Objavljeno: 22.12.2014.
Uz česte susrete kardinala Josipa Bozanića s bogoslovskom zajednicom tijekom cijele godine, zadnjih je nekoliko godina već tradicionalnim postao njegov posjet uoči blagdana Kristova utjelovljenja – Božića. Tako je Bogosloviju posjetio i ove godine u petak 19. prosinca, u večernjim satima.
Susret je započeo misnim slavljem u kapelici Presvetog Srca Isusova koje je, u koncelebraciji odgojitelja i svog osobnog tajnika vlč. Marka Vukovića, predslavio Kardinal. Na svetoj je misi na temelju navještenih biblijskih izvještaja (Suci 13,2-7.24-25a, Lk 1,5-25) propovijedajući iznio nekoliko poticajnih riječi okupljenima.
Budući da je navješteno prvo čitanje govorilo o navještenju rođenja Samsona, a evanđelje o navještenju rođenja Ivana Krstitelja, Kardinal je osvrćući se na te navještaje istaknuo kako je ono što je navještajima izrečeno praćeno Božjom voljom, kako su i Samson i Ivan Krstitelj, Božji dar roditeljima, kojima je ponestalo nade. Iako su oni bili pravedni i neporočna života, svijest o tome da je Bog gospodar nemogućega kod njih baš i nije bila prisutna.
U tom kontekstu, Kardinal je ukazao na mogućnost da se i bogoslovi tijekom života mogu naći pred nemogućim i nesavladivim, pri čemu je istaknuo kako treba imati nade. Potaknuo je zajednicu da mole za nadu jer mogućim može postati nešto što je nemoguće upravo vjerom koja se između ostaloga očituje i molitvom. Po završetku misnoga slavlja, budući da bogoslovska zajednica zadnjih nekoliko dana posebno moli za domovinu, Kardinal je potaknuo zajednicu na još usrdniju molitvu za domovinu te posebno utjecanje sv. Josipu, zaštitniku hrvatskog naroda.
Nakon svete mise, uslijedila je večera na kojoj je Kardinal bogoslovima darovao Službeni vjesnik Zagrebačke nadbiskupije povodom 25. obljetnice njegove biskupske službe i svoju poruku vjernicima Zagrebačke nadbiskupije prigodom svetkovine Božića.
Nakon kratkog predaha, susret nadbiskupa s bogoslovima i odgojiteljima nastavio se u 'maloj dvorani' Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta. Budući da je od 5. do 19. listopada 2014. u Rimu održana Treća izvanredna biskupska sinoda na kojoj se raspravljalo o pastoralnim izazovima glede obitelji u kontekstu evangelizacije, Kardinal je kao jedan od sinodalnih otaca pred bogoslovima i odgojiteljima iznio neka iskustva koja je stekao prisustvovanjem Sinodi.
Nakon kratkog govora kojim je rektor Anđelko Košćak uveo u temu susreta, kardinal je ukratko iznio nekoliko uvodnih riječi općenito o sinodama. Nakon toga je istaknuo kako bi želio da susret te večeri bude ostvaren u obliku dijaloga. No, prije rasprave, ukratko je iznio neke općenite značajke u kojima je razgraničio pojmove biskupijska i biskupska sinoda kao i pojam opća, izvanredna i posebna sinoda.
Potom je istaknuo kako je ovogodišnja održana sinoda svojevrsna priprema za onu 14. redovitu koja će se održati između 4. i 25. listopada 2015. Papa Franjo je ove godine, kako kaže Kardinal, sazvao izvanrednu sinodu o obitelji s nakanom da se o temi raspravlja što podrobnije, a poradi važnosti same tematike. Održana sinoda imala je obilježja svojevrsne ''polusociološke'' analize situacije obitelji danas. Usto, ukratko je opisao kako općenito funkcionira sinoda.
Ispričao je kako je na sinodi bilo 253 sudionika od kojih je bilo 192 s pravom glasa. Sinodalni su se oci u vrijeme održavanja sinode okupljali svaki dan u dva navrata – između 9.00 i 12.30 te između 16.30 i 19.00 sati. Nadbiskupa su okupljanja sinodalnih otaca u tim vremenskim intervalima, kako kaže, podsjetila na školske dane, tj. osjećao se kao da ide u školu. Na tu činjenicu posebno ga asocirala provjera prisutnosti otaca na sinodi. Uz navedeno, istaknuo je još niz zanimljivosti vezanih uz održavanje Sinode.
Nakon iznošenja spomenutih činjenica, uslijedili su i trenutci u kojima su bogoslovi i odgojitelji dobili mogućnost Kardinalu postaviti pitanja vezana uz tematiku koja je bila glavni predmet zasjedanja Sinode. Tako se govorilo općenito o danas tipičnoj krizi obitelji, o načinima pastoralne pomoći obiteljima. Kardinal je istaknuo i 68 propozicija koje su kao zaključak Sinode poslane biskupskim konferencijama na dodatna razmatranja. Potom je progovorio o izglasavanju određenih propozicija.
Osim toga, na susretu se govorilo i o problemu olakog pristupanja sakramentu ženidbe pri čemu je Nadbiskup istaknuo važnost pastoralne pripreme. Govorilo se o važnosti zaručničkih tečajeva, pri čemu je istaknuto kako bi se svećenici trebali osloboditi lažne solidarnosti koju često iskazuju prema onima koji bi sakrament ženidbe željeli 'brzinski obaviti'.
U tom kontekstu, nadbiskup je istaknuo bitnost svećeničke solidarnosti, tj. činjenice da je svećenik onaj koji djeluje u ime Crkve. Govorilo se i o razvodu, prisilnom ulasku u brak, a i izlasku iz braka zbog nasilja te (ne)mogućnosti sakramentalnog života nakon toga. Pri kraju susreta, Nadbiskup je progovorio i o dva interventa koja je učinio na Sinodi nakon čega je rektorovim riječima zahvale Nadbiskupu te zahvalnom molitvom zaključen ovogodišnji predbožićni susret. (mk)
