U četvrtak, 25. ožujka, u župi i svetištu Majke Božje Lurdske, svečanim misnim slavljem u 19 sati, proslavljena je svetkovina Navještenja Gospodinova. Svetkovina je to nade i velike radosti, kojom proslavljamo početak našeg otkupljenja i spasenja u Isusu Kristu.
Središnje euharistijsko slavlje predslavio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško. U koncelebraciji, uz župnog i samostanskog vikara fra Ivana Mariju Đuzela. Sudjelovao je i provincijal Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, fra Milan Krišto te ostali svećenici. Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor pod ravnanjem č. s. Željke Čeko.
Ovo slavlje svetkovine navještenja Kristova utjelovljenja, u župi Majke Božje Lurdske je na osobit način obilježeno svečanim blagoslovom zavjetne aureole za kip naše nebeske Majke.
Aureola za kip Majke Božje Lurdske, zavjetni je dar vjernika i braće franjevaca kao zahvala što su životi vjernika i svetište bili pošteđeni od većih šteta potresa koji je Zagreb pogodio 22. ožujka 2020. godine. Ne samo u toj, već u svim životnim kušnjama, osjećamo blizinu naše Nebeske zaštitnice, njezinu ljubav, utjehu i zagovor pred licem Božjim.
Biskup Šaško u uvodu se osvrnuo na zavjet (votum) koji je, kako on navodi, uvijek pitanje vjernosti. „Zavjet je obećanje o nečemu što ne proizlazi iz obveze, nego iz molbe i predanja, iz zahvalnosti i ljubavi. Bog je s izabranim narodom sklopio Savez, ostavio nam svoj Zavjet i ostvario ga, kao novog i vječnog, u svom Sinu po Blaženoj Djevici Mariji.“
U homiliji je istaknuo da otajstvo svetkovine Blagovijesti može postati bliže čovjeku ako ga se promatra u simbolu 'aureole'. Ta aureola govori o svetosti, nosi značenje utjelovljene Božje prisutnosti; dodira običnoga i neobičnoga, susreta prolaznog i vječnoga.
„Sama riječ 'aurèola' umanjenica je pridjeva aureus, što znači 'zlatna'. Dakle, na hrvatskome je ona, doslovno: zlatnica. Nešto maleno što označuje, što naviješta i predstavlja veličinu, neizmjernost. Svojom bojom odražava boju neba, jer je ponajprije zlatna u ranome kršćanstvu i u (kršćanskome) slikopisu boja neba.“
Spomenuo je i kako će se zacijelo čuti prigovori: čemu zlato, čemu rijetko kamenje i nakit. Govorit će se da bi ta vrijednost bila vrjednija, ako se utroši u druge svrhe, kako se običava reći – 'konkretnije'.
„No, život nas istodobno uči da onaj tko ne zna Bogu reći hvala, ne vidi ni ljude u potrebi. Konačno, svojim darovima pazili ste na to, ponajprije na to. No, ovdje se upućuje na dublji smisao, onaj naime koji nema dvojbe hoće li se vezati uz prolazne predmete ili uz neprolaznost spasenja.“
Na kraju homilije rekao je da je ova Aureola slika navještaja da će na Mariju sići Sila Svevišnjega, Duh Sveti koji daje život, koji preobražaja, obnavlja i uvodi nas u vječno zajedništvo s Bogom.
Nakon homilije fra Ante Crnčević iznio je opis zavjetne aureole za kip Majke Božje Lurdske koji je idejno osmislila i modelirala akademska kiparica Linda Kršnjavi. Ona je i vodila izvedbu koja je bila povjerena Zlatarni Rodić iz Zagreba.
Fra Ante je spomenuo utopljenost zavjetnih darova u aureolu, od zlatnog i srebrnog nakita do novčanih priloga vjernika. „Pojedinačni darovi postali su zajednički zahvalni dar Nebeskoj Majci Mariji. U zahvalnost njoj utkane su i molitve vjerničke zajednice koja s pouzdanjem hrli i povjerava se njezinu majčinskom zagovoru u svim životnim potrebama i kušnjama.“
Na kraju je dodao da su zavjetnim darom nastojali sačuvati vlastitost lika Majke Božje Lurdske, pa je prethodna jednostavna aureola zamijenjena ovom dragocjenom, zavjetnom.
„Forma krune odudarala bi od ikonografske prepoznatljivosti lurdskoga lika Majke Božje i sugerirala sličnost s nekim drugim likovima Presvete Djevice. Premda je zadržana forma aureole, u njoj se lako nazire značenje i dostojanstvo krune, osobito po rasporedu zvijezda te pod dragocjenosti materijala i dragoga kamenja.“
