U župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću, u nedjelju 21. ožujka, umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak predslavio je misu zahvalnicu za dar života župnika Josipa Vranekovića, o stotoj godišnjici njegova rođenja. Propovijedao je postulator kauze za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja.
„Nedjelja je dan Gospodnji. To je prvi i najvažniji kršćanski blagdan“, rekao je u uvodnim obredima mons. Mrzljak, istaknuvši da zato slave euharistiju tj. zahvaljuju Bogu. Rekavši da uvijek treba nastojati prepoznati na čemu Bogu treba zahvaljivati, istaknuo je vlč. Josipa Vranekovića.
„U njegovoj službi ovdje kao župnika, u njegovoj dobroti, želimo zahvaliti mi koji smo se tada pripremali za prvu svetu pričest, za krizmu, koje je ispovijedao, kojima je propovijedao.
Želimo u svemu tome prepoznati njegovu dobrotu i, možemo reći, njegovu svetost. Sigurno da se u svojim mislima vraćamo u ono vrijeme, ali mi živimo sada, euharistija je sada. Mi vjerujemo da živi u Bogu, da živi u vječnosti i da, na neki način, možemo biti povezani s njim u ovoj euharistiji.“
Propovjednik mons. Batelja na početku homilije okupljene je pozvao da pokušaju prepoznati župnika Vranekovića kroz naviještenu Božju riječ. „Ona jamči da Bog svoj zakon stavlja u dušu čovjekovu i u srce njegovo.“
Podsjetivši kako je izabrani narod odvratio lice od svoga Stvoritelja i počeo živjeti kao da Boga nema, ali se na riječ proroka Jeremije pokajao i obratio, rekao je da je to slika korizmenog hoda. „Korizmeno vježbanje u molitvi, postu, vršenju dobrih djela u nama učvršćuje savez s Bogom uspostavljen krvlju Sina Božjega.“ Naglasio je da je Božja riječ ogledalo vjernosti Bogu i postojanja u njemu, na što se zahvalno spominjemo o 100. obljetnici rođenja župnika Vranekovića.
On je u župu Krašić došao je s 30 godina. Mogao je neki drugi svećenik doći na tu službu, ali je po Božjoj providnosti dodijeljena baš njemu. „Za teža bremena traže se čvršća ramena. Za teži križ traži se čvršće postolje. Za jače udarce traži se snažnije srce“, kazao je propovjednik.
„Iz rodnog doma u Maloj Rakovici pokraj Samobora na biciklima su ga pratili kolega svećenik Franjo Kuharić i fra Gabriel Đurak, gvardijan u Samoboru.“ Vlč. Kuharić ga je podsjetio na gestu sv. Ivana Marije Vianneya koji je pri dolasku u novu župu poljubio zemlju.
Tako je učinio i vlč. Vraneković. „Kuharić je to popratio riječima: ‚Joža tu počinje tvoja žrtva.‘ Još nijedan od njih nije tada sanjao kakva će to žrtva biti. Žrtva nadbiskupa Stepinca i sužrtva Josipa Vranekovića od 5. prosinca 1951. kada je bl. Alojzije, otrovan i kao kandidat smrti, dopremljen u Krašić na izdržavanje nepravedne kazne.“
Župi Krašić vlč. Vraneković služio je do svoje smrti u 43 godini života 26. srpnja 1964. Što je radio u Krašiću, odgovaraju misna čitanja dana, rekao je mons. Batelja. „Poput Krista on je silnim vapajem i suzama prikazivao prošnje onome koji ga je mogao izbaviti od smrti. Nije Isusa slijedio izdaleka; promatrao ga sa strane. On je bio s Isusom stvarno, ne virtualno“, istaknuo je.
„To je sluga Božji Franjo Kuharić popratio riječima: ‚Život mu je bio vjerna služba Bogu i trajno nesebično trošenje za duše.
Svugdje gdje je djelovao bio je Božji blagoslov‘“, podsjetio je propovjednik, potkrijepivši to Kuharićevim svjedočanstvom o njegovom odnosu s bl. Alojzijem.
