Aktualnosti

 
Foto: T. đ. Marijan Spehnjak, arhivska fotografija

Trajni đakon Zagrebačke nadbiskupije Marijan Spehnjak obranio je 20. rujna 2021. godine na Univerzi Maribor, Fakultetu za elektrotehniku, računarstvo i informatiku, smjer Medijske komunikacije doktorsku disertaciju pod naslovom "Komunikacijski model in njegova usmerjenost k razvoju kongruentne komunikacije na primeru raziskovanja skladnosti vrednostnih sporočil" (Komunikacijski model i njegova usmjerenost razvoju kongruentne komunikacije na primjeru istraživanja skladnosti vrijednosnih poruka).
 
Disertaciju je izradio pod vodstvom mentorice prof. dr. sc. Suzane Žilić Fišer i komentatora prof. dr. sc. Danijela Labaša, a strukturirana je u pet glavnih poglavlja i 115 potpoglavlja.
 
Kako se ističe u sažetku disertacije, utjecajem znanstveno-tehnološke civilizacije izmijenio se način komunikacije, ali i cjelokupan način života ljudi. Temelj komunikacijskog odnosa nekad je bila osoba, a danas je težište na tehnologiji, pri čemu se gubi osobni odnos, a u prvi plan dolazi umreženost prema zajedničkim interesima.
 
Upravo zbog novih komunikacijskih prilika interes ovoga rada usmjeren je prema akteru svake ljudske komunikacije – komunikatoru/pojedincu kao pošiljatelju poruke, ne zanemarujući pritom primatelja poruke. U tom kontekstu, u disertaciji je kao uzorak istražena odabrana skupina nogometnih trenera, kao svojevrsnih učitelja, koji se u svom svakodnevnom radu moraju služiti neposrednom komunikacijom licem u lice. 
 
S komunikološko-teorijskog gledišta i služeći se filozofskom refleksijom, osobito filozofijom egzistencije u kojoj je čovjek njeno središte zanimanja, omogućuje se dublje otkrivanje čovjeka kao komunikatora i analizira njegova komunikacijska situacija kojom se, uz Karla Jaspersa, bave i mnogi drugi autori. U radu se čovjeka - komunikatora promatra kao kompleksno, ontološki cjelovito biće, koje ne komunicira samo tehnološkim sredstvima već putem cijelog svog bića (Seneka). A kako bi komunikatora promatrali cjelovito polazi se od dimenzionalne ontologije Viktora Frankla (Frankl, 1996; 1998), povezujući ju i s drugim autorima.  
 
Prema Festingerovoj teoriji unutarnjeg opravdanja (1957), Schultz von Thunovoj podudarnosti sa samim sobom i sa sadržajem situacije (2005), te Schwartzovu (1992) odnosu konflikata između vrijednosti, može se uočiti komunikacijsko-spoznajni nesklad. Stoga se u radu predstavlja, analizira i kritički propituju mogućnosti, prednosti i važnost intrapersonalne komunikacije, kongruentne komunikacije i komunikacijskoga modela u kontekstu komunikacije nogometni trener – igrač.
 
U radu je intrapersonalna komunikacija definirana kao actus humanum, a kongruentna komunikacija kao dijalektički proces između komunikatora. Empirijskim istraživanjem u radu se želi kvantitativno utvrditi suodnos kongruentnosti vrijednosnih poruka kroz (samo)procjenu trenera i percepciju igrača. Empirijom su istražene vrijednosti zasnovane na Schwartzovoj teoriji univerzalnih sadržaja i strukture vrijednosti novom verzijom upitnika „Portrait Values Questionnaire“ (2001). Ukupan uzorak ispitanika je (N = 495). Od toga je trenera (N = 122), te igrača (N = 373). Istraživanje je provedeno tijekom 2016. i 2017. godine u suradnji s Hrvatskom nogometnom akademijom. 
 
U radu se istražuje i analizira hijerarhija vrijednosnih poruka koje određuju trenera, s kojima se on poistovjećuje, koje on kao komunikator/medij upućuje svojoj okolini, odnosno konkretnije, svojim igračima.  U analizi prikupljenih rezultata tražilo se slaganje između (samo)procjene trenera i percepcije igrača pomoću sukladnosti njihovih odgovora na ponuđene tvrdnje. Ako vrijednosne poruke nisu u skladu s igračkom procjenom, onda može doći do komunikacijskog nesklada, a vrijednosni nesklad ima svoj izvor u intrapersonalnom području komunikatora. On će se pojaviti u trenucima kada komunikator odašilje poruku koja nije u skladu s njegovim vrijednosnim habitusom i načinom prenošenja poruke igračima. Tako se utvrđivanjem kompatibilnosti ili diskrepancije korelacijskih odnosa između vrijednosnih poruka odredila kongruentnost, odnosno njihova inkongruentnost.
 
U radu su utvrđeni primjeri vrijednosnih poruka u kojima postoji kompatibilnost, odnosno primjeri diskrepancije korelacijskih odnosa između vrijednosnih poruka.
 
Kako bi se bolje razumio empirijski i teoretski aspekt komunikacije, u radu je predložen i komunikacijski model koji ističe ontološku perspektivu komunikacijskog čina. Zahvaljujući tom ponuđenom komunikacijskom modelu želi se pojasniti novi pogled na intrapersonalnu komunikaciju i kongruentnost vrijednosnih poruka.
 
ŽIVOTOPIS:

Trajni đakon Marijan Spehnjak rođen je 12. ožujka 1964. u Zagrebu. Osnovnu školu završio je u Savskom Marofu, a srednju u Zagrebu. Profesionalno se bavio nogometom. Sa suprugom Snježanom u braku je 36 godina te je otac četiriju kćeri i djed petero unuka. Na Institutu za teološku kulturu laika Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 2006. Po rukama zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića zaređen je 2008. za trajnog đakona, a 2009. kardinal Bozanić imenuje ga povjerenikom za pastoral športaša Zagrebačke nadbiskupije.

Godine 2012. diplomira na specijalističkom studiju na Veleučilištu »Baltazar Adam Krčelić« u Zaprešiću. Od 2020. godine radi kao tajnik Povjerenstva za pastoral braka i obitelji Zagrebačke nadbiskupije. Svoje radove objavljivao je u hrvatskim i inozemnim znanstvenim časopisima te je sudjelovao na brojnim znanstvenim skupovima.