HR
Prigodom tridesete obljetnice rada Galerije Klovićevi Dvori u Zagrebu, 8. studenog 2012. godine, otvorena je izložba s djelima Jurja Julija Klovića (Grižani 1498. - Rim 1578.), svjetski poznatog minijaturiste, nazvanog i „Michelangelom minijature“.
Prvotni Dominikanski samostan na današnjem Jezuitskom trgu nastanili su početkom 16. stoljeća Isusovci koji su ga obnovili i proširili i u njemu djelovali do svog ukinuća 1773. godine. Poslije je to zdanje imalo više namjena sve do vremena 1973. - 1982. kada je adaptirano i uređeno u Muzejski prostor u kojem je trebala biti smještena Zbirka umjetnina Ante i Wiltrud Topić Mimare, za koju je 1987. godine preuređena tadašnja V. gimnazija, današnji Muzej Mimara. Novouređeni Muzejski prostor na Jezuitskom trgu, osim nekih retrospektivnih izložbi (O. Glihe, Grafike A. Diirera i kipara D. Džamonje), otvorio je svoje prostore velikoj izloži Riznice zagrebačke katedrale, od 31. ožujka do 15. rujna 1983. godine, te djelima kipara Ivana Meštrovića, privukavši brojne posjetitelje i otvorivši novo poglavlje kulturnog života u Zagrebu, kao i kontinuirani početak muzejskog rada.
Od 1999. godine to zdanje nastavlja isto tako velikim izložbama pod nazivom Galerija Klovićevi dvori, velikog hrvatskog slikara gdje se kao reprezentant svog novog imena našao Misal Jurja Topuskog iz Riznice zagrebačke katedrale, inv. br. K2 (354), najsvečaniji katedralni misal, pisan u Zagrebu i slikan, osim drugih umjetnika i rukom J. Julija Klovića, gdje se prepoznaje u inicijalu na 169v foliji, koja je svima otvorena u svečanom ozračju simbolične svečane, crvene boje cjelokupnog postava. Izložena djela pohranjena su u Austriji, Italiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji, te najljepši kodeksi s Klovićevim minijaturama, pohranjeni u New Yorku, ovdje izloženi u faksimilnom izdanju.
Zagrebačka nadbiskupija zastupljena je i Metropolitanskom knjižnicom i to djelom Liber Chronicorum. Izložena su djela iz drugih ustanova kao i iz Nacionalne knjižnice, iz Ureda predsjednika RH, i drugih.
J. J. Klovića najbolje je upoznao njegov suvremenik i prijatelj Giorgio Vasari (1511.-1574.) koji je svoja svjedočanstva sažeo u Životopisu, iz čega se divimo i J. J. Kloviću kao i G. Vasariju priznanjem, 1568. godine, dok su još obojica stvaralački djelovali: "Nikada još nije postojao niti će se u sljedećih stoljeća pojaviti tako rijedak i vrstan minijaturist ili možemo reći slikar sitnih stvari, kakav je don Julije Klović jer je on daleko nadmašio sve koji su se bavili tom vrstom slikarstva".
Rođen u Grižanima, u Modruškoj biskupiji, na krštenju je dobio ime Juraj Julije. Nakon školovanja u zavičaju, posebice kod Pavlina u Crikvenici, školovanje je nastavio u Italiji i svoje talente otkrio u slikanju minijatura. Vasari spominje da mu je prvo slikano djelo Bogorodica prema drvorezu Albrechta Diirera, u Veneciji gdje je došao s osamnaest godina. Venecija je tada bila europska prijestolnica tiskarstva s čuvenim tiskarima, slikarima, bakrorescima i drvorezbarima. Iz Venecije se 1523. godine uputio s Albertom Caprijem u Budim, na dvor hrvatsko-ugarskoga kralja Ljudevita II. Jagelovića i kraljice Marije, sestre cara Karla V.
Pretpostavlja se da je J. Klović na ugarskom dvoru radio i na Misalu Jurja Topuskog kojeg je oko 1495. godine u Zagrebu dovršio skriptor Matej iz Miletinca. Do tada je Misal bio raskošno oslikao na prvih 13 folija pergamene zagrebački građanin, minijaturist Johann Hans Alemanus. Kloviću se pripisuje Kanonsko Raspeće i Misni kanon, nedjelja Cvjetnica, obred Krštenja na Veliku Subotu, prva nedjelja po Presvetom Trojstvu gdje mu se u lisnatoj vitici u sredini folije između dvaju stupaca nalazi i potpis. Zatim prizor Blagovijesti, Marijina Rođenja, Votivna Misa u čast BDM i Marijino prikazanje u Hramu. Osim Euharistijskih prizora, posebno se ističu minijature s Marijinim prizorima, što će nastaviti i u svojoj zrelijoj dobi među kojima su dva časoslova (oficija) u čast BDM, od kojih Časoslov Farnese ili Uficij Djevice Marije, nazivaju i čudom Rima.
Neki misle da je Misal Jurja Topuskog mogao J. Klović slikati i u Zagrebu po povratku u Rim nakon Mohačke bitke u kojoj je osobno sudjelovao 1526. godine.
Za Misal se nakon smrti Jurja Topuskog zauzeo zagrebački biskup Šimun Bakač Erdödy (1518.- 1543.), što dokazuje i njegov grb na više mjesta. Međutim i on je sudjelovao u obrani Mohača na čelu svoga banderija s 400 konjanika. To je bilo vrijeme najžešćeg osmanlijskog nasrtaja. Osim Mohača pali su i mnogi gradovi u Hrvatskoj. Osmanlije su zauzeli čak biskupsku rezidenciju u Čazmi.
Vrativši se u Rim, 1527. godine, J. Klović bio je zarobljen prigodom opsade Rima, i zagovorom BDM oslobođen. Ispunivši zavjet kojim se u svojoj nevolji zavjetovao, postao je redovnik Regularnih kanonika Presvetog Spasitelja u Mantovi, te je nastavio sa svojim duhovnim i umjetničkim rastom po raznim mjestima u Italiji: Mantovi, Candiani, Perugi, Veneciji i Rimu prenoseći umjetničkim djelima ne samo vlastitu pobožnost i duhovnost već je radio i na obnovi Tridentskog koncila kao najugledniji umjetnik u Italiji. Umro je u Rimu i pokopan u crkvi Sv. Petra u okovima, gdje mu je 1632. godine postavljena spomen ploča s tekstom koji sve govori:
"Za vrijeme Urbana VIII. - vrhovnog svećenika/ Iluvdivija Zachia - naslovnog kardinala/ gospodinu Juliju Kloviću iz Hrvatske/ od samostana Sv. Petra u okovima/ slikaru vrsnom/ vladarima dragom/ veliki mu bijaše mar - u djelima malim/ Pokazao je neviđen dar - slava mu je besmrtna/ Živio je radeći do duboke starosti/ U Rimu je umro - u Bazilici ovoj pokopan/ Oci redovnici svojem negdašnjem subratu 1632."
S. Lina Plukavec
