HR

Aktualnosti

Objavljeno: 28.03.2021.

Homilija biskupa Šaška prigodom blagoslova zavjetne aureole



Mons. Ivan Šaško
pomoćni biskup zagrebački

Uvod i homilija
u euharistijskome slavlju svetkovine Blagovijesti
s blagoslovom zavjetne aureole za kip Majke Božje Lurdske
u župi Majke Božje Lurdske (Zvonimirova)
u četvrtak, 25. ožujka 2021.

 

Povezana vijest:

Svetkovina Blagovijesti i blagoslov zavjetne aureole za kip Majke Božje Lurdske


Uvod


Draga braćo franjevci, poštovani oče Provincijale (fra Milan Krišto), subraćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi župljani i hodočasnici, braćo i sestre!

Večerašnje slavlje svetkovine susreta i zajedništva Boga i čovjeka po otajstvu navještaja Kristova utjelovljenja živimo u radosnome i znakovitome povodu svečanoga stavljanja zavjetne aureole na dragi nam lik nebeske Majke.

Aureola za kip Majke Božje Lurdske u ovoj kripti nastala je kao zavjetni dar vjernika i braće franjevaca u zahvalu što su životi vjernika i svetište bili pošteđeni većih šteta u potresu kojim je Zagreb pogođen 22. ožujka 2020. godine. U tim životnim kušnjama, osobito ovdje, osjećala se blizina Nebeske zaštitnice, njezin dar utjehe i zagovor pred licem nebeskoga Oca. Stoga su u zavjetni dar, uz vjerničku zahvalnost, unesene i molitve nebeskoj Majci Mariji za potrebe svih onih koji su u potresu ostali bez doma, bez crkve, ili na neki drugi način žive težinu njegovih posljedica.

U toj kršćanskoj osjetljivosti za potrebite, zajedno s prikupljanjem priloga za zavjetni dar, prikupljani su i prilozi za braću franjevce na Kaptolu, u svrhu obnove razrušenoga samostana i crkve.

Pozdravljajući vas u ime našega nadbiskupa, kardinala Josipa, u ime naše Nadbiskupije večeras želim posebno istaknuti da je dio aureole i služenje franjevaca u ovoj župi i samostanu tijekom protekle iznimno zahtjevne godine za život Crkve u našemu gradu, posebice u njegovu središtu, pri čemu su se franjevci ove zajednice stavili na raspolaganje još većom skrbi za slavlja euharistije i sakramenta pomirenja.

Tako su postali stanovitim 'sakramentalnim središtem', kada se u ostalim liturgijskim prostorima, počevši od naše prvostolnice, zbog posljedica potresa, ne možemo okupljati. Hvala vama! Hvala Gospi Lurdskoj koja vas nadahnjuje i prati!

Braćo i sestre, zavjet (votum) je uvijek pitanje vjernosti. On je obećanje o nečemu što ne proizlazi iz obveze, nego iz molbe i predanja, iz zahvalnosti i ljubavi. Bog je s izabranim narodom sklopio Savez, ostavio nam svoj Zavjet i ostvario ga, kao novog i vječnog, u svome Sinu po Blaženoj Djevici Mariji.
Bog se očitovao kao 'Bog s nama'. U njegovoj prisutnosti i po Marijinu primjeru na početku ovoga slavlja izražavamo svoje pouzdanje i spremnost na služenje psalamskim riječima: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju.

Da bismo to istinski, čistim srcem mogli izgovoriti i živjeti, ispovjedimo svoje grijehe i zamolimo oproštenje kajući se u radosti Blage vijesti.


Homilija


Braćo i sestre u Radosnoj vijesti!

1. Otajstvo današnje svetkovine može nam postati bližim, ako ga promatramo u simbolu 'aurèole'. Ona govori o svetosti, nosi značenje utjelovljene Božje prisutnosti; dodira običnoga i neobičnoga, susreta prolaznoga i vječnoga. Zar Navještenje nije upravo to?

Sama riječ 'aurèola' umanjenica je pridjeva aureus, što znači 'zlatna'. Dakle, na hrvatskome je ona, doslovno: zlatnica. Nešto maleno što označuje, što naviješta i predstavlja veličinu, neizmjernost. Svojom bojom odražava boju neba, jer je ponajprije zlatna u ranome kršćanstvu i u (kršćanskome) slikopisu boja neba.

Zar se u Navještenju ne susreću poniznost i malenost s neizmjernim i zar se baš u njemu na čudesan i predivan način ne odražava nebo? Tu se nalazimo u punini otajstva navještaja utjelovljenja Božjega Sina, Božje Riječi koja se riječima ne dopušta izgovoriti. Zato i dok slušamo riječi, osjećamo snagu tišine i šutnje.

Anđeo i Marija razgovaraju u ozračju doma, poslova, uspjeha i nada. Bog se objavljuje u svakidašnjici, da bi postao čovjekom na svim putovima čovjeka. On se utjelovljuje u Marijinu krilu, da bi bio naše tjelesnosti, naših života. Ne mile ti se žrtve, Gospodine, nego si mi pripravio tijelo, kaže Krist, po Poslanici Hebrejima. Upravo zbog toga i mi svoju povijest, koja je uvijek i tjelesna, možemo prinijeti Gospodinu, biti dionicima povijesti koja nadilazi povijest.

2. Ovo je slavlje 'otajstva Aureole', otajstva Utjelovljenja i Proslave, otajstva Božje objave i prisutnosti u slobodnome odgovoru mlade žene koja nosi ime 'Ljubljena zauvijek' (Marija).

Aureola je sažetak osobe, svega što ona jest zemaljski, 'sažetak zemaljskoga', a ujedno preobraženoga, tako da u njoj vidimo nebesko. Tako je aureola i sažetak, 'zgusnutost neba'.

Ona se kao nimbus, kao prsten ili ploha punoga kruga stavlja oko glave, ali obuhvaća cijeloga čovjeka. I dok se čini da povlači granicu, aureola svjedoči bezgraničnost. Tu je ljepota njezina uprizorenja koje otkriva novost i ravnovjesje; proturječje i pomirenost.

I u ovoj aureoli, koju su pripravili naši oci franjevci i vjernici, koju danas stavljamo na Marijin lik netko može vidjeti samo njezinu materijalnost, zemaljsku prolaznost, dok ju kao vjernici vidimo u svjetlu neba, kao razgovor s Bogom, kao prihvaćanje njegove blizine, kao nadahnuće za ljubav prema bližnjima.

U njoj čujemo Anđelov pozdrav: Gospodin s tobom; čujemo toliko ponavljani liturgijski pozdrav i poziv: Gospodin s vama; s vama do svršetka svijeta. Kada se probude strepnje pred prijetnjama zemaljskih nepogoda; dok u nama još struje zvukovi potresa, u aureoli susrećemo sigurnost riječi: Ne boj se! Ne boj se ni kada Bog ne ide putem očitosti, kada se čini da nas ne uslišava, kada bismo željeli vidjeti njegovu moć. Ne boj se, kada se skriva u malenosti ljudskih bića, odbačenih, zlostavljanih, pregaženih.

3. Da, zacijelo će se čuti prigovor: čemu zlato, čemu rijetko kamenje i nakit. Čini se da bi ta vrijednost bila vrjednija, ako se utroši u druge svrhe, običava se reći – 'konkretnije'. No, život nas istodobno uči da onaj tko ne zna Bogu reći hvala, ne vidi ni ljude u potrebi. Konačno, svojim darovima pazili ste na to, ponajprije na to.

No, ovdje se upućuje na dublji smisao, onaj naime koji nema dvojbe hoće li se vezati uz prolazne predmete ili uz neprolaznost spasenja. I kadgod je bilo potrebno, vjernici, Crkva nisu imali dvojbe; kako nekada tako ni danas.

Ali, u svakome dijelu aureole, ako se gleda očima srca, odrazit će se životi ljudi koji su svojim predmetima unosili poglede i smijeh, obiteljska sjećanja, spomen na dom i domovinu; suze i strepnje, zaljubljenosti i ushite, otkucaje sreće, naslage razočaranja i pomirenja, titraje opraštanja i sjenu sumnje, trenutke boli i samoće; ispovijedi vjernosti i izdaje… jednom riječju: život, sebe…

Braćo i sestre, ovo je slavlje otajstva Aureole, neizrecivosti u kojoj se čuje: Raduj se! Gospodin s tobom! Ne boj se! Marijo, Bog će živjeti po tebi, po tvojoj ljubavi koja je otvorila dolazak Neba na zemlju; živjet će u svakome vremenu i u svim ljudima.

4. Ova Aureola slika je navještaja da će na Mariju sići Sila Svevišnjega, Duh Sveti koji daje život, koji preobražava, obnavlja i uvodi nas u vječno zajedništvo s Bogom.

Aureola duhovskoga Započinjanja i Dovršenja, zbilja do kojih čovjek trajno želi doprijeti, proniknuti ih, njima ovladati. A otajstvo ostaje neizmjerno, dostupno jedino Božjom objavom, pokazujući da je put Radosti Marijin put odgovora prihvaćanja Božjega plana.

I mi se svakodnevno pitamo kako će nešto biti; kako je moguće. Odgovor je u djelovanju Božjega Duha, prema riječi pjesnikinje (S. Weil): „Život vjernika razumljiv je samo, ako u njemu ima nešto nerazumljivo.“ Samo ako u nama ima nešto više od ljudskoga. U nama je Božji Duh, a po njemu ljubav.

Aureola je i kruna, govorljiva u vremenu koje je pojmovno preplavljeno riječju 'corona'. I opet znamo da Bogu ništa nije nemoguće, a da je na nama ostati utjelovljena Božja ljubav, utjelovljena radost samo Bogu mogućega. Oci franjevci, dragi vjernici, ostavljate divan spomen pouzdanja u Gospodina i u zagovor Gospe Lurdske.
Ispišite stranicu: