Aktualnosti

Pomoćni biskup Zagrebački mons. dr. sc. Ivan Šaško predvodio je na drugu nedjelju došašća, 4. prosinca 2016. godine euharistijsko slavlje u župi Kraljice svete krunice u zajedništvu s župnim vikarom fra Ivanom Marijom Tomićem, OP i prof. dr. Antom Crnčevićem. Tijekom euharistijskog slavlja, biskup Šaško je krstio Emanuela, šesto dijete obitelji Snježane i Marka Lipovac. 

Uvodeći u euharistijsko slavlje biskup Šaško je prenoseći pozdrav i blagoslov zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića okupljenoj župnoj zajednici, roditeljima i kumovima krštenika Emanuela, pozvao na molitvu osobito za sve one koji su pritisnuti teškoćama života prisiljeni napustiti svoju domovinu Hrvatsku i otići u inozemstvo kako bi tamo radom osigurali sigurnost svojim obiteljima kao što je to slučaj i s ocem krštenika Emanuela.



Govoreći o slavlju sakramenta krštenja, biskup Šaško je istaknuo da je "nedjelja dan na koji su kršćani oduvijek slavili krštenje, pripadnost Isusu Kristu i Crkvi, zahvaljujući Bogu za dar zemaljskoga i vječnoga života", dodavši da je "nedjelja dan euharistije koja nas ozdravlja od grijeha sebičnosti, koja nam vraća radost prihvaćanja i koja nas obnavlja da bismo na zemlji živjeli vječnost, zahvalni na Božju prisutnost i nadu koju živimo u vremenu došašća".

U homiliji, nakon što je pročitano Pastirsko pismo nadbiskupa zagrebačkog, kardinala Josipa Bozanića, povodom prvoga zasjedanja Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, biskup Šaško je rekao: "Nakon što smo čuli Kardinalovo pismo, još lakše možemo uvidjeti koliko je znakovito ovo naše slavlje, obogaćeno krštenjem šestoga djeteta u obitelji Lipovac. Obitelj sa šestero djece danas je pred nama kao živa propovijed, kao istinsko proroštvo, da bismo razmislili o Bogu koji je čudesan. Obitelj Lipovac nas danas vraća na istinu koja nam je tako bliza.



Svaki dan ljudskoga života neizrecivo je čudo. To se osobito vidi kada promatramo malu djecu. Svaki mali pomak u razvoju pobuđuje pitanja, ali ponajprije rađa divljenje: Odakle mogućnost da dijete zaplače, da progleda, da hoda i govori? Osim toga, nisu li čudesni i toliki odnosi u obitelji: tuge i utjehe, razočaranja i ohrabrenja, prepoznavanja, opraštanja, pomirenja i zajedništvo?

Svako prihvaćanje darovanoga života danas je proroštvo, a osobito se radujemo većemu broju djece. Za neke nezamislivo, nepotrebno, previše, jer računaju na zemaljski način. No, prihvaćanje života je uvijek proročki znak, jer nas vraća na bitno, jer polazi od povezanosti Boga i čovjeka, a ne od ljudske sebičnosti. Konačno, sebičnost se uvijek okreće protiv sebičnih.

Ovo će dijete nositi ime Emanuel, ime u kojemu je izabrani narod očekivao Spasitelja. To je proročko ime koje nalazimo u Knjizi proroka Izaije. Mogli bismo reći – drugo Isusovo ime, koje znači: S nama Bog. Ime je to Božje blizine, da bismo ga prepoznavali u ljudskosti, u ljepoti svakidašnjosti. Neka Gospodin ostane bliz malomu Emanuelu i svima nama. Mi znamo da sve što je dobro od Boga dolazi i da smo njegovi. Tomu se radujemo i Bogu zahvaljujemo."



Po završetku euharistijskog slavlja uslijedilo je zajedničko fotografiranje obitelji Lipovac s biskupom Šaškom i župnikom župe fra Matom Bošnjakom, OP. Supružnici Snježana i Marko Lipovac uz Emanuela imaju još Karla (14 god.), Brunu (12 god.), Ivana (10 god.), Anu (7 god.) i Martu (5 god.).