Na Veliki petak zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je Službu Muke Gospodnje u župnoj crkvi sv. pape Ivana XXIII., u zagrebačkoj Dubravi, u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim, mons. Ivanom Šaškom i mons. Mijom Gorskim, biskupskim vikarom za pastoral preč. Markom Kovačem, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. Željkom Faltakom, domaćim župnikom vlč. Kristom Brkićem i povjerenikom za pastoral mladih i pastoralnim suradnikom vlč. Kristijanom Tušekom.
Služba Muke Gospodnje započela je uvodnim obredima i službom riječi. Propovijedao je pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski. "Veliki je petak, dan Isusove muke i smrti na križu. Dan u kojem smo posebno stavljeni pred ogledalo Njegove muke i križa", započeo je biskup Gorski i nastavio: "U grčko-rimskom svijetu raspeće na križu bila je kazna za robove. Zar da po tome dođe spas, pitali su se. Za Židove ne samo da je mrtvo tijelo nečisto nego su onoga tko je razapet smatrali prokletim od Boga. Zar da po tome dođe spas, i oni su se pitali. Ipak, nakon što je Isus dragovoljno prihvatio smrt na križu, križ je postao sredstvom spasenja i razlogom slave."
Biskup Gorski naglasio je u homiliji kako se "u ljudskoj slabosti očitovala se Božja snaga, u ludosti ljubavi mudrost Božja, u Isusovom tijelu pribijenom na križ osuđen je grijeh, u Njegovoj krvi koja je natopila zemlju pomireni su ljudi s Bogom i jedni s drugima. U najvećoj mržnji i smrtnoj muci očitovala se snaga ljubavi."
Također, podsjetio je da se u nama prirodno rađa otpor prema patnji i mukama. "Bunimo se na muke koje nas tijekom života sustižu i s gorčinom postavljamo pitanja Bogu
Zašto, Gospodine? Pritišću nas križevi prouzročeni potresima, neizvjesnostima popravaka kuća i stanova, crkvi, straha od zaraze virusom, nemogućnost normalnog ljudskog života i slavljenja naših otajstava, gubitka primanja zbog zaustavljene ekonomije. Pritišću nas križevi naših osobnih slabosti ili slabosti naših najbližih i onih koji su nam povjereni, križevi bolesti i neuspjeha, križevi razorenih brakova i odmetnute djece", rekao je biskup Gorski.
"Ako u tim trenucima izgubimo pouzdanje u Božju dobrotu i ljubav, u Boga koji s nama prolazi kroz sve mučne životne zbilje, veoma lako, zbog slabosti svoje naravi, spremni smo sve izokrenuti. I jesmo. Poljubac kojeg smatramo znakom ljubavi u Getsemanskom vrtu postao je znakom izdaje. Čini nam se neshvatljivo da muka Isusova i naše muke započinju slavljem, a izdaja poljupcem", istaknuo je biskup homiliji.
Biskup Gorski rekao je kako ne smijemo zaboraviti svoje neodgovornosti i opravdanja. "Dok se zgražamo nad Pilatovim političkim pranjem ruku, ne zaboravimo koliko smo puta mi oprali ruke od svake odgovornosti, ne zaboravimo kako lako postajemo plijen manipulacija, narod spreman opravdavati se riječima
nismo znali. Ne zgražajmo se nad kukavičlukom prijatelja. Ta oni uvijek tvrde da su okolnosti takve i kako je najbolje šutjeti. Radije potražimo uzroke svojih čina u vlastitoj naravi", pozvao je biskup Gorski i nastavio: "Nema bijega od naših križeva. Treba ih nositi zajedno s Isusom, ai ne nosimo ih s ogorčenjem jer što god se s ogorčenjem čini, čak i kada nemamo nikakve mogućnosti izbora, ne donosi ploda niti spasenja."
Također, biskup je podsjetio kako Isus prihvaća križ i muku u ljubavi i slobodi. "Spašava samo žrtva iz ljubavi. Isus prihvaća križ slobodno, iz ljubavi prema nama grešnicima. Samo ljubav daje smisao križu, samo uskrsnuće opravdava smrt. Bez vjere u uskrsnuće, taj slavni završetak svih patnji, i bez ljubavi prema Bogu i čovjeku nije moguće razumijeti ni nositi nijedan križ. (...) Ljubav i križ dva su lica naše ljudske naravi koja vode u život, a po njima je naša sudbina usko vezana uz Isusovu. Nije moguće biti Isusov učenik bez križa. Iluzija je spasenje bez križa. To je đavolska zamka koja prividom bezbrižnog života bez patnje i muka tek dovodi do nesagledivih patnji pojedinaca i naroda", naglasio je mons. Gorski.
"Ne strahujmo i ne zdvajajmo pred teškoćama, ma kolike bile, jer ako se s ljubavlju nose, one donose plod uspjeha. Ljubav koja je spremna ponijeti križ sve pobjeđuje. To najbolje pokazuje sam Isus koji je ljubavlju pobijedio naše mržnje, grijehe i samu smrt. (...) Ljubav je izdržala pritisak straha, nemoći i smrti.
To najbolje pokazuju suvremneni Šimuni Cirenci, koji zbog pandemije preuzimaju križ liječenja bolesnika, i pod cijenu svojega zdravlja. To nam pokazuju današnje Veronike, koje s ljubavlju prate i tješe one koji se nalaze u mučnim situacijama. Nitko to ne može činiti samo zato što mora, nego shvaćaju da je ljudska i kršćanska dužnost biti ondje gdje je patnja. Jer gdje je patnja, tu je Isus prisutan u našem ljudskom tijelu. (...) Neka nam Kristov križ, Njegova slavna muka donesu oproštenje i nadu, blagoslov i ohrabrenje", zaključio je biskup Gorski.
Uslijedio je poklon križu, a na kraju samih obreda kardinal Josip Bozanić poručio je okupljenim vjernicima kako je župna crkva sv. pape Ivana XXIII. služila umjesto ranjene Katedrale. Zahvalio je svima uključenima koji su pridonijeli ljepoti slavlja otajstava vjere u ovim svetim danima. "Osjetili smo da smo mistično Tijelo Kristovo, da smo Crkva. Tu Crkvu ljubimo, želimo ju graditi", rekao je Kardinal i nastavio: "Ulazimo u Veliku subotu, vrijeme aktivne šutnje kad zajedno s Marijom molimo i iščekujemo uskrsnuće."
