Homilija kardinala Bozanića na svetkovinu Svih svetih

1.11.2021.



Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački


Homilija na svetkovinu Svih Svetih

Mirogoj, 1. studenog 2021. godine

Liturgijska čitanja: Otk 7,2-4. 9-14; 1 Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a
 

Dragi vjernici, dragi Zagrepčani!

1. Euharistijsko slavlje današnje svetkovine Svih svetih započinje pozivom: „Radujmo se svi u Gospodinu!“

Draga braćo i sestre, upućen nam je poziv na sudjelovanje u nebeskoj radosti svetih. Danas razmatramo otajstvo zajedništva svetih na nebu i na zemlji. Nismo sami, nego smo uključeni u veliko mnoštvo svjedoka „iz svakoga naroda i plemena i puka i jezika“. Knjiga Otkrivenja nam govori kako je Božji poziv upućen svim ljudima, spasenje je sveopće. Sveti, što ih danas slavimo, nisu neka mala skupina izabranih, nego mnoštvo „što ga nitko na mogaše izbrojiti“.

Današnje  bogoslužje poziva nas  da podignemo svoj pogled i da očima vjere promatramo na nebeskom svodu mnoštvo Božjih ugodnika, tih svjetlećih zvijezda u slavi nebeskoga Oca. U današnjoj svetkovini slavimo Božju vjernost prema ljudima i ljudsko pouzdanje u Boga. Iz toga sretnog povezivanja i sjedinjenja rađa se i nastaje svetost.

Slavlje Svih svetih poziva nas da u vjeri, nadi i ljubavi dignemo svoj pogled prema onima koji su već postigli cilj besmrtnosti te u rajskoj slavi razmatraju lice Boga vječnoga. U tom nepreglednom mnoštvu su toliki nama nepoznati, ali i nama dobro znani: naši roditelji, braća i sestre, muževi i žene, djeca i rodbina, prijatelji i dobročinitelji; oni kojima smo nastanjeni u srcu,  koji su nam dali ovo što jesmo i što imamo. Nalazimo se pokraj grobova na našem Mirogoju, ovi grobovi, kao i na drugim grobljima diljem Hrvatske i svijeta; križevi i spomenici, ispisana imena, govore o povijest koja se nastavlja, a mi smo na tom putu.

Ovo slavlje svetkovine Svih svetih obasjava sada predvečerje i Spomena svih vjernih mrtvih. Stoga ovih dana pohađamo grobove naših dragih pokojnika koji su prešli na drugu obalu života. Preporučimo ih Božjem milosrđu i molimo zagovor duša u čistilištu.
 
2. Braćo i sestre, dok promatramo svijetli primjer svetih budi se u nama želja da budemo kao oni: sretni u zajedništvu s Bogom, dionici velike obitelji Božjih prijatelja. Oni su naša braća i sestre u slavi; tamo u vjeri i mi putujemo, ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom (usp. Predslovlje Svih svetih).

Zadivljen sveti Ivan Apostol u drugom nam čitanju navješćuje: „Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac:  djeca se Božja  zovemo, i jesmo (…) Ljubljeni sad smo djeca Božja, i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest“ (1 Iv 3, 1. 3.).

Svetkovina Svih svetih je i slavlje našega poziva. Svi smo pozvani na svetost. Snažno je to i jasno naglasio Drugi vatikanski koncil. Bit svetosti sastoji se u tome da smo pozvani biti kćeri i sinovi Božji. Nije to naša zasluga, nego Božji dar i poziv. Braćo i sestre, sveci već sada žive i u našoj sredini. To su osobe koje šire ljubav i dobro, koje uz sve poteškoće i životne nedostatke, nastoje živjeti Evanđelje. To su osobe koje čine boljom sredinu u kojoj živimo.

Jednostavno rečeno: svetac nije neki izniman čovjek. Svetac, svetica je normalna osoba, koja naprosto privlači svojom produhovljenošću, gestama, pogledom očiju, licem, svojom nazočnošću. Nama su potrebni sveci: oni su naši prijatelji, uzori i zagovornici kod Boga.

I ovdje među nama ima svetih osoba i svi mi možemo postati sveti. Dragi vjernici, ako svi možemo biti sveti, onda imamo i dužnost postati sveti. Zbog toga danas pozivam sve da u sebi probudimo želju za svetošću, da se klonimo zla i grijeha, da se zalažemo za kraljevstvo Božje, da živimo i svjedočimo Evanđelje u svojoj svakidašnjici; da budemo nosioci istinske radosti, jer nema svetosti bez radosti. Naime, i u našem srcu tinja želja za svetošću, usmjereni smo da postanemo sveti. Možemo započeti odmah, prevladavanjem ravnodušnosti i bilo kakvih lomova u našoj sredini te postojanom izgradnjom zajedništva.
 
3. Evanđelje blaženstava današnje svetkovine zasigurno predstavlja najznakovitiju sintezu Isusovog navještaja Radosne vijesti. To je najizrazitiji proglas novosti kršćanstva. Blaženstva su srce Evanđelja. Blaženstva su istinska karta identiteta kršćanske svetosti, ona su kodeks svetosti. Blaženstva nam snažno otkrivaju Božju logiku. Blaženstva predstavljaju izazovan životni program. Taj program svjetskoj je logici neshvatljiv, ali ipak on daje posebnu draž ljudskom srcu.

Devet blaženstava današnjeg Evanđelja prikazuju nam portrete svetaca s različitim crtama lica, za svakoga pojedinog od njih. Naime, svaki svetac, svaki kršćanin, poseban je, rekli bismo originalan. Ipak, sve njih zajedno povezuje riječ: blaženi. Svetačko lice nije namrgođeno, mračno, neprijateljsko lice, već spokojno, radosno, sretno, koje zrači ljepotom ispunjenoga života.
 
4. Dobro je i ovo napomenuti: devet Isusovih blaženstava, koja su nam bila svečano navještena, ne odnose se izravno na vjerski stav, rekli bismo na naš odnos prema Bogu. Prvi dio svakoga blaženstva, onaj koji se odnosi na ljude, uopće ne spominje Boga, ili naš odnos prema njemu. Blago: siromasima, ožalošćenima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima… ‒ sve su to ljudski darovi, ljudski stavovi, ljudski odnosi.

Oni predstavljaju svetost svakidašnjeg života, u našim kućama, po ulicama, na radnom mjestu. Ali ipak se Bog, koji kao da je u prvom djelu proglasa blaženstva isključen, u drugom se djelu pojedinog blaženstva evocira i to kao jamac, kao nagrada, kao onaj koji na svaki takav stav ljudskoga srca i ljudskog života stavlja svoj pečat, svoju nazočnost, svoju budućnost i svoju vječnost. Ta Božja nazočnost, Božje jamstvo budućnosti pa i sama Božja vječnost upravo nam je dana u Isusu Kristu. Isus kada otvara svoja usta, zapravo otvara nebesa i govori nam kako se Bog odnosi prema ljudima: Isus Krist u blaženstvima daje svoju autobiografiju te oslikavajući vlastiti portret daje pravu mjeru čovječnosti – onu koju je Bog zamislio kada je stvarao cijeli svijet i ljude. Ljudi koji žive blaženstva žive životom Isusa Krista i to je put svetosti.
 
5. Braćo i sestre, život ljudi, koji nastoje živjeti stavove blaženstva, jest naprosto neuništiv. Takav život ne osigurava samo raj pojedincu, nego otvara novu budućnost i za svijet. Blaženstva su proroštva novoga čovještva. Budućnost našega života i svijeta pa i planeta, ovisi o tome koliko kao pojedinci i kao zajednica provodimo blaženstva, koliko smo narod blaženstava.

Na svjetskoj pozornici pojavljuju se moćnici, ljudi slavni, čašćeni, idoli slave, koji dolaze i prolaze. To je stvarnost koja prati ljudsku povijest,  o kojoj je govorio blaženi Alojzije Stepinac naglašavajući da će svi ti idoli slave ili mizerni bogovi na svjetskoj pozornici proći kao pljeva (usp. Propovijed, Petranac, 17. studeni 1940.). Ali istinska povijest, koja traje i posjeduje dosljednost, koja ima smisla i značenje, pripada ljudima blaženstava. To su one osobe koje poznaju tajnu smisla ljudskoga života. Stoga treće blaženstvo veli: „Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!“

Braćo i sestre, dragi prijatelji i svi ljudi dobre volje, svetost nije negdje daleko. Ona se spušta na zemlju. Ona živi među ljudima, u kućama, po našim ulicama i putovima. Ljudi blaženstava naši su istinski prijatelji. Živjeti blaženstva znači biti prijatelj ljudi.

Draga braćo i sestre, povjerimo stoga svetost našega života, naših milih i dragih i svih ljudi Kraljici Svih svetih, Presvetoj Bogorodici Mariji, našim svetim zaštitnicama i zaštitnicima te mučeniku čiste savjesti i svjedoku istine blaženom Alojziju Stepincu. Amen.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr