Aktualnosti

Cijenjena gospođo Županice (Martina Furdek Hajdin),
gospođo Zamjenice (dr. sc. Vesna Hajsan Dolinar)
predsjedniče Županijske skupštine (mr. sc. Vlado Jelkovac)
gospodine Pročelniče i ostali suradnici, medijski djelatnici i djelatnice,
sve vas – prenoseći pozdrave našega zagrebačkog nadbiskupa,
kardinala Josipa Bozanića – srdačno pozdravljam
u zajedništvu s braćom prezbiterima koji vrše odgovornu službu dekana
a s kojima i vi, u redovitosti poslova, češće surađujete.

1. Naš predbožićni susret u Karlovcu ne treba uzimati kao nešto samo po sebi razumljivo. Zbog toga ne previđam njegovu posebnost i vrijednost, koja se svake godine očituje kao lijepa tradicija u izvornome smislu te riječi: kao predaja, kao prenošenje: zahvalnosti, briga i nadanja, te kao stanovito povezivanje blagdana i svagdana, kao potvrda suradnje u okvirima svojih poziva i služenja.

Ovom se prigodom običava istaknuti poneka misao kojom se – u povezanosti s Božićem – pokušava obuhvatiti godišnja cjelina ili je takva misao izazvana trenutnim okolnostima. Za ovu godinu koja seže od Božića do Božića našlo bi se puno prikladnih pojmova, među kojima bi vjerojatno prevladavali oni koji nose neki pandemijski predznak ili sastavnicu.

Razmišljajući o tome, čini mi se primjerenim istaknuti pojam koji seže dublje od sadašnjih poteškoća, a s njima je lako poveziv, ostajući izazovan u ozračju Božića. To je pojam, a moglo bi se reći i program takozvane 'neutralnosti'.

2. Svjesni smo da se, pod plaštem i krinkom poštivanja nekih drugih, desetljećima pokušava iz društvenoga života isključiti posebnost Božića, onoga što on uistinu jest. Kao vodilja pronađen je pojam neutralnosti, iza kojega se navodno nalazi ideja jednakosti i obzira, otvorenosti, ali je taj pristup zapravo zabrinjavajuć, jer pojednostavljuje fenomen o kojemu ovisi cijela povijest čovječanstva i smisao življenja.

Osim toga, nudi se neutralnost koja bi trebala pomoći izbjeći sukobe, ali se pritom olako zaboravlja da sama neutralnost pretpostavlja sukobljenost. Naime, ta riječ dolazi od latinskoga ne utrum – „niti jedno od dvoga“. Zvuči općeprihvatljivo, ali je polazište drukčije: u nekome prijeporu ne stati ni na jednu ni na drugu stranu. Dakle, već se radi o 'stranama', o prijeporima i o podjelama.

Kada je posrijedi Božić, ne radi se o zauzimanju strana, nego o odnosu prema jednomu događaju i prema ljudima kojima je taj događaj otajstvo vjere i središte njihova života.

Zajedništvo koje se nalazi u smislu Božića gradi se na drukčijemu temelju: polazi od objave i ponude vrijednosti, prihvaćanja, prepoznavanja, otvaranja obzora, a ne od dijeljenja. Otajstvo Božića u svome polazištu nema sukobljenost.

Istina je da Božić, kao uostalom sve u našemu življenju, može naići na nerazumljivo odbijanje ili nametanje. Istina je da nitko u odnosu prema Božiću nije neutralan; ne može biti neutralan. Može li se prema dolasku na svijet djeteta biti neutralan? Možda i može, ali je tada očito zanijekano nešto važno u ljudskosti.

Pa čak i oni koji ostaju na razini ugođaja, ljudi koji nisu kršćani, ne pitajući se duboko odakle dolazi potreba za Božićnim ugođajem govore o tome da im netko želi 'ukrasti Božić'.

3. Neutralnost, oslonjena na neživotne oslonce, kao što je oblikovanje društva na čisto proceduralnim pravilima, odstranjujući bilo kakvo etičko opravdanje i vjersko nadahnuće razmišljanja i djelovanja, pokazuje nastojanje stvaranja ideologije neutralnosti.

