Aktualnosti

FOTOGALERIJA

„Evo me, mene pošalji!“ – euharistijsko slavlje i postavljanje u službe
 
Tijekom jedne bogoslovske formativne godine u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu obično se održi šest duhovnih obnova. Raspored pojedine obnove sadržan je u razmatranjima, zajedničkoj i osobnoj molitvi, raznim pobožnostima, pokorničkom bogoslužju te sakramentu pomirenja i na kraju kao kruni svega svečanoj euharistiji. I ovoga je došašća, 12. i 13. prosinca 2014., održana duhovna obnova sa sličnim rasporedom, no s jednom posebnošću. Naime, ovogodišnja adventska duhovna obnova započela je svečanim euharistijskim slavljem na kojem su pojedini bogoslovi postavljeni u službu lektora i akolita. Tako je predslavivši svečanu euharistiju, požeški biskup mons. Antun Škvorčević u službu lektora postavio 18 bogoslova, a u službu akolita 14 bogoslova iz različitih biskupija.

U službu lektora postavljeni su sljedeći bogoslovi: za Zagrebačku nadbiskupiju - Ivan Braovac (Sesvetski Kraljevec), Dario Kral (Zagreb, Sv. Blaž), Marko Križanac (Vugrovec), Filip Marić (Sesvetski Kraljevec), Matija Novački (Lobor) i Kristijan Tušek (Mihovljan); za Požešku biskupiju – Dejan Ilić (Badljevina), Kristijan Perić (Voćin) i Josip Prpić (Velika); za Varaždinsku biskupiju – Marko Domiter (Trnovec), Mišel Kovačević (Miholjanec), Karlo Kruljac (Varaždin – Banfica), Nikica Posavi (Ivanec) i Benjamin Skoliber (Sveta Marija); za Sisačku biskupiju – Ivan Pernar (Sisak, Pohod BDM) i Hrvoje Zovko (Sisak, Uzvišenje sv. Križa); za Bjelovarsko-križevačku biskupiju – Ivan Koretić (Kalnik); za Hvarsku biskupiju – Toni Aviani (Stari Grad, Hvar).

U službu akolitata postavljeni su: za Zagrebačku nadbiskupiju – Marko Čolak (Zaprešić, Sv. Petar), Danijel Hačko (Sveta Jana), Krunoslav Kolar (Kraljevec na Sutli), Željko Nestić (Brezovica), Jasmin Pristušek (Orehovica) i Tomislav Šagud (Zagreb, Sv. Blaž); za Požešku biskupiju – Bruno Lovaković (Trnava), Ivan Rončević (Slatina, Bl. Ivan Merz) i Tomislav Sanić (Daruvar, Sv. Antun Padovanski); za Varaždinsku biskupiju – Miro Denac (Donja Voća); za Bjelovarsko-križevačku biskupiju – Josip Benko (Miholec), Franjo Faltak (Kalnik) i Dominik Jaić (Vrbovec).



Uz predslavitelja biskupa mons. Škvorčevića, na svečanom euharistijskom slavlju koncelebrirali su odgojitelji Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, mons. Ivica Božinović, svećenik Banjalučke biskupije, voditelj ovomjesečne adventske duhovne obnove potom župnik Zvonimir Rogina te kancelar Požeške biskupije Goran Lukić. Svečanosti događaja doprinijela je i prisutnost roditelja braće i sestara bogoslova postavljenih u službe, đakona i mladih koji su sudjelovali u duhovnoj obnovi u cilju razmatranja svoje želje i prikladnosti za svećeničko zvanje.

Lijepo je bilo vidjeti kako, uz pjevanje adventske pjesme „Rosite nebesa odozgor“, kandidati u procesiji zajedno sa svećenicima i ocem biskupom kroče prema oltaru, a sve to prate, raduju se i dive njihovi roditelji, braća, sestre, đakoni te dvadesetak mladih. Na početku misnoga slavlja, u ime svih nazočnih rektor je pozdravio oca biskupa te izrazio radost i zahvalu kandidatima što su pristupajući službama iskazali spremnost da budu još bliže svećeništvu koje je „dar i otajstvo“.



Napomenuo je: „Imajte na pameti da, kao akoliti, prinoseći na oltar plod zemlje i trsa i rada ljudskih ruku, poslužujući braći i sestrama Tijelo Kristovo – kao i vi lektori – čitajući, prenoseći i ponajprije živeći s riječju Božjom, da u tom služenju ponajprije slavite i hvalite Boga, radi utjehe i pomoći svakome čovjeka u sadašnjem trenutku i radi spasenja i radosti života tog istog čovjeka u Kraljevstvu Božjem.” Nakon što je đakon Bjelovarsko-križevačke biskupije Antun Faltak navjestio evanđelje, uslijedilo je poimenično pozivanje kandidata koji su na poziv odgovorili s „Evo me!“ i naklonom pred biskupom.

Biskup mons. Škvorčević, u nadahnutoj je propovijedi kojom se posebno obratio kandidatima za primanje službe lektorata i akolitata, istaknuo nužnost posvješćivanja uzvišenosti služenja kod oltara – čitajući ili akolitirajući. Napomenuo je, kako je takvo služenje akcija, ono je događaj Krista koji je bio raspet, koji je umro i uskrsnuo. Služenjem kao lektori i akoliti, bogoslovi su služitelji otajstva Kristova. U tom kontekstu, kandidate je pozvao na ozbiljan i životan pristup tom otajstvu.

Takvo služenje, služenje je Bogu koji ih je odabrao te u njih usadio svećeničko zvanje koje je ostvarivo služenjem Bogu i bližnjima. Lektore je posebno pozvao da ne budu suhoparni čitači koji samo interpretiraju Božju Riječ, već da budu navjestitelji. Biti navjestitelj Božje riječi, riječima i djelima, to je opis njihove službe. Nakon homilije, koju su prisutni s velikom pozornošću pratili, uslijedilo je postavljenje u službe lektora (čitača) i akolita koje je zaključeno molitvom vjernika. Darove na oltar prinjeli su novi akolite, svaki iz druge biskupije.

Pjevanje misnih pjesama predvodio je zbor bogoslova pod ravnanjem đakona Varaždinske biskupije Leonarda Šardija uz orguljsku pratnju bogoslova Sisačke biskupije Roberta Jakice. U tijeku pričesti skladbom Filipa Vranjanina „Ne le tue braze“ nastupio i amsambl Antiphonus.

Nakon svečane euharistije uslijedila je večera na kojoj su održani prigodni zahvalni govori. U ime bogoslova koji su postavljeni u službe, biskupu i svima prisutnima zahvalio se Hrvoje Zovko, bogoslov treće godine. Potom je rektor Anđelko Košćak u ime cijele bogoslovske zajednice biskupu također uputio riječ zahvale za prihvaćanje poziva da predvodi misno slavlje i kandidate postavi u službe.



Rektor je istaknuo kako nam je svima poznata velika biskupova briga i rad na odgojno-obrazovnom planu te osnivanju i razvijanju svi potrebnih biskupijskih ustanova kao i istančan odnos prema kulturi i svekolikoj umjetnosti. Tijekom večere bogoslovski oktet, pod vodstvom bogoslova Varaždinske biskupije Marka Domitera otpjevao je pjesme: „Gle kako je dobro“, „Veni, veni Emmanuel“ i „Majko riči tvoje blage“.



Na koncu večere biskup Škvorčević je lektorima, svakome pojedinome, udijelio knjigu Svetoga Hilarija „Tumačenje Evanđelja po Mateju“, a akolitama Sv. Ivana Damašćanskoga „Svečani govori o Djevici Mariji“ te se svima okupljenima obratio s još nekoliko riječi, ne krijući zadovoljstvo i radost svoga pohoda bogoslovskoj zajednici u tako lijepoj i radosnoj prigodi.
           
Adventska duhovna obnova
 
Nakon kratkog predaha, odgojitelji, đakoni, bogoslovi i mladi koji razmišljaju o duhovnom zvanju, uputili su se u kapelicu Presvetog Srca Isusovog u kojoj je otpjevan zaziv Duha Svetoga prije razmatranja i molitve Povečerja. Voditelj duhovne obnove bio je mons. Ivica Božinović, svećenik Banjalučke biskupije, župnik i čuvar svetišta Sv. Terezije od Djeteta Isusa u Presnačama (BiH).

