Ta žena, naime, traži izravni dodir, fizički kontakt s Isusom. Osobito smo u ovom vremenu shvatili koliko su važni kontakt s drugima i odnosi. Isto je i s Isusom: ponekad se zadovoljavamo time da ispunimo poneku zapovijed i ponavljamo molitve – mnogo puta to činimo kao papige – ali Gospodin čeka da se susretnemo s njim, da mu otvorimo svoje srce, da, kao ta žena, dodirnemo njegov plašt kako bismo ozdravili. Jer, kad stupimo u prisni odnos s Isusom, bivamo ozdravljeni u našim čuvstvima.
27.6.2021.

Poslanica apostola Pavla Galaćanima – I. Uvod

Nakon dugotrajnog putovanja posvećenog molitvi, danas započinjemo novi ciklus katehezâ. Nadam se da smo zahvaljujući tom molitvenom hodu uspjeli postići to da molimo malo bolje, da molimo malo više. Danas želim razmišljati o nekim temama koje nam apostol Pavao stavlja na srce u svojoj Poslanici Galaćanima. To je vrlo važna poslanica, rekao bih odlučujuća, ne samo da bolje upoznamo apostola, već prije svega da promotrimo neke teme koje on duboko obrađuje, pokazujući ljepotu evanđelja. U toj poslanici Pavao donosi nekoliko crtica iz svojega života koje nam omogućuju da doznamo za njegovo obraćenje i odluku da svoj život stavi u službu Isusa Krista. U njoj obrađuje također neke vrlo važne teme za vjeru, kao što su sloboda, milost i kršćanski način života, koje su silno aktualne jer dotiču mnoge aspekte života Crkve našeg doba. To je vrlo aktualna poslanica. Čini se kao da je napisano baš za naše vrijeme.
23.6.2021.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr