Aktualnosti

Uvod i homilija
u euharistijskome slavlju
svetkovine Rođenja Gospodinova ('Misa polnoćka')

 
Draga braćo i sestre u noćas rođenome Spasitelju,
dragi župniče vlč. Marko (Čolak), profesore fra Ante (Crnčević),
dragi očevi, majke, djedovi i bake, draga djeco i mladi!

Vaša je priprava došla do punine; vaša priprava – jedinstvena i izazovna, strpljiva i puna pouzdanja – nije nestala. Ona je ugrađena u večerašnje i sutrašnje slavlje, ugrađena je u vas.

Vi, koji ste ovdje tijekom došašća doslovno poravnavali staze, otapali hladnoću i jačali pouzdanje, izgradili ste put kojim Bog ulazi u vaše živote, rađa se u vama i postaje svjetlom koje obasjava tamu u životima drugih ljudi.

Drago mi je da sam mogao biti mali dio vašega župnog hoda do ovoga čudesnog slavlja otajstva Božjega utjelovljenja. I zato se s vama radujem, u povezanosti s cijelom Crkvom, osobito s vjernicima naše nadbiskupije i s našim nadbiskupom, kardinalom Josipom.

I slobodno smijem reći i višekratno naglasiti: Teško da u Europi noćas postoji ovakvo slavlje, župna zajednica ovakvoga svjedočenja vjere i ustrajnosti.

Ovih smo dana slušali kako se pojedinci muče izreći što je Božić i zbog čega je važan. Malo se o Božiću može reći bez istine o Božjemu planu i njegovoj milosti; bez pogleda koji traži smisao u našoj stvorenosti na Božju sliku; bez ljubavi koja prepoznaje povezanost duše i tijela.

Večeras naše slavlje nije naše sjećanje jednoga Božjeg djela, nego slavlje događaja u kojemu se Bog spomenuo nas; ovo nije ni obilježavanje naše povezanosti s Bogom, nego slavlje u kojemu Bog 'obilježuje' nas; ovo nije pokušaj da mi uvedemo Boga u svoje živote nego slavlje u kojemu nas Bog uvodi u svoju vječnost i radost.

Umjesto svih naših napora da prekoračimo svoju ograničenost i smrtnost, slavimo Božju ljubav koja je – postavši čovjekom – preobrazila našu ljudskost. To je čudo ljubavi koje se ostvaruje na svakome od nas koji vjerujemo u Isusa Krista. To je čudo koje se tiče svakoga ljudskog bića.

Bog noćas govori: Ja sam svemoćan i sveznajuć, ja sam Stvoritelj i gospodar, neizreciv i nezamisliv, ali ne dolazim k vama takav, jer ne želim da me se bojite i budete daleko; ne želim da me podnosite; dolazim kao Dijete, jer vam želim biti blizu, bliže i od vas samih, jer želim da me volite.

Došli smo, Gospodine, ponizno i zahvalno; došli smo u ljubavi, donoseći sebe kao dar, ali i svoje nakane u kojima su naši bližnji. U našoj su molitvi župljani i župljanke koji bi rado bili ovdje, ali su nečime spriječeni. U našoj su molitvi tužni i osamljeni, siromašni i bolesni, razočarani i umorni; s nama su naši bližnji koji noćas mole u drugim krajevima naše hrvatske domovine i u drugim zemljama diljem svijeta; ovo slavlje združuje i naše pokojne koji po Kristu žive s Bogom. Sve je to moguće, jer je Božji Sin postao čovjekom, jer je noćas rođen za nas.

Zato je euharistijsko slavlje najljepša Božićna čestitka, u kojoj smo blizu jedni drugima najvećom, Kristovom blizinom.

Noćas nam se daruje Božja riječ koju osjećamo sluhom; daruje nam se njegovo Tijelo koje vidimo, koje možemo dodirnuti i blagovati; daruje nam se njegova ljubav koju smo pozvani prihvatiti srcem. Uđimo u radost spasenja i predajmo Bogu svoje grijehe iskreno se za njih kajući.
 

Homilija

   
Braćo i sestre u Radosnoj vijesti!

1. Čitajući iznova tijekom dana ovo Evanđelje i željno čekajući kako će odjeknuti u srcu noćas s vama na ovoj ledini, došao mi je na pamet Platon koji (na dva mjesta: 'Republika'; 'Hipija Stariji') u raspravi o ljepoti i dobroti (kalon) navodi Solonove riječi: „Halepá ta kalá“ – „Ljepota je teška; lijepe su stvari zahtjevne“. Ljepota u sebi ima teško dostupnu dubinu, ali ljepota – jer je dana svima i jer je zahtjevna – zahvaća i površinu.

Starogrčki filozof razvija svoje viđenje ljepote, povezane s dobrotom (kalokagothia), kao snažna i trajna uporišta. Nasuprot tomu nalazi se korisnost koja vodi u neko iskorištavanje. Korisnost je površna; ne traži dubinu; nema trajnost i nakon nje uvijek dolazi razočaranje.

Ljepotu Božića vidim u tome da ona ništa ne traži, nikoga ne iskorištava, nego se daje. Ljepota Božića je zahtjevna, duboka, ali se tiče i naših površina i naših površnosti; seže do najskrivenijih prostora ljudskosti, propituje naše postojanje i raduje nas u srži našega bića, ali jednako tako dio je naših običnosti, naizgled nebitnoga, naših jednostavnih izražaja i onoga što će netko prebrzo nazvati 'božićnim kičem'.

2. Jedna izreka glasi: „Ljudi kažu da sreću treba tražiti daleko; drugi kažu da je sasvim blizu; ali, savršena sreća nalazi se u kolijevci novorođenoga djeteta.“

Braćo i sestre, svako dijete koje se rađa je iznenađenje i obećanje;
svako dijete koje se rađa je čudo i dar;
svako dijete koje se rađa je sjeme mira i pobjeda života.

Isusovo rođenje, kako su to navijestila i proroštva, a potvrdilo Evanđelje, događa se u neobičnim, neredovitim okolnostima, izvan pretpostavljenih okvira.

To najprije svjedoči popis pučanstva.

U Drugoj knjizi o Samuelu (glava 24.) govori se o popisu koji je naredio kralj David, da bi znao koliko je naroda i s koliko ljudi može računati kao vojnicima, kakva je njegova vojna moć.

U to je vrijeme popisivanje ljudi bilo smatrano neoprostivim suprotstavljanjem Bogu. Vladalo je uvjerenje da samo Bog može imati popis onih koji trebaju živjeti ili umrijeti (usp. Izl 30, 12ss). Zbog toga je grijeha David, zapravo njegov narod, oštro kažnjen trodnevnom kugom koja je odnijela sedamdeset tisuća žrtava. Bio je to grijeh oholosti, učinjen od pripadnika roda iz kojega dolazi Mesija.

Nasuprot takvoj posljedici, Evanđelje nam objavljuje da je Isusovo rođenje baš u Betlehemu povezano i s odredbom cara Augusta koji je želio popisati stanovnike Carstva. Josip je bio podrijetlom iz Betlehema pa je malena Nazaretska obitelj bila obvezna doći u to mjestašce na popis.

Druga neobičnost koja je pripomogla početcima našega spasenja bilo je Isusovo začeće dok Josip i Marija još nisu bili u braku. Takva se mogućnost nije nalazila ni u primisli, a kamo li u očekivanjima izabranoga naroda; štoviše, bila je to itekako otežavajuća okolnost za prihvaćanje 'Tesareva sina'.

To potvrđuje ozračje u kojemu su Isusovi sumještani, s jedne strane, bili zadivljeni njegovim riječima u nazaretskoj sinagogi, a s druge su ga strane odbili i nisu razumjeli riječi da su se ispunile riječi proroka Izaije koje su im odjekivale u ušima (usp. Lk 4, 16-30).

Ono što je izgledalo kao zaprjeka, postalo je prostorom milosti.

3. Na istome tragu primijetimo da kod rođenja, za Isusa nije bilo mjesta u svratištu; nije bilo mjesta. Dragi vjernici, to je iskustvo koje je vama blisko; to je često vjerničko iskustvo.

Tijekom došašća posebno smo se pitali ima li u našim životima mjesta za Boga. Ta provjera prolazi kroz drugo pitanje: Ima li mjesta za čovjeka?

Ovdje, na ovoj ledini lako se vidi ta napetost između traženja i neosjetljivosti, u kojoj se čini da nema mjesta ni za ljude ni za Boga. A onda gledamo stvarnost vaše vjere, ljubavi i nade koja očituje koliko je mjesta i za Boga i za čovjeka.

Ova noć raspršuje malodušnost i umjesto onoga što nam se čini neostvarivim, postoji opasnost da previdimo dar, darove iznimne blizine, zajedništva i vječnosti. Istinski razlozi za naše slavlje noćas, ovdje, ne mogu se naći u prolaznosti. Ovamo ne može čovjeka dovesti neosjetljivost i ravnodušnost s kojom se često sučeljavamo.

To može samo vjera da smo dionici Kristova rođenja; da je događaj o kojemu slušamo u naviještenoj riječi i naš događaj, da je u kolijevci Božjega djeteta naša radost i radost svijeta.

4. U ovim se danima pred jaslicama djeca i odrasli poistovjećuju s pojedinim osobama spomenutima u Evanđeljima, tražeći komu smo najsličniji. Noćas ovdje nema nikakve dvojbe.

Ponavljam: noćas nadaleko i naširoko ne postoji slavlje kakvo je ovo naše, gdje smo tako blizu stavu pastira, jedinih svjedoka pjeva anđelâ i prvih navjestitelja po redu objavljivanja radosnoga rođenja za one koji vjeruju i za one koji ne vjeruju.

Od trenutka kada ste odlučili biti i slaviti liturgijska slavlja na ovoj parceli govorio sam vašemu mladom i vrijednom župniku Marku i svima koji su me pitali o ovoj župi, da je ovdje crkva već izgrađena, samo još nije pokazala građevinu. Ona je prije svega u vama.

Na njezine se 'zidove' okomila i dalje će jurišati kušnja, dvojbe, malodušnost. U nekima će se vjerojatno ugnijezditi sumnja u mogućnost da ovdje bude izgrađena crkva. Ne znam što nas sve čeka, ali znam da crkva već postoji.

No, noćašnje mi je slavlje i vaša prisutnost nalik trenutku u kojemu su zidovi maknuti da bi se vidjela Crkva; maknuta je bijeda onih koji ne žele pridonijeti rađanju Boga u svijetu; očitovana je ljepota vas koji svjedočite o Božjemu djelu u vama.

Kao što su nama starijima ostala urezana u dušu pojedina slavlja Božića iz djetinjstva, i vaša će djeca i ovi mladi pamtiti ovaj Božić. Zajedno se radujte, jer ne promičemo nešto ljudsko i zemaljsko, nešto što bili nakon korištenja bilo bačeno, nego ljepotu koja živi u našemu pouzdanju u Gospodina i u ljudima koji su njegovi.
 
5. Ovdje je ljepota koja je zahtjevna,
duboka i vidljiva, jednostavna i neizreciva.
Mogao bi nas zavarati privid.
Umjesto zvijezde vodilje – vidimo uličnu rasvjetu;
umjesto pjesme anđela – čujemo zvukove motornih vozila;
umjesto uzvišenih slika – dana nam je jednostavna poljana
između stambenih, poslovnih i trgovinskih zgrada.
Umjesto znakova Božje blizine – okruženi smo mnoštvom putokaza
među kojima nedostaje smjerokaz prema sreći.
Ali, braćo i sestre, ovdje je cijeli svemir…
Nama koji vjerujemo i ulična je rasvjeta slika Svjetla od svjetla
i prometna je buka za nas skladna simfonija.
I, ako razmotrimo što je uistinu pred nama i oko nas,
vidjet ćemo uzvišenost koja ružnoću preobražava u ljepotu.
A smjerokaz koji upućuje prema nebu smo mi,
Bog u nama, rođeno Dijete u našim životima,
Tijelo našega tijela, Tijelo za preobraženost tjelesnoga.
I kada se vratite u svoje domove,
ono što vam se činilo tužnim i tjeskobnim,
ružnim i neizdrživim, povjerite Božiću,
malenom i neznatnom, slabašnom i drhtavom.
I molite za dar radosti, za ljubav
i za pogled okupan vječnošću
koji vidi svoje bližnje Božjim pogledom,
koji se raduje svojim župljanima,
ovim ljudima koji ispovijedaju istu vjeru,
dovoljno jaku da ne podlegnemo prividu,
nego slijedimo istinu, jednostavnu i duboku
kao rođenje djeteta, kao darivanje života.
 
Braćo i sestre, od početka je Božji neprijatelj čovjeku predlagao da postane Bog bez Boga, da uvijek traži zamjenu za Boga. To je privid i varka koja nas iz radosti gura u tugu.

Mi noćas slavimo u radosti, jer smo Božji, jer nas Bog prihvaća i obnavlja na sliku Isusa Krista. Čestitajmo Božić u radosti jer smo Božji; u radosti u kojoj je ova ledina puna nade kakvu svijet ne može dati; predivna dvorana ispunjena Bogom, u kojoj se obnavlja svijet.

Rođen je Božji Sin. I mi smo u njemu preporođeni. Sretan vam Božić!

Amen.