Aktualnosti

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u subotu, 17. prosinca obred paljenja četvrte svijeće na adventskome vijencu ispred zagrebačke prvostolnice, u nazočnosti velikoga broja vjernika.

„Došli smo do zadnje, četvrte svijeće na ovome vijencu koji nam je pokazivao koje je vrijeme na adventskome satu, u vremenu naše priprave za rođenje Isusa Krista. Večeras palimo svijeću koja se zove: Svijeću anđela i Svijeću pouzdanja“, kazao je mons. Šaško podsjetivši kako je anđeo Gabrijel navijestio Blaženoj Djevici Mariji da je odabrana za Majku Spasiteljevu te da se nad svakom svijećom na adventskom vijencu nalaze likovi anđela, a ponad njih Blažena Djevica Marija, Isusova i naša Majka.

„Nitko nije Gospodina iščekivao s većom čežnjom i nestrpljenjem, s više nježnosti i ljubavi. U njezinu je srcu Božja riječ našla odgovor prihvaćanja. U njezinu je naručju Božji Sin našao najljepšu kolijevku. U Marijinoj i Josipovoj poniznosti i pouzdanju i mi susrećemo blizinu svjetla koje svatko od nas može prihvatiti i ponijeti drugima“, kazao je mons. Šaško istaknuvši da Bog dolazi tiho, u riječi koja je objavljena i koja je po milosti krštenja pohranjena u  srce vjernika.

„Gospodin nam progovara iz nutrine našega bića. Želi malo mjesta u našemu domu, u našemu životu, u našim mislima i planovima“, rekao je mons. Šaško, dodajući da je Bog za silazak u čovještvo odabrao rođenje i dom, kako bi se u najvećoj intimi, najdubljoj tišini i najvećoj blizini približio čovjeku te da je zato Bog uvijek blizu.

Izražavajući nadalje u prigodnoj molitvi zahvalnost što Bog nije u svojoj providnosti napustio ljude kada su se udaljili od njega i odabrali neposluh nego je otvorio srce i vrata vjere ponizne službenice, Blažene Djevice Marije, i utjelovljenjem svoga Sina postao 'Bog s nama', mons. Šaško je molio da Bog jača ljude današnjice u ljubavi i brižnosti za druge, da svojim svjetlom pohodi svakoga čovjeka da se raduje životu i da ga čuva, posebno vapijući za blagoslov majkama i očevima da prihvaćaju život, za supružnike da ih čuva u uzajamnoj vjernosti te da štiti obitelji u njihovu zajedništvu i razumijevanju.

Prigodnu molitvu mons. Šaško je završio riječima: „Po zagovoru svetoga Josipa našemu narodu podari odgovornost, pravednost i poštenje, samozatajnost i evanđeosku maštovitost u dobru. Daruj nam prepoznavanje tvoje prisutnosti i pogled pun pouzdanja u Tebe za buduće dane koje si nam namijenio“.
Biskup Šaško, koji je ovog došašća predvodio obrede paljenje svih četiriju svijeća na adventskom vijencu koji je prvi put uređen na fontani i podno kipa Majke Božje ispred zagrebačke katedrale, prije ulaska u prvostolnicu podsjetio je da četvrta upaljena svijeća dovodi do bora koji još uvijek namjerno neokićen te da je stavljanje uresa na bor slika vjerničke pripremljenosti za Kristov dolazak.

Na kićenje bora ispred katedrale mons. Šaško je nazočne vjernike pozvao ovim riječima: „Do Božića je ostalo još tjedan dana. Večeras ćemo još jedanput ući u katedralu; ojačati svjetlo našega iščekivanja, a u četvrtak, 22. prosinca, nakon svete mise, u 18.45 okitit ćemo naš bor. Bilo bi lijepo da kićenje toga bora bude pokazatelj da od katedrale polazi kićenje borova u župama, a od župa se kićenje prenosi u obiteljske domove., da bismo se zajedno našli u radosti slavlja Božića u našim crkvama. Tako smo to pozvani činiti dajući vrijeme vremenu, pazeći da žurba i buka ne uništi smisao.“

Uz pjevanje adventskih pjesama, koje su predvodile sestre Služavke Malog Isusa , s. Kristina i s. Monika Maslać, procesija predvođena križem, ušla je u prvostolnicu, gdje su na adventskom panju, svjetlom upaljene svijeće kod adventskog vijenca upaljene sve četiri svijeće, a zatim i na oltaru, te je slavlje euharistije nastavljeno Zbornom molitvom četvrte nedjelje došašća.

U prigodnoj homiliji mons. Šaško je između ostaloga protumačio značenje i poruku nedjeljnog evanđelja koje stane u dva imena u koja se stapa cijelo došašće: Ime Isus, koje Djetetu daje Josip, i ime Emanuel, ime ispunjenoga proroštva.

„U hodu kroz došašće do današnjega dana pratili smo na koji je način Bog bio prisutan u našoj povijesti. Od danas nam evanđelje progovara kako mi ulazimo u Božju povijest. Poveznica se nalazi u dva imena: Emanuel što znači: S nama Bog i Isus, što znači: Bog spasava“, rekao je mons. Šaško, navevši da su i vojnici njemačkoga Wehrmachta u Drugome svjetskom ratu na kopčama opasača nosili ime kojim se te nedjelje označuje Boga koji dolazi, to jest Emanuela, što znači Bog s nama ili na njemačkome: Gott mit uns.

„Tako vidimo da je jedna od ideologija koja je bila duboko protukršćanska, obilježena rasizmom i bezboštvom, iskoristila ime Emanuela, kojim i židovski vjernici i mi kršćani zazivamo Spasitelja. Istodobno, u zatvoru u Flossenburgu koji su čuvali vojnici, vjerojatno i oni koji su na svojim opasačima nosili baš te riječi: Gott mit uns, 1944. godine nalazio se zatvoren i njemački protestantski teolog Dietrich Bonhoeffer.  On nije imao Emanuelovo ime zapisano na svojoj odjeći, ali ga je tako živo nosio u svome srcu da je na Badnjak te iste godine, nekoliko mjeseci prije smrtne osude i smaknuća, zapisao stihove: "Gott ist mit uns am Abend und am Morgen und ganz gewiss an jedem neuen Tag". Bog je s nama, ujutro i uvečer te, nedvojbeno, u svakom novom danu. Isto ime s jedne strane u nastojanju protiv čovjeka, a s druge u smirenosti i vjeri, u pouzdanju jedne ljudske žrtve; isto ime, a između namisli, nakana i djela duboki ponor“, protumačio je mons. Šaško.

„Na Božić se rađa Bog koji spasava i koji ostaje s nama. Tko bi rekao da je to upravo ono bespomoćno betlehemsko Dijete s običnim imenom i koliko li je danas običnih ljudi u kojima ne prepoznajemo Boga? A Božić su u božićnoj noći slavili samo oni koji su prepoznali. Prepoznavanje je jedini uvjet za božićno slavlje.

A za pouzdanje i za prepoznavanje Boga ne trebamo ići daleko: ono je tu pred nama i među nama, u euharistijskome slavlju kao ostvarenje sna, kao radost spasenja. I pokraj oltara, blaženi Alojzije Stepinac, svetac pouzdanja u Boga i pokazatelj da Bog ostaje s nama“, zaključio je mons. Šaško. (NP)