Aktualnosti

 
Cijenjeni gospodine Gradonačelniče (Damir Mandić),
gospođo Zamjenice (Ivana Fočić)
i ostali suradnici, medijski djelatnici i djelatnice,
sve vas – prenoseći pozdrave našega zagrebačkog nadbiskupa,
kardinala Josipa Bozanića – pozdravljam u ovome lijepom zajedništvu
s preč. gospodom dekanima i drugim prezbiterima
te s predstavnicima drugih Crkava i islamske zajednice;
u ovome lijepom prostoru Vijećnice, u kojoj se savjetuje, odlučuje,
preuzima odgovornost u raznim prilikama i neprilikama Grada.

1. Budući da dolazim sa susreta sa gospođom Županicom Karlovačke županije, nameće mi se potreba na istome tragu ovdje u Gradu Karlovcu nastaviti s nekoliko misli kojima ponajprije želim zahvaliti i Gradonačelniku i cijeloj karlovačkoj gradskoj upravi na dobru koje je ostvareno u zahtjevnim izvanjskim okolnostima i uvjetovanostima.

Ponio sam sa sobom dva znaka, neznatne materijalne vrijednosti, za koje smatram da mogu biti govorljivi u predbožićnome ozračju.

To je ponajprije fotomonografija o potresenim crkvama i drugim crkvenim građevinama, među kojima je i katedrala. Za nekoliko dana napunja se godišnjica od potresa koji je pogodio i Karlovac. Ti su događaji unijeli puno pitanja i nesigurnosti. No, uz to, ti su nas događaji vratili na bitno na sržno u našemu životu.

2. Vjerujem da je i do vas doprla Kardinalova Božićna poruka u kojoj, između ostaloga, stavlja naglasak na Dijete i piše: „Tamo gdje nema otvorenosti za dar Otajstva, za ushićenost da je Bog postao čovjekom i očitovao se kao Dijete, uzaludna je sva blagdanska trka i prepušteni smo ispraznosti koja se gasi i ostaje nijemom…“

Dakle, ponajprije zahvaljujem na svemu što je po vašemu djelovanju u Gradu dalo prostora otajstvu Života, Djeteta, i što ste prepoznavali u životu crkvenih zajednica tu istu brigu koja nam ostaje i zadaćom za budućnost.

Osim toga, zahvaljujem na ostalim oblicima suradnje, koje svojim crkvenim očima vidimo u okviru sinodskoga hoda. Kardinal također piše: „Papa Franjo nas je pozvao da tijekom idućih mjeseci kao Crkva živimo nedavno započeti Sinodski hod. Lijepo je primijetiti da nutarnju dinamiku zadanih naglasaka toga hoda prepoznajemo u otajstvu Djeteta: zajedništvo temeljeno na susretu s Bogom, dioništvo koje je dar i preduvjet djelovanja s Bogom te kršćansko poslanje koje otvara nove putove.“

Ta suradnja u Karlovcu je pohvalna i nadam se da će se razvijati, uvijek pazeći na to da svatko pridonese svojim služenjem.

3. Jutros sam već naglasio opasnost ideologije neutralnosti, odnosno neutralizma, ističući da mi je drago vidjeti kako Karlovac prepoznaje značenje posebnosti Božića koji je kršćanska svetkovina, ali koji nosi vrijednosti od kojih može živjeti cijela društvena zajednica. Ako nije tako, ulazimo u nerazumijevanje i razne vrste ispraznosti.

Razumljivo je da svatko ima svoj stav i razmišljanja, ali u njima ne bi smjelo nedostajati dobra. I pred jednakim činjenicama i pred jednakom istinom ljudi odlučuju različito.

U biblijskim izvješćima o Isusovu začeću i rođenju nije bilo odlučujuća količina spoznaja nego nakana: pastiri su bili privučeni pojavama koje nisu razumjeli, ali su se obradovali nađenomu životu, radosti; mudraci su imali puno znanja, vjerojatno i suprotna mišljenja, ali su u srcu osjećali što im je činiti; Herod je oko sebe imao stručnjake i puno informacija, ali mu je nakana bila sebična i pobio je djecu koja su mu djelovala kao prijetnja. Važna je nakana i čuvanje dobra.

4. Drugi znak koji donosim jest čokolada.

Naime, uz tragove razaranja, postoje i tragovi građenja; uz gorčinu život ima i slatkoću. U suradnji s našom prehrambenom industrijom „Kraš“ koja proizvodi čokolade napravljena je čokolada u obliku portala Katedrale, prodajom koje će se pomoći i u materijalnoj obnovi naše crkve-majke.

Ovih sam dana naišao na poeziju Lode al cioccolato ('Pohvala čokoladi'), u kojoj pjesnikinja – govoreći čokoladi, s puno zaljubljenosti i pridajući joj nadnaravna svojstva – kaže: „Lode al tuo potere / Di cambiare una giornata, / Perfetto amico / Nella peggiore serata. / Sei tu il soffio angelico / Su ogni mia ferita, / Sei l'alito di vita / Quando mi sento finita.”

U mome slobodnom prijevodu to bi značilo: „Dajem hvalu tvojoj moći / kojom mijenjaš moje dane; / zbog nje se ne bojim noći; / melem si za moje rane, / anđelski osmijeh i dah života / koji me jača i sa mnom diše, / kada se čini da snage nemam / i kada mislim da ne mogu više.“

Istinska poezija zahvaća široko i pronalazi poveznice u neočekivanim temama i područjima.

Evo nekoliko primjera božićnih popijevaka, u kojima se nalazi 'slatkoća': a) 'U se vrime godišta' (4. kitica): „U jasle ga stavljaše, / Majka mu se klanjaše, / I slatko ga ljubljaše, / Sveta Djeva Marija.“ b) Pripjev 3. kitice popijevke 'Veselje ti navješćujem': „Tebe Bože darivati, / Slatki Isuse, pomiluj nas sve.“ c) 4. kitica pjesme: 'O, Betleme, grade slavni': „Radujmo se i mi, dakle, svi danas, / Jer se rodi Isus slatki za nas.“ d) 'Tiha noć' (jedan od prijevoda): „Tiha noć, sveta noć, / spava sve sanak blag. / Samo Josip i Marija bdiju / dokle Sinak drag / sniva slatki san, / sniva slatki san.“

Lako se možemo sjetiti i molitava i kršćanske pobožnosti koja govori o slatkoći Kristove muke koja na drvetu križa donosi plodove spasenja („slatko drvo, slatki čavli nose slatki teret taj“). I Duha Svetoga zovemo „dragim nebeskim gostom“, odnosno na latinskome „slatkim gostom duše“ (dulcis hospes animae). Sjetimo se zaziva svetaca, a osobito Blažene Djevice Marije u kojima ju zovemo slatkom („o, blaga, o mila, o slatka, Djevice Marijo“).

5. O slatkoći, ali i izravno o čokoladi u povijesti su postojale teološke rasprave pa i zaokruženi traktati; tu se tematiku promatralo s motrišta etike, duhovnosti i medicine. No, ona je ostala slika i predokus vječnosti.

Kršćanska slatkoća je drugo ime za čovjeka koji je preobražen i prožet Božjim Duhom; ona je umilnost i blagost, ljepota duše; poniznost i blizina koja je spremna trpjeti za druge.

Zato ne zaboravimo da smo mi slatkoća drugima i onda kad nailazimo na gorčinu koja traži puno strpljenja, zajedništva, razgovora u ovim vremenima. Želim i molim da Karlovac pronađe ono što i njemu daje i donosi njegovu slatkoću.

Zahvaljujem na svemu što je u Karlovcu dalo prostora otajstvu života i prepoznavanju brige i suradnje crkvenih zajednica u poniznosti i nesebičnosti. Drago mi je da Karlovac prepoznaje značenje posebnosti Božića, kršćanske svetkovine i vrijednosti koje on nosi, po kojima može živjeti cijela društvena zajednica.

Ovdje smo u vijećnici u kojoj ima lijepih i teških trenutaka. Dobro je dok postoje susreti i rasprave, pitanja i bistrenja. Najgore je kad se ne razgovara i ne uspijeva doći do trenutaka koje prepoznajemo bitnima u životu, koji su nam, kao ljudima, svima zajednički.

Čuvajmo i darujmo slatkoću koju je na svijet donio Božić.