Nadbiskupski duhovni stol
u Zagrebu
Velečasni gospodine!
U našu je nadbiskupiju došlo već preko osamdeset svećenika, koji su morali ostaviti Sloveniju. Ovih dana ih dolazi konačno još preko četiri stotine. Mole nas za komad kruha i za krov. Stavljaju nam na raspolaganje svoje dragocjene svećeničke snage i riznicu poklada darova sv. reda, kojima po milosti Duha Svetoga raspolažu.
Ako za ikoga to za njih vrijedi, da nam preko njih Isus u prilici skrajnjega siromaha kuca na vrata i srce. Mi smo skloni, da u njihovu dolasku gledamo osobiti pohod Božji. Mislim, da je to ispravno raspoloženje, koje treba da i svećenici goje i pokažu prema njima.
Želim, a i oni žele, da se što prije smire kao suradnici i pomoćnici župnicima po našim većim župama. Sa svjetovnim oblastima je uređeno sve, što je za to bilo potrebno. Mnogi od njih već prilično znaju hrvatski, a uz dobru volju, nadam se, da će se brzo u svakom pogledu snaći u novoj okolini, kuda dolaze, pa će tako biti po malo na potpunu pomoć župnicima. Oni će biti zadovoljni da dobiju najnužnije za život - stan i hranu, a uz to možda još kakvu malenkost (intencije) za odijelo.
Radi silnog pomanjkanja svećenstva i velikih župa duhovna pastva ni uz zaista požrtvovne napore vrijednih naših svećenika ni izdaleka ne pokriva potrebe, a pogotovo ne može odgovarati zahtjevima moderne pastoracije. S te strane dolazak te braće svećenika na naše župe nadam se biti će od velike koristi i za narod i za preokupirano svećenstvo.
Uvjeren sam, da samo intenzivan rad svećenstva može spasiti naš narod od bezdana moralne propasti u koji je stao da se ruši, a za takav intenzivan rad bismo trebali i dvostruko i trostruko veći broj svećenstva (u poredbi s drugim narodima).
Ovih ću dana i k Vama poslati jednoga od ovih svećenika, pa se nadam, da ćete ga rado i bratski primiti kao svoga suradnika i pomoćnika. Molim Vas, da se u duhu stavite u njegov bijedni položaj, i da time u Vama izazvani osjećaj svlada sve eventualne poteškoće, koje bi Vam radi primitka njegova uskrsle u duši, a ja bih uz najbolju volju teško mogao razumjeti slučaj, da ne nađem kod svoga svećenstva potpuno razumijevanje u toj stvari.
Siguran sam, da će Gospod Bog obilno blagosloviti naše nastojanje, da primimo Njegove pomazanike u njihovim preteškim časovima!
U Zagrebu, dne 5. srpnja 1941.
Dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup
[1]
[1] NDS,
Predmetni spisi, Slovenski svećenici 9, Odgovori župnika na Okružnicu od 5. VII.; 12. V; 29.XI.1941. u vezi primanja slovenskih svećenika, str. 2.