„Obojicu prepoznajemo kao dar ovoj župi, kao dar Crkvi u Hrvata, kao uzor svećenicima i svakom čovjeku koji traži smisao života na hrvatskom ozemlju i bilo kojem kutku kugle zemaljske ili zakutku svemira.“
Osvrnuvši se na Evanđelje dana koje izvještava kako su neki Grci htjeli vidjeti Isusa koji je na to odgovorio da je stigao njegov čas – njegova Muka, rekao je da su mnogi htjeli doći u Krašić i vidjeti mučenika Alojzija, tj. vidjeti u njemu Isusa „koji trpi u svojim odabranicima, koji pobjeđuje u onima koji mu ostaju vjerni“.
Međutim, to im je bilo onemogućeno protiv čega se župnik Vraneković borio. Napomenuo je da su tada o blaženiku iznošene mnoge neistine, ali se još i danas zataškava istina.
Kao konkretan primjer naveo je svoju izjavu o filmu Dnevnik Dijane Budisavljević koju je dao u Krašiću na Stepinčevo 2021. pred pet televizijskih kamera, ali ni jedna televizijska postaja nije ju emitirala.
Mons. Batelja zatim je naveo primjere kako je Vraneković vršio svoju svećeničku službu. Rekao je da su svećenici poput njega potrebni Crkvi Božjoj danas.
„Svećenici koji mole, svećenici koji svaki dan slave svetu misu, svećenici koji su navikli na žrtvu u svome zvanju, svećenici koji osobno i s narodom mole krunicu, svećenici koji poštuju oznake svoga identiteta pa i odjećom, svećenici koji onime što govore i rade upućuju na slavu Neba.
Takav je bio župnik Josip Vraneković. Sav predan za Kraljevstvo Božje postao je naš ponos, naša radost i naš uzor. Molimo da dobri Boga takve svećenike šalje svojoj Crkvi“, naglasio je mons. Batelja.
Rekavši kako se ozbiljno spremao za svećeništvo te je tako vjernike mogao upućivati na izvore milosti, naveo je njegov poticaj koji je upamtila jedna župljanka: „Moli Boga i ne boj se nikoga.“
Aludiravši na Evanđelje dana o zrnu koje treba umrijeti da donese rod, kazao je da „o 100. obljetnici rođenja Josipa Vranekovića ova župna zajednica ubire plodove zrna položene u krašićku zemlju“.
To je potkrijepio župnom statistikom za Vranekovićeva župnikovanja. „95 posto župljana sudjelovalo je u slavlju nedjeljne svete mise. Ljudi bi život bili dali za vjeru. Samo u jednom danu prije Božića i Uskrsa ispovijedilo bi se 1300 župljana.
Školska djeca su 100 posto polazila vjeronauk. 400 – 800 župljana dolazilo je na svibanjske i listopadske pobožnosti. Nitko na dan župnog klečanja nije radio težačke poslove. Nije bilo obitelji u kojoj se nije molila sveta krunica. 15 sjemeništaraca, 20 kandidatica za redovnički život.
Župna crkva i sve kapele uzorno obnovljene, župna kuća primjereno uređena“, nabrojio je propovjednik kao poticaj i uzor.
Na kraju homilije mons. Batelja citirao je rečenicu sačuvanu u svojoj novoj knjizi o nekadašnjem krašićkom župniku: „Da nije bilo Josipa Vranekovića i drugih svećenika oko blaženog Stepinca, gdje bi bila naša vjera i što bi bilo oda nas?“
Ustvrdio je da se stoga nikada ne smije zaboraviti ime njega „kojemu je Providnost dodijelila da u ime svih nas kao Šimun Cirenac pomogne našem bl. Alojziju nositi teški križ njegova zatočeništva“.
Na kraju mise, predslavitelj mons. Mrzljak zahvalio je domaćem župnom upravitelju Ivanu Vučku i najavio da bi obnova župnog dvora koja je u tijeku trebala završiti do srpnja kada bi se u Krašiću ponovno trebali okupiti svećenici rodom iz tog kraja.
Misu su suslavili i umirovljeni biskupi Juraj Jezerinac i Nikola Kekić te svećenici Jastrebarskog dekanata u zajedništvu s prisutnim župljanima i hodočasnicima.
Liturgijsko pjevanje predvodili su župni zbor i muški vokalni sastav Borsa iz Draganića pod ravnanjem vlč. Ivana Bingule.
Prije mise u crkvi je predstavljena knjiga prof. dr. sc. Jurja Batelje
„U Gospodina polažem svoje nade“ – prilozi za životopis svećenika Josipa Vranekovića.
