Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul,
Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 110.
SLAVKO RUKAVINA (1913.-1945.), vojni duhovnik Zrakoplovstva u Zagrebu
Rodio se 14. lipnja 1913. u Glini od oca Ante i majke Katice rođene Šmit. Otac mu je došao iz Slavonske Požege, kamo se je s obitelji ponovno odselio, te je Slavko ondje primio sakrament sv. Potvrde 1924. godine. Pučku školu i gimnaziju polazi u Požegi a teološki studij na Bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao pitomac Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa. Za svećenika ga je zaredio 27. lipnja 1937. nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac. Bio je kapelan u Jastrebarskom do 1938. godine, a u župi Tuhelj do 1939. godine. Od 14. studenog 1939. je vjeroučitelj u Zagrebu. Godine 1941. ga nalazimo u dušobrižništvu domobranstva, bio je svećenik kod pukovnije u Sisku. Ondje ga nalazimo i 1. prosinca 1943. Kasnije je bio vojni duhovnik Zrakoplovstva u Zagrebu.
[1] Od 1945. godine vodi se kao “nestao” a jedna bilješka potvrđuje da je “na povlačenju likvidiran.” Bio je star 32 godine i tek 8 godina svećenik. Nigdje ni traga o mjestu i vremenu zločina nad ovim mladim idealnim svećenikom, koji je vršio svećeničku službu kod vojnika u domobranstvu.
[1] OŠKCJ, 1939., str. 65
ŠZN, 1942., str. 23; 1943., str. 24; i 1944., str. 25
