Aktualnosti

Uvod i homilija

 
Braćo i sestre, u ovome nedjeljnom slavlju povezala su se tri povoda: krštenje petoga djeteta, uvođenje u službu novoga upravitelja vaše župe i završetak Godine obitelji Amoris laetitia.

U ovome zajedništvu pozdravljam (cijenjenoga oca Provincijala i gvardijana) subraću svećenike, redovnike i redovnice, župne vijećnike, članove župnoga 'Caritasa', sve suradnike suradnice, te cijelu župnu zajednicu, dok slavimo euharistiju, u kojoj s posebnom radošću i zahvalnošću promatramo obitelj Šuto.

U ime našega nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, čestitam i donosim njegove blagoslovne molitve i pozdrave roditeljima: ocu Krešimiru i majci Željki (r. Teskera) te njihovoj djeci: Noi, Noemi, Davidu, Meri te najmlađemu djetetu, za koje su roditelji izabrali ime Josip.

Ovdje kućna obitelj prerasta u obitelj Crkve, najprije župne zajednice, pri čemu važno poslanje preuzimaju krsni kumovi te ih posebno ističe obred krštenja, te ih i mi srdačno pozdravljamo.

Pozdravljam i svu rodbinu i sve koji su životno uz njih, dok nam svjedoče proročku prisutnost i značenje obitelji u današnjemu društvu. Zato u misnu nakanu unosimo cijelu župu, posebice obitelji i djecu spominjući se i naših pokojnih koji su po krštenju postali dionicima vječnoga života.

Braćo i sestre, što može biti snažniji poticaj na završetku Godine obitelji koja nosi ime Amoris laetitia – Radost ljubavi, od ove otajstvene prisutnosti: obitelj koja prihvaća dar života, koja živi svoju crkvenost u zajedništvu vjere koju svjedočite kao župa?

Ta je znakovitost još veća, ako tomu dodamo i drugu važnu sastavnicu, a to su ljudi koji su prihvatili poziv i poslanje da budu u službi Krista i Crkve te da vode i upravljaju župnom zajednicom.

Vaša župa, okupljena na slavlju dana Gospodnjega, danas živi ozračje molitve, vjerničke jednostavnosti i svečanosti, jer danas uvodimo u službu župnoga upravitelja fra Ivana Mariju Lotara.

U susljednosti župničke službe izražava se pastoralna narav Crkve, u kojoj Krist živi i djeluje po onima kojima Crkva po nadbiskupu povjerava jedan dio zajednice vjernika.

Dok radosno molimo za novoga župnika, izričem zahvalnost dobromu Bogu za župničko i svećeničko služenje fra Roka Bedalova. Zahvaljujemo za susrete i za dobrotu, za brižnost i nastojanja, za svaki prostor milosti u kojemu je djelovao u ovoj župi kao dosadašnji župnik. Hvala mu za sve što je odražavalo Božju ljubav i ljudsku nesebičnost, za svaku žrtvu i trud, za napor koji je, zajedno s vama, dragi vjernici, uložio, da bi cijela župa, a osobito najpotrebitiji u zajednici, osjetili Kristovu blizinu i dobrotu.
 

Homilija

   
1. Tri kratka razgovora o tome kako slijediti Isusa:

Prvi sugovornik je neki velikodušan čovjek koji govori da će s Isusom ići posvuda. Možemo lako zamisliti Isusovu radost zbog takvoga poleta, zbog oduševljenja toga čovjeka.

Ali ipak mu odgovara: Razmisli malo. Niti gnijezda, niti jazbine; pred nama je samo put i opet put. Ne traži mjesto na kojemu bi naslonio glavu, ako to nije u Bogu; svakoga dana ovisni o Bogu.

Isus je takav: ogoljela ljubav koja želi biti voljena u siromaštvu, u nenavezanosti. Nasljedovati ga znači otkriti bogatstvo – nezamislivo; nasljedovati ga znači – postati bogat, ne stvarima ni mjestima, nego susretima, mogućnostima, obzorima i svjetlom. Isus nema kuće, ali stvara domove; susreće bezbroj prebivališta ispunjenih prijateljskim licima.

Isusove riječi – i one koje zvuče grubo – uvijek su odgovor na našu čežnju da budemo sretni.

2. Drugi čovjek prima izravan poziv: Slijedi me! A on odgovara: Da!, uz jedan izgovor za kratku odgodu: Samo mi dopusti pokopati oca. Može li se zamisliti bolje opravdanje, dužnost sina i obveza ljudskosti?

Isus odgovara možda najgrubljim riječima koje su zapisane u Evanđeljima (uz one upućene Majci: Što ja imam s tobom, ženo? Ili Petru: Odlazi od mene, sotono…): Danas smo ga čuli kako govori: „Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.“ Kako bi izgledao svijet da svi tako postupaju i da slijede takvu doslovnost?

Isus njima govori: Moguće je biti mrtav iznutra, živjeti ugašen život, nejasnu religioznost. Tako Isusove riječi podrazumijevaju poziv: Slijedi me, ja ću ti darovati istinski život! Evanđelje je uvijek: hvalospjev života; otkrivanje ljepote, porast ljudskosti.

3. I treći razgovor: Slijedit ću te, ali mi najprije dopusti da se oprostim s ukućanima. Molba puna suosjećanja i tako prirodna. Znamo da je teško putovanje bez prijatelja i bez osjećaja!

Sve se vrti oko riječi: prije, najprije. Nešto treba učiniti prije pokazuje prioritet srca, davanje prednosti; ono što je na vrhu naših misli, naš Bog ili naš idol.

Isus kaže da onaj tko se okreće za sobom nije prikladan za nebesko kraljevstvo? I njegovi najbliži učenici su se osvrtali, propitivali, možemo li od sebe očekivati više? Isus ne traži nepogrješive junake, nego muževe i žene koji ga znaju izabirati svakoga dana iznova; odgovoriti 'da' svaki put – poput Petra – na jedno jedino pitanje: Voliš li me?

Ne osvrći se, ne gledaj ono što će ti nedostajati, nego ono što ti se daruje. Ne gledaj samo teškoće, nego poglavito otvaranje obzora. Ne dopusti da nostalgija uguši nadu novih putova i širokih polja. A vjera i život s Kristom otvaraju najšire obzore!

4. Braćo i sestre, svi smo kršteni u Krista svećenika, proroka i kralja. Svaki kršćanski život dio je njegove svećeničke službe, što očitujemo prinoseći sebe Gospodinu u ljubavi prema bližnjima. To je bitno za nas koji smo u ministerijalnome svećeništvu, potrebnome ponajprije za euharistiju, bez koje nema Crkve.

Ali to je bitno i vidljivo je u prinošenju svojih života u ljubavi muža i žene, roditelja i cijele obitelji, snagom istoga Duha koji nas preobražava da budemo – kako molimo u euharistijskoj molitvi – „vječnim darom“ za Boga.

Takozvani 'veliki događaji' dođu i prođu, a oni su veliki ako ostanu zadržani u svakidašnjici, u snazi nadahnuća. Tako i nakon Godine obitelji ostaju obitelji, njihova svakidašnjica. No, ona se hrani posebnim danima i slavljima, kakvo je i ovo krštenje.

Zato je dobro uvidjeti nekoliko načina na koji se Svjetski susret obitelji povezuje s našim obiteljima.

5. Kao prvo: Crkva vidi i potvrđuje poziv na obiteljski život kao put svetosti, to jest kao ispunjenost života u radosti. Do nedavno se uzimalo kao po sebi razumljivo da je brak muškarca i žene, da je obitelj jezgra društva, ali je na nama još jači poziv očitovati vjeru da zajedništvo osoba u obitelji izbliza upućuje na Presveto Trojstvo. Kolijevka budućnosti čovječanstva je u obiteljima; ta budućnost izrasta iz obitelji i leži u njihovu krilu.

Osim toga, Crkva naviješta da, ako obitelj nije zdrava, ona ne može ostvarivati svoje poslanje u svijetu, te će i razne bolesti društva biti sve vidljivije. Ono što se događa u obiteljima: kako se ponašaju, kako se zauzimaju i mole, kako članovi obitelji služe jedni drugima, ima svoje dalekosežne posljedice. Obitelji su svjetionici – upaljeni ili ugašeni – i za našu Crkvu.

Tako nam je potrebno duhovno zdravlje obitelji. Današnji Deseti svjetski susret obitelji združuje nas u tu molitvu, u vremenu kada se napada baš obitelj i kada puno obitelji prolazi kroz kušnje. Lijepo je znati da u Crkvi nikada nismo sami i da se uvijek netko za nas moli. Zato ćemo to i mi učiniti danas zajedničkom molitvom kojom smo povezani s više od milijardu katolika.

6. Treće: Crkva ne prestaje tražiti načine kojima želi olakšati život obiteljima, upozoravajući na pojave u društvu koje su usmjerene protiv obitelji; koje oduzimaju smisao i nadu. To nije samo pitanje rada nedjeljom, nego – još dublje – pokušaji da se promijeni poimanje ljudske naravi i životne svrhe, dostojanstva i vrijednosti ljudskoga života. Nalazimo se u vremenu novoga zlostavljanja otajstva čovjeka.

Iz toga se rađaju nasilja, pogrješni odgojni putovi, širenje besmisla, oduzimanje važnosti očinstvu i majčinstvu, dokidanje snage darivanja i žrtve, vjernosti i otvorenosti vječnosti. Ako se poljulja taj temelj smisla, tada su još dramatičnija materijalna pitanja.

Puno je obitelji koje se osjećaju same u svojim poteškoćama i borbama, kao što su: bračna komunikacija, generacijsko udaljavanje, financijska održivost, kušnje ovisnosti, poteškoće u brizi za starije, izazov bolesti i drugo.

Svjesni smo da je Crkva, osobito župa i njezino zajedništvo dragocjen prostor pronalaženja snage i novih početaka. Zbog toga je, kao i u drugim životnim područjima, važno zalaganje i ulaganje u život vjere u obitelji. Svaka obitelj, koliko god može, štedi za mogućnosti školovanja djece, za dodatno obrazovanje, za glazbu i šport, za jezike i razne tečajeve, a ostaje pitanje koliko se ulaže da bi u obiteljskome domu živjela i rasla kultura koja se gradi iz kršćanske vjere. Ako se to ne čini, vjera i Crkva izgledat će kao teret i vezat će se uz neke prolazne trenutke ili samo uz životne probleme.

7. U životu župne zajednice župnik ima svoje iznimno važno i odgovorno mjesto, ali bez župljana je rast zajednice i životnost župe nezamisliva.

Župnik se brine za proširivanje prostora navještaju Radosne vijesti, za prepoznavanje djelovanja Duha Svetoga, za organiziranje pastorala, a osobito sakramentalnoga života. On je na čelu suradnje pastoralnoga i ekonomskoga vijeća, a brine se i za ostala djela, osobito karitativna, koja promiču evanđeoski duh, što zorno očituje i vaša župna zajednica.

Župa je mjesto na kojemu se prepoznaje kršćanska osjetljivost za potrebe bližnjih, za društvenu pravednost, za obrazovanje i odgajanje djece i mladih. Župa u svojim molitvama i djelima odražava svoju vjeru i lice Crkve. I dalje nastojte sa svojim župnikom fra Ivanom razvijati što više župnih djelatnosti u punome spektru župne obitelji.

Uz njega gradite katoličku kulturu koja toliko nedostaje našemu hrvatskom društvu. Zapravo, nikada nije dovoljno kulture blizine srca i pogleda prema vječnosti. I na početku i na kraju – molitva jednih za druge, molitva za odaziv na Isusov poziv.

I na kraju, obitelji kakva je obitelj Šuto, nisu samo poticaj na otvorenost većemu broju djece, jer i broj djece ovisi o dubljemu smislu. Oni govore o otvorenosti Gospodinu, njegovim nadahnućima i njegovu planu.

Dok čestitamo ovoj obitelji, moleći za maloga Josipa, živimo radost, jer smo od Boga pozvani. A sveti Josip, samozatajan i pobožan, vjeran i hrabar, čuvar i odgajatelj, zaštitnik Katoličke Crkve i Hrvatske, neka štiti životni put naših obitelji i cijele naše Domovine. Amen.