Neutralnost je ideološki koncept koji ne samo da ne omogućuje ostvarivanje građanske slobode i demokratičnost, nego ulazi u područja diskriminacije i nemogućnosti plodonosne društvene komunikacije; u područje nepovjerenja i nesigurnosti.

Bilo koja kultura koja humanost želi definirati izbacujući religijsku sastavnicu prisiljena je maknuti i odlučujuće dijelove: vlastite povijesti, spoznaja, predaja i društvene kohezije. Reakcije na takav pristup 'slaboga humanizma' ne trebaju čuditi. Njihova su očitovanja obično nasilna i fanatična, kako u raznim oblicima takozvanoga ateizma ili s druge strane takozvane teokracije.

'Neutralnost' otvara puno opasnosti, među kojima je gubitak nutarnje snage, oduševljenja, spremnosti na žrtvu. Ovdje u Karlovcu, u odmaku od trideset godina od ratnih razaranja, vidimo zorne primjere zauzimanja za dobro, građenje dobra. Za neutralnost se niti živi niti umire; neutralnost nema ni suza ni smijeha; ni prošlosti ni budućnosti, a sadašnjost je neprovidna magla u kojoj se čini da je čovjek samomu sebi dovoljan. Neutralnost – navodno iz straha da ne bi pogriješila – čini najveću pogrješku.

4. Za ovaj Božić vama u Županiji karlovačkoj zahvaljujem na svemu što ste činili iz ljubavi koja nikada nije neutralna; što ste očitovali vrjednote koje prepoznajemo kao plodove kršćanskoga humanizma; što ste se bili dionici života naše Crkve i pratili naša nastojanja.

Kršćanstvo u svojoj biti nije neutralno. Sućut i milosrđe nisu neutralni. Grijeh nije neutralan. U svemu tome zahvaljujemo na doprinosima građenja i brizi za ljude, ne previđajući ljudsku stvorenost i prolaznost, ali i nadnaravnost.

Mi u Zagrebačkoj nadbiskupiji živimo težinu posljedica potresa, a simbol te potresenosti jest naša prvostolnica. Običavam donijeti neku sitnicu, neznatne materijalne vrijednosti, koja sažima spomen i nadu. Ovaj put sam donio našu malu fotomonografiju o potresenim građevinama, o razaranju, među kojima je i katedrala. To je dio spomena. Dok radimo na velikoj obnovi, raduju nas male obnove.

Tako smo u suradnji s našom prehrambenom industrijom „Kraš“ koja proizvodi čokolade došli do ostvarenja lijepoga bijeločokoldnog portala Katedrale koji će pomoći i u materijalnoj obnovi naše crkve-majke.
(Vjerojatno će to za medije biti poteškoća zbog mogućega čitanja reklamiranja proizvoda, ali ni tu ne mogu biti dio ideologije neutralizma, jer bi tako stradao i Milosrdni Samarijanac ili Šimun Cirenac, koji bi vjerojatno 'reklamirali regionalnost' Samarije ili 'lokalnu samoupravu' Cirene.)

Jedan od simptoma bolesti 'Covid-19' je gubitak mirisa i okusa. I znamo koliko je teško živjeti takvu neutralnost. Zato ovdje stavljam naglasak na okus i želim da u svome djelovanju budete okus i miris dobrote koju je donio Isus.

Potres i bolest dovode do destrukcije koja unosi strah i tjeskobu. Kada lomimo čokoladu i dijelimo ju s drugima događa se destrukcija koja ljude povezuje i raduje. I Krist je došao da bi sebe darovao, bio lomljen kao hrana života. Ne zaboravimo da je upravo dolaskom u Europu čokolada od gorkoga napitka postala slatka. Nastavimo tako živjeti, Božićno, pazeći da ne budemo neutralni, nego slatka i radosna prisutnost u trenutcima gorčine i tuge. Hvala.