HR

Sveti Otac

Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu, 20. travnja - Apel Svetog Oca

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Danas želimo razmišljati o jednom aspektu milosrđa koji je dobro predstavljen u odlomku iz Lukina Evanđelja koji smo čuli. To je nešto što se dogodilo Isusu dok je bio u kući nekog farizeja koji se zvao Šimun. Ovaj je odlučio pozvati Isusa u svoju kuću, jer je čuo dobre stvari o njemu kao velikom proroku. I dok su sjedili za stolom, ulazi žena za koju su svi u gradu znali da je grešnica. Ova, bez riječi, pada do nogu Isusovih i briznu u plač; suze se slijevaju na Isusove noge, a ona ih suši svojom kosom, a zatim ih ljubi i pomazuje mirisnim uljem koje je donijela sa sobom.
Upada u oči usporedba između dvaju likova: Šimuna, koji je revno opsluživao zakon, i anonimne žene grešnice. Dok prvi sudi druge po izgledu, druga svojim gestama izražava iskrenost svoga srca. Šimun, unatoč tome što je pozvao Isusa, ne želi se kompromitirati ili vezati uz Učitelja; žena, naprotiv, potpuno se pouzdaje u Njega s ljubavlju i poštovanjem.

Farizej ne zna za Isusovu "slabost" prema grešnicima. On misli da ako je on zaista prorok trebao bi ih prepoznati i kloniti ih se kako ga ne bi ukaljali, kao da su gubavci. Ovaj stav je tipičan za određeni način shvaćanja religije, a potaknut je činjenicom da između Boga i grijeha postoji duboka oprečnost. No, Božja riječ nas uči razlikovati grijeh i grešnika: s grijehom ne bi trebali imati kompromisa, a grešnici – to jest, svi mi! – mi smo kao bolesnici, koje treba liječiti, a da bi se izliječili liječnik im se mora približiti, posjetiti ih, dodirnuti ih. I naravno bolesnik, da bi bio izliječen, mora shvatiti da treba liječnika!

Od to dvoje, farizeja i žene grešnice, Isus staje na stranu ove potonje. Isus, slobodan od predrasuda koje priječe milosrđu da se očituje, dopušta joj činiti to što čini. On, Svetac Božji, pušta da ga ona dotiče bez straha da će ga okužiti. Isus je slobodan, jer je blizak Bogu koji je milosrdni Otac. I ta blizina Bogu, milosrdnom Ocu, daje Isusu slobodu. Štoviše, ulazeći u odnos s grešnicom, Isus dokida ono stanje izoliranosti na koju ju je bešćutni sud toga farizeja i njegovih sugrađana – koji su je iskorištavali – osuđivao: "Oprošteni su ti grijesi" (r. 48). Žena sada dakle može poći "u miru". Gospodin je vidio iskrenost njezine vjere i njezina obraćenja; stoga pred svima svečano izjavljuje: "Vjera te tvoja spasila!" (r. 50). S jedne strane licemjernost učitelja zakona, a s druge iskrenost, poniznost i vjere žene. Svi smo grešnici, ali katkad padamo u napast licemjerja, da mislimo da smo bolji od drugih i govorimo: "Gledaj samo kako si grešan…". Svi naprotiv moramo gledati svoj vlastiti grijeh, svoje padove, svoje pogreške i gledati Gospodina. To je linija spasenja: odnos između mene grešnika i Gospodina. Ako se smatram pravednikom, tada nema tog odnosa spasenja.
Tada sve sustolnike obuzima još veće čuđenje: "Tko je ovaj da i grijehe oprašta?" (r. 49). Isus ne daje izravan odgovor, ali obraćenje grešnice zbiva se svima naočigled i pokazuje da u njemu sja moć Božjeg milosrđa, kadra preobraziti srca.

Žena grešnica nas ući vezi između vjere, ljubavi i zahvalnosti. Njoj su oprošteni "mnogi grijesi" i zato mnogo ljubi; "komu se [pak] malo oprašta, malo ljubi" (r. 47). I sam Šimun mora priznati da ljubi više onaj kojem je više oprošteno. Bog je zahvatio sve svojim otajstvom milosrđa; i od te ljubavi, koja nam uvijek prethodi, svi učimo ljubiti. Kao što podsjeća sveti Pavao: "u [Kristu], njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. Nju preobilno u nas uli" (Ef 1, 7-8). U ovome tekstu, izraz "milost" je praktički istoznačnica milosrđa, i za nju se kaže da je "preobilna", to jest nadmašuje sva naša očekivanja, jer ostvaruje Božji naum spasenja za svakog od nas.
Draga braćo, budimo zahvalni na daru vjere, zahvaljujmo Gospodinu za njegovu tako veliku i nezasluženu ljubav! Pustimo da se Kristova ljubav izlije u nas: na toj se ljubavi učenik napaja i ona je stup na kojem počiva; tom se ljubavlju svaki od nas može hraniti i krijepiti. Tako, u zahvalnoj ljubavi koju mi zatim izlijevamo na našu braću, u našim domovima, u obiteljima, u društvu svima se prenosi Gospodinovo milosrđe.

Apel Svetog Oca

Ukrajinski narod već dugo trpi posljedice oružanog sukoba, od mnogih zaboravljen. Kao što znate, pozvao sam Crkvu u Europi da podupre inicijativu koju sam ja pokrenuo kako bi se pomoglo u toj izvanrednoj humanitarnoj situaciji. Zahvaljujem unaprijed svima koji će velikodušno pridonijeti toj inicijativi, koja će se održati sljedeće nedjelje, 24. travnja. (IKA)
Ispišite stranicu: