Stranice

Savjest – temelj čovjekove slobode



U utorak, 18. veljače 2014. održana je u Pastoralnom centru Župe bl. A. Stepinca na Trnjanskoj Savici  kateheza na temu savjesti:  što ona jest, tko je ima, što se kroz povijest smatralo savješću, kako se na nju gleda danas kad se na nju pozivaju  mnogi s različitih pozicija. Kao poticaj za promišljanje o savjesti poslužili su tekstovi o  grijesima kralja Davida (2 Sam 11-12) kojemu je Gospod ostavio slobodu griješiti, a onda mu riječima proroka Natana probudio savjest i kajanje, te  psalmi  51  (Ispovijed raskajana grešnika) i 139 (Pohvala Sveznajućeg).

Kako god se savjest nazivala kroz povijest, ona je Božji dar čovjeku. Nemaju je druga stvorenja, zato ona nemaju ni odgovornosti  ni slobode. To je najskrovitije čovjekovo središte u kojemu se on sam susreće s Bogom, mjesto u kojemu odzvanja Božji glas. No čovjek se ne rađa sa savješću. Rađa se sa sposobnošću savjesti, ali i slobode odlučivanja. On ju  mora izgrađivati da bi na temelju nje i znanja mogao donositi pravilne odluke. Ona obvezuje svakoga osobno.  Nema li izgrađene savjesti, nema ni čovjekove slobode da donosi ispravne sudove u skladu s razumom i božanskim naukom, da slobodno izabire činiti dobro.

Savjest se izgrađuje poniznošću, poučljivošću, spremnošću na  ispravljanje pogrešnoga, a prije svega  molitvom, štovanjem i nasljedovanjem kršćanskih uzora te sakramentalnim životom. Samo čovjek izgrađene savjesti može poput našeg uzora i zaštitnika blaženoga Alojzija Stepinca  reći: ''Moja je savjest  čista.''

Marija Znika
župna medijska suradnica Tiskovnog ureda
Ispišite stranicu: