HR
U utorak, 11. prosinca 2012. godine u dvorani Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, održano je predstavljanje najnovije knjige pape Benedikta XVI. „Djetinjstvo Isusovo“.
Knjigu su predstavili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, direktor nakladne kuće Verbum Miro Radalj i glavni urednik Verbuma mr. Petar Balta.
Zahvalivši kardinalu Bozaniću na časti koju je ukazao svojim sudjelovanjem u predstavljanju ove knjige, direktor Verbuma Radalj istaknuo je da je i ovaj svezak, kao i prethodna dva (prvi je posvećen razmatranju Kristova života od krštenja u Jordanu do preobraženja, a drugi obrađuje ključne dijelove Kristova života koji tvore središte kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće), izazvao veliko zanimanje javnosti.
„Ovaj treći svezak, u prijevodu dr. fra Ivana Ivande i redakturi mr. don Mira Vidovića, prema odjecima u prvom tjednu od svoga pojavljivanja i ukupnim dosadašnjim nakladama u svijetu koje prelaze brojku od milijun primjeraka (od toga u Hrvatskoj 5.000 primjeraka) mogao bi biti knjiga koja će obilježiti svjetsku nakladničku scenu ove godine“, istaknuo je Radalj.
U predstavljanju knjige Kardinal je istaknuo kako se ta nova i očekivana Papina knjiga odlikuje, kao i drugi njegovi tekstovi, jednostavnošću stila, dubinom poruke te točnošću i hrabrošću u izlaganju teme: „Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja. Njima prethodi predgovor, a završava epilogom. Prvo poglavlje nosi naslov 'Odakle si ti?'. U njemu odzvanja Pilatov upit u Pretoriju. Pitanje o Isusovu 'odakle' je pitanje o Isusovoj biti i njegovom poslanju, kaže Papa. Ovo je poglavlje posvećeno Isusovim rodoslovljima koja na različite načine donose Matejevo i Lukino evanđelje. Ali jedno i drugo imaju isto značenje: smjestiti Isusa u povijest čovječanstva i naznačiti njegovo pravo porijeklo kao princip novoga početka povijesti svijeta.
Tema drugoga poglavlja je navještaj rođenja Ivana Krstitelja i navještaj Isusova rođenja. Analizirajući razgovor između Marije i arkanđela Gabrijela, prema evanđelju po Luki, Joseph Ratzinger tumači kako po jednoj ženi Bog traži nov ulaz u svijet. 'On kuca na vrata Mariji. Potrebna mu je ljudska sloboda. Slobodno stvorena čovjeka on ne može otkupiti bez slobodna da njegovoj volji. Stvarajući slobodu Bog se na stanovit način učinio ovisnim o čovjeku. Njegova je moć vezana uz čovjekovo da koje se ne može iznuditi', kaže Papa. I samo tako, zahvaljujući Marijinom pristanku, mogla je započeti povijest ljudskoga spasenja.
U središtu trećega poglavlja nalazimo betlehemski događaj i povijesni kontekst Isusova rođenja. Rimski imperij pod vlašću cara Augusta proteže se od Istoka do Zapada a sa svojom univerzalnom dimenzijom pripremio je u punini vremena ulazak sveopćeg Spasitelja u svijet. Pojedini elementi koji opisuju rođenje ispunjeni su značajnim porukama o kojima govore: siromaštvo u kojem se Prvorođenac želio pojaviti, izrazita ljubav Božja prema malenima i siromasima koja se očituje u naviještaju pastirima, zatim riječi Slava Bogu čiji je prijevod postao predmetom mnogih kontroverzija.
Četvrto poglavlje posvećeno je mudracima s Istoka i bijegu u Egipat. U tom su poglavlju likovi mudraca opisani korištenjem brojnih znanstvenih povijesno-lingvističkih informacija te su predstavljeni kao amblemi zauzetog i nemirnog dubokog traženja ljudskoga duha.
Knjiga završava epilogom kojim autor opisuje zadnju epizodu Isusova djetinjstva, zadnjim informacijama koje imamo o Isusu prije početka njegovog javnog djelovanja – krštenjem na Jordanu. Govori se o epizodi triju dana za vrijeme hodočašća o blagdanu Pashe, kada je dvanaestogodišnji Isus ostao u Jeruzalemskom hramu posred učitelja, a da nisu znali njegovi roditelji. On koji 'napredovaše u mudrosti dobi i milosti', ovdje je objavio otajstvo naravi pravoga Boga i istodobno pravoga čovjeka koji je mislio i učio na ljudski način.“
U knjizi Papa postavlja pitanje: „Je li, dakle, istinito ono što govorimo u Vjerovanju: 'Vjerujem… u Isusa Krista, sina njegova (Božjega) jedinoga, Gospodina našega, koji je začet po Duhu Svetomu, rođen od Marije Djevice?'“. Odgovor glasi bez ograničenja: da, istaknuo je Kardinal pojasnivši da je „Karl Barth upozorio na to da u Isusovoj povijesti postoje dvije točke u kojima Božje djelovanje neposredno ulazi u materijalni svijet: rođenje od Djevice i uskrsnuće iz groba, u kojemu Isus nije ostao i nije istrunuo. Ove su dvije točke sablazan za suvremeni duh. Bog smije djelovati u idejama i mislima, u duhovnome, ali ne i na materiji. To smeta. Tu mu nije mjesto. Ali upravo se o tome radi: da je Bog Bog i da se ne kreće samo u idejama. Stoga se kod obje stvari radi o samome Božjem 'biti Bog'. Radi se o pitanju: 'Pripada li mu i materija?'.
Dakako, Bogu se ne smije pripisivati ništa besmisleno ili nerazumno ili ono što proturječi njegovu stvaranju. Ali ovdje se ne radi o nečemu nerazumnu i proturječnu, nego upravo o nečemu pozitivnu – o Božjoj stvarateljskoj moći koja obuhvaća sve što postoji. Utoliko su obje ove stvari – djevičansko rođenje i stvarno uskrsnuće iz groba – kušnja za vjeru. Ako Bog nema moći nad materijom, onda on nije Bog. Međutim, on ima ovu moć, a po začeću i uskrsnuću Isusa Krista započeo je novo stvaranje.
Tako je on Stvoritelj i naš Otkupitelj. Zbog toga je Isusovo začeće i rođenje od Djevice Marije temeljni element naše vjere i svjetli znak nade.“, zaključio je Kardinal.
Po završetku Kardinalova predstavljanja, prisutnima se obratio mr. Petar Balta, glavni urednik Verbuma. Kao zaključak svog izlaganja naveo je pitanje „Tko je za mene Isus Krist?“ kao pitanje od kojeg nitko ne može pobjeći.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