Budući da smo u vremenu došašća, mons. Božinović prvim je nagovorom pozvao prisutne da „raspire pepeo“ svojega života, da „pospreme kuću“ svoje duše prije blagdana Božića. Spomenuo je kako je u selu iz kojeg je rodom, titular crkve bio je sv. Ilija te kako mu je u sjećanju ostao običaj „svraćanja“ cijele rodbine u njegovu obitelj kada se slavila svetkovina sv. Ilije. Rekao je kako su za taj dan tekle velike pripreme, uređivala se kuća i dvorište.

Tako je pozvao sve prisutne da „očiste kuću“, tj. svoju dušu prije svraćanja koje će biti na blagdan Rođenja Gospodinova. To „čišćenje kuće“ je sakrament ispovijedi, on je servis naše duše. A taj servis nužan je da bi se mogao dostojanstveno proslaviti taj blagdan. Iznoseći svoje iskustvo života i djelovanja na prostoru Banjalučke biskupije u ratnom vremenu, iznio je vrlo potresno svjedočanstvo. Naime, devedesetih godina dvadesetog stoljeća, prostor te biskupije uzdrmale su ratne strahote.

Na tim prostorima, to je bilo vrijeme velike kušnje za svećenike, valjalo je brzo odlučiti ili ostati na tim ratom zahvaćenim prostorima ili otići na sigurnije mjesto? Ono što ga je posebno vodilo i dalo mu smisao da ostane djelovati na tim prostorima pa makar ga i koštalo života, pitanje je njegova strica koje mu je postavio uoči svećeničkog ređenja: „Želiš li ti stvarno biti svećenik?“. On je odgovorio: „Ako nešto volim, ništa me ne može slomiti“.

Ta misao dâna je i svima prisutnima na razmišljanje, vole li ono što rade? Usto je napomenuo kako se pojam „voljeti“ ne smije estradizirati, voljeti znači žrtovati se. Stoga, budući da je on volio ono što radi, odlučio se i žrtvovati. No, voljeti nipošto ne znači ni patiti. Nakon kratkog razmatranja, prisutni su izmolili zajedničku molitvu Povečerja te se u šutnji uputili na počinak.

Subota ujutro, započela je molitvom jutarnje te doručkom. Zatim je uslijedilo pokorničko bogoslužje na kojem je mons. Božinović na temelju prispodobe o izgubljenom i nađenom sinu (Lk 15,11-32) potaknuo sudionike na ispit savjesti nakon kojega je uslijedila ispovijed. Po završetku sakramenta ispovijedi, uslijedilo je drugo razmatranje koje je svojevrsni nastavak razmišljanja započetog na prvom razmatranju.

Mons. Božinović iznio još neka svoja životna iskustva iz vremena, kako kaže, kada su se crkve na prostorima Banjalučke biskupije „rušile kao domino kockice“. Kada im je život bio u Božjoj ruci i kada si je morao posvjestiti činjenicu da kao svećenik nije pozvan za sebe, već za druge. A posebno mu je potrebno u takvim trenucima bilo zajedništvo sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, jer kako kaže – bez ljubavi, zajedništva i humora – ono što je doživio, ne bi moglo izdržati.

Danas se na tim prostorima još osjećaju posljedice koje se očituju drastičnim smanjenjem broja stanovnika, a time i vjernika. No, kako jednom reče papa Benedikt XVI. „Crkva ne živi od statistika, nego od Duha Božjeg“ tako da u tim riječima vidi smisao i potvrdu djelovanja i u malim zajednicama.

Na svečanoj svetoj misi, kruni održane duhovne obnove, tijekom propovijedi nastavio je iznositi svoja svjedočanstva koja je povezao i s čitanjem i evanđeljem toga dana. Po završetku misnoga slavlja, okupljenima se obratio rektor Anđelko Košćak izričući ponajprije zahvalu mons. Božinoviću, ali i svima ostalima na uzornom sudjelovanju. Na kraju, svi prisutni okupili su se oko obiteljskog stola na objedu u bogoslovskoj blagovaonici.

Na koncu što reći drugo no poželjeti novim lektorima i akolitima da budu svjesni kako postavljanjem u službe postaju još vidljiviji i još očitiji znak vjernom Božjem narodu da nepodjeljena srca služe jedino Gospodinu. Ovim slavljem Crkva im je iskazala povjerenje da po primljenim službama budu na dobro mjesnih Crkava, župnih zajednica i svakoga pojedinca, osobito onog ugroženog, siromašnog, napuštenog kao i onog koji je zanemario svoj duhovni i vjerski život